Rock heroji sedamdesetih ponovo pune kina. Dokumentarni film Becoming Led Zeppelin postao je najuspješniji muzički dokumentarac godine u američkim kinima, potvrđujući da mit o Led Zeppelinu i dalje snažno rezonira s publikom posebno kada se ispriča kao veliki filmski događaj, a ne puka nostalgija.
Goli torzo, razbarušena kosa, zaglušujuće gitare i samouvjereni hod po ivici mogućeg – heroji rocka sedamdesetih ponovo su tu. I to ne samo kao nostalgija, nego kao ozbiljan kinobiznis. Dokumentarni film „Becoming Led Zeppelin“, posvećen britanskom bendu Led Zeppelin, bio je najuspješniji dugometražni dokumentarac u američkim kinima tokom 2025. godine, s više od 10 miliona dolara zarade na blagajnama.
U godini u kojoj su koncertni filmovi i muzički dokumentarci ponovo postali veliki kino-događaji, ovaj rezultat posebno se izdvaja. Iako je film „The Official Release Party of a Showgirl Taylor Swift“ zaradio znatno više, oko 34 miliona dolara, riječ je o promocijskom filmskom formatu vezanom za album, što ga svrstava u drugu kategoriju. Becoming Led Zeppelin je, naprotiv, klasični autorski dokumentarac s jasnom narativnom ambicijom i filmskom estetikom.
Iako su se raspali još 1980. godine, nakon smrti bubnjara Johna Bonhama, Led Zeppelin ostaje jedan od komercijalno najuspješnijih bendova u historiji popularne muzike. Procjenjuje se da su prodali više od 200 miliona albuma, dok njihove pjesme bilježe gotovo 15 milijardi streamova širom svijeta.
U vrijeme najveće slave bili su poznati po nepovjerenju prema medijima i rijetkim javnim istupima. Upravo zato njihova odluka da učestvuju u ovom filmu, doduše fokusiranom isključivo na rane godine benda, predstavlja svojevrsni presedan. Film se zaustavlja na periodu do objavljivanja albuma Led Zeppelin II iz 1969. godine, ploče koja je zacementirala njihov status revolucionarne sile u rock muzici.
Poseban dio uspjeha filma vezan je uz njegovu distribuciju na velikim Imax platnima. Publika je na taj format reagirala izuzetno snažno: Becoming Led Zeppelin ostvario je najbolje otvaranje u historiji Imaxa za jedan muzički dokumentarac i postao najgledaniji dokumentarni film tog formata u 2025. godini.
Režiser Bernard MacMahon smatra da razlog uspjeha nije samo u snazi imena Led Zeppelina. „Ovo je priča o tome kako četvorica momaka koji dolaze niotkuda, bez ikakvog pristupa moći, mogu doći do tačke s koje komuniciraju s cijelim svijetom isključivo kroz ekstremno naporan rad“, rekao je MacMahon.
MacMahon je za film razgovarao s više od 170 ljudi povezanih s bendom, ali se pred kamerom pojavljuju isključivo preživjeli članovi: Jimmy Page, John Paul Jones i Robert Plant. Režiser kaže da mu je cilj bio probiti njihovu „zaštitnu ljušturu“, kako ne bi ponavljali priče koje su već ispričali bezbroj puta.
To je postigao, kako navodi, „zatrpavanjem“ muzičara arhivskim materijalima koji izazivaju emocionalne reakcije, uključujući i audio-intervjue s Johnom Bonhamom, čiji se glas čuje u samom filmu. Time je postignut osjećaj intimnosti, ali bez senzacionalizma.
Filmska kritičarka Wendy Mitchell iz magazina Screen International ističe da upravo taj pristup čini film posebnim. „Ovo nije tipski VH1 Behind the Music. Film pokušava ispričati kako je nastao Led Zeppelin, kako su postali ono što jesu i to na način kakav dosad nismo vidjeli. A pritom izgleda i zvuči sjajno, što je presudno za kino, posebno za Imax“, kaže Mitchell.
Uspjeh Becoming Led Zeppelin uklapa se u širi trend renesanse dokumentaraca o klasičnoj rock eri šezdesetih i sedamdesetih. Nakon serije Get Back o Beatlesima (2021), filma Marianne & Leonard: Words of Love o Leonardu Cohenu (2019), te Moonage Daydream posvećenog Davidu Bowie, koji je bio najuspješniji dokumentarac 2022. u Sjevernoj Americi, publika očito pokazuje trajni interes za to razdoblje.
Najavljeni su i novi projekti: Baz Luhrmann radi na koncertnom dokumentarcu o Elvisu Presleyu, dok Paul McCartney priprema film Man on the Run, o svojim prvim solo godinama i radu s Wingsima početkom sedamdesetih.
MacMahon i njegova producentica Allison McGourty kažu da je strategija „kino-prvo“ bila svjesna odluka, inspirirana uspjehom Moonage Daydreama. Osim umjetničkih razloga, važan je bio i potencijal da se projekcije pretvore u društveni događaj.
„Odlazak na projekciju je gotovo kao odlazak na koncert“, objašnjava Wendy Mitchell. „Ljudi dolaze u majicama benda, vode prijatelje, spremni su platiti ulaznicu kao da idu na svirku.“
Za autore filma, višegodišnji rad na projektu sada je dobio jasnu potvrdu. „Svaki kadar je bio mukotrpno dorađivan. Nema nijednog detalja koji nije promišljen, prepravljen i ispoliran“, poručuju. Publika je to, čini se, prepoznala.
U vremenu digitalne fragmentacije i kratke pažnje, Becoming Led Zeppelin pokazuje da priča o rocku sedamdesetih i dalje može biti masovno iskustvo ako je ispričana kao film, a ne kao puka ilustracija prošlosti.
IZVOR: The Guardian
