Ime Nipah potiče od malezijskog sela Sungai Nipah, gdje je virus prvi put identificiran 1999. godine. Tada je zabilježeno 265 slučajeva zaraze i 105 smrtnih ishoda. Od tada se virus povremeno pojavljivao u radijusu od gotovo 3.000 kilometara od Indije do Filipina i od Bangladeša do Singapura na području koje se poklapa sa staništem vrste šišmiša nosioca

Pojava žarišta virusa Nipah u Kalkuti stavila je u stanje pripravnosti nekoliko azijskih aerodroma i probudila nelagodu te loša sjećanja na pandemiju covida u drugim dijelovima svijeta. Suočeni s virusom izuzetno visoke smrtnosti, za koji ne postoji ni vakcina ni lijek, svaka mjera opreza djeluje opravdano. Barem u samom žarištu zaraze, gdje su potvrđena dva slučaja, na istoku Indije. Jednako su razumljive i pojačane kontrole u zemljama regiona. Ipak, Svjetska zdravstvena organizacija već je poručila da je „rizik širenja nizak“. U Evropi, zasada, razloga za zabrinutost nema.

Za početak, prirodni nosilac virusa, šišmiši roda Pteropus, poznati i kao leteće lisice, žive isključivo u južnoj i jugoistočnoj Aziji. Zbog toga se jedan od najčešćih puteva zaraze u Bangladešu, konzumacija sirovog soka palme kontaminiranog izlučevinama šišmiša, ne može dogoditi na Starom kontinentu.

Konzumiranje soka hurmine palme tipično je za bengalsku zimu, između novembra i februara. Nije poznato da li je to bio izvor i nedavnog, sada pod kontrolom, izbijanja zaraze u Kalkuti, jer pacijentu koji se smatra sumnjivim a kojeg su u kritičnom stanju njegovali oboljeli medicinski tehničari nije obavljena obdukcija, a tijelo je vjerovatno kremirano. Njegovi simptomi (visoka temperatura, otežano disanje, a u nekim slučajevima i upala mozga) odgovarali su kliničkoj slici virusa Nipah. U svakom slučaju, indijske vlasti tvrde da nema novih slučajeva, a testiranja oko dvije stotine praćenih kontakata bila su negativna.

U Maleziji je, u početnoj fazi, put prenosa bio drugačiji: voće kontaminirano ugrizima ili urinom letećih lisica završilo je u ishrani svinja. Uslovi masovnog uzgoja pogodovali su širenju infekcije među životinjama zbog čega je usmrćeno oko milion svinja nakon čega se virus prenio na farmere.

Prenos sa čovjeka na čovjeka je težak, ali ne i nemoguć, što potvrđuje slučaj dvoje zaraženih medicinskih radnika u Kalkuti. Sam boravak u istoj prostoriji nije dovoljan. Potreban je direktan i dugotrajan kontakt s tjelesnim tečnostima zaražene osobe, zbog čega se u Aziji zaraza uglavnom zadržavala unutar porodica ili bolnica. Kada do prenosa ipak dođe, ishod je često smrtonosan. U jednom ekstremnom slučaju, tokom izbijanja zaraze na jugu Indije, od 18 zaraženih osoba preživjela je samo jedna.

Pojednostavljeno rečeno, virus Nipah je oko 40 puta smrtonosniji od koronavirusa u periodu prije vakcina, ali je koronavirus istovremeno bio i oko 40 puta zarazniji.

U Aziji, međutim, postepeno raste broj zemalja i teritorija koje uvode mjere kontrole na aerodromima. Pakistan i Indonezija pridružili su se Tajvanu, Hong Kongu, Nepalu i Tajlandu. U posljednje dvije zemlje kontrola tjelesne temperature prvenstveno se odnosi na putnike koji dolaze iz Kalkute, s kojom imaju više dnevnih letova. Španija, vrijedi napomenuti, nema direktne avionske linije ni s Kalkutom ni s drugim indijskim gradovima.

Tajlandske zdravstvene vlasti, poučene razornim posljedicama koje je pandemija covida imala na turistički sektor, već su rezervisale čitava bolnička krila za moguću vanrednu situaciju. Iako, do sada, nijedan od 1.700 pregledanih putnika nije bio pozitivan.

Ime Nipah potiče od malezijskog sela Sungai Nipah, gdje je virus prvi put identificiran 1999. godine. Tada je zabilježeno 265 slučajeva zaraze i 105 smrtnih ishoda. Od tada se virus povremeno pojavljivao u radijusu od gotovo 3.000 kilometara od Indije do Filipina i od Bangladeša do Singapura na području koje se poklapa sa staništem vrste šišmiša nosioca, dnevne i voćojede.

Krčenje šuma radi pretvaranja zemljišta u plantaže u Maleziji natjeralo je ove šišmiše, koji se hrane voćem, da se približe naseljenim područjima.

Vrlo je vjerovatno da virus Nipah stoljećima kruži u prirodi, vezan za svoje leteće domaćine. U posljednjih dvadeset pet godina, na globalnom nivou, zarazio je „tek“ oko 750 ljudi. Ali panika, za razliku od virusa, ima krila.