U britanskoj analizi navodi se da su na stolu scenariji udara na ključne objekte ili ciljanja vrhovnog lidera Irana, ali stručnjaci upozoravaju na rizik nekontrolisane eskalacije i brze iranske odmazde.

Britanski The Guardian piše da, iako predsjednik Donald Trump drži vojne opcije prema Iranu “na stolu”, ostaje neizvjesno šta bi eventualni napad zaista postigao. U tekstu se navodi da se razmatraju scenariji ciljanja vrhovnog lidera Ajatollaha Alija Hamaneija ili udara na kritične vojne i druge objekte, ali da bi takav potez mogao prije dovesti do nekontrolisanog podizanja tenzija nego do slabljenja iranskog sistema.

Prema navodima Guardiana, kada je Trump prije dvije sedmice prvi put zaprijetio iranskim vlastima i poručio demonstrantima da “pomoć dolazi”, u regiji nije bilo dovoljno američkog vojnog prisustva da podupre takvu poruku. To se u međuvremenu promijenilo, ali ključna pitanja o tome šta bi napad mogao postići i dalje ostaju otvorena.

Vojno jačanje u regiji

U analizi se navodi da je nosač aviona USS Abraham Lincoln stigao u Indijski okean, zajedno s razaračima opremljenim krstarećim raketama Tomahawk. Na brodu se nalazi zračno krilo s avionima F-35C i F/A-18, te EA-18G Growler, koji se u tekstu ističe kao važan za potiskivanje preostale iranske protivzračne odbrane nakon prošlogodišnjeg rata između Irana i Izraela.

Guardian piše i da su u Zaljev sletjeli transportni avioni s opremom za koju se pretpostavlja da pripada američkim sistemima protuzračne odbrane, uz napomenu da bi baterije Patriot i THAAD mogle biti namijenjene zaštiti američkih baza od mogućih iranskih napada dronovima i raketama.

Također se navodi da je oko 35 aviona F-15 prebačeno iz baze RAF Lakenheath u bazu Muwaffaq Salti Air Base u Jordanu. Ti avioni su, prema tekstu, trebali biti vraćeni u SAD, ali su zadržani u regiji zbog mogućnosti eskalacije, radi dodatne odbrane Izraela i regionalnih partnera.

Bivši zvaničnik Vijeća za nacionalnu sigurnost SAD-a iz vremena Joea Bidena, Michael Carpenter, rekao je za Guardian da je najvjerovatnija vojna opcija upravo ciljanja Hamaneija. Istovremeno je naveo da nije jasno da bi udari na ključne vojne objekte nužno ozbiljno oslabili vlast, te da ne vjeruje da bi to proizvelo željeni strateški efekat.

Carpenter je upozorio da bi operacija hvatanja Hamaneyja bila “izuzetno rizična i neizvjesnog ishoda”. Kao poređenje je naveo da je uspjeh operacije protiv bivšeg venezuelanskog lidera Nicolása Madura bio rezultat višemjesečne obavještajne pripreme, dok nije poznato postoji li slična obavještajna dubina za Iran.

Izraelsko iskustvo i mjere zaštite

Prema Guardianu, Izrael je prošle godine ostvario značajan uspjeh u atentatima na visoke iranske zvaničnike, a izraelski dužnosnici su priznali da je praćenje mobilnih telefona tjelohranitelja bilo ključno u lociranju meta.

U tekstu se navodi i da je, kako je priznao izraelski ministar vanjskih poslova Israel Katz, Hamanei tada zbog pojačanih mjera zaštite ostao izvan izraelskih ciljeva.

Analiza podsjeća da su izraelski avioni u junu mogli letjeti nad velikim dijelom Irana bez gubitaka, te da je to otvorilo mogućnost da SAD bombarduju postrojenje za obogaćivanje uranija u Fordou, izgrađeno ispod planine. Navodi se i da su SAD ovog mjeseca uspjele potisnuti protivzračnu odbranu Venezuele u roku od nekoliko sati.

Guardian tvrdi da Iran više nema efikasnu protivzračnu odbranu protiv Tomahawka i modernih borbenih aviona, ali naglašava da bi napad na Hamaneija Teheran nesumnjivo shvatio kao objavu rata.

U tekstu se navodi da se kao najjače iransko sredstvo odvraćanja spominje procijenjenih oko 2.000 balističkih projektila, za koje se pretpostavlja da su smješteni u podzemnim “gradovima raketa”. U slučaju odmazde, među prvim ciljevima mogli bi biti USS Abraham Lincoln i američke baze u Zaljevu, iako stručnjaci upozoravaju da bi Iranu moglo biti teško precizno locirati američke brodove u Indijskom okeanu.

Guardian piše i da bi Iran mogao gađati El-Udeid Air Base u Kataru, ili minirati Hormuški moreuz, što bi moglo poremetiti globalnu trgovinu. Upozorava se da bi takvi scenariji mogli uvući zemlje Zaljeva i zapadne saveznike direktno u sukob.

Na kraju se navodi da, iako iranske vojne opcije mogu biti ograničene, jednako je ograničena i mogućnost da Bijela kuća postigne brzi i “konačan” rezultat.