Kratke, lagane i pristupačne, ove publikacije osvajaju knjižare i čitatelje, nudeći snažne priče i oštre eseje bez opterećenja od 500 stranica. Trend koji su prigrlile velike izdavačke kuće otkriva kako se čitanje prilagođava društvu umora, fragmentirane pažnje i potrebe da se važno kaže brzo, precizno i bez viška
Koliko mjeseci je danas potrebno da se pročita roman od 400 stranica? Mnogima previše. U vremenu ubrzanog ritma i stalnog osjećaja da nikada nemamo dovoljno vremena, na izdavačkom tržištu tiho, ali snažno dominira jedan trend: miniknjige. Kratke po obimu, smanjene po formatu i pristupačne po cijeni, ove publikacije osvajaju i čitatelje i autore i izdavače.
One su svuda. Najčešće smještene tik uz kasu u knjižarama, u jarkim bojama i kompaktnom izdanju, gotovo da “pozivaju” kupca da ih ponese sa sobom. Ne kao dugoročni projekat, nego kao impulsnu odluku, mali književni užitak za tramvaj, metro ili večernju pauzu. Umjesto slatkiša, knjiga.
U Evropi je od 2012. godine broj knjiga s više od 500 stranica opao za gotovo 45 posto, dok je broj izdanja kraćih od 100 stranica porastao za više od 14 posto i danas ta izdanja čine oko 40 posto ukupne godišnje produkcije. Sličan trend bilježi i The New York Times, koji je u analizi bestselera pokazao da su najprodavanije knjige u posljednjoj deceniji kraće nego ikada ranije.
No, nije riječ samo o broju stranica. Ključna karakteristika ‘miniknjiga’ jeste format. Dok standardno izdanje najčešće ima oko 15 x 21 centimetar, ove knjige se štampaju u dimenzijama 11 x 17 centimetara ili čak manjim. Vizuelno podsjećaju na knjižice, bilježnice ili stare kiosk edicije, male, lagane i uvijek pri ruci.
Za izdavače je ključna i tzv. “kupovina iz impulsa”. Čitatelj koji je već odlučio kupiti dvije knjige lako će dodati još jednu, malu, laganu i jeftinu. Psihološki prag je nizak, a osjećaj zadovoljstva trenutan. Posebno zanimljiv segment ovog trenda jeste rast popularnosti kratkog eseja. U kratkoj formi, ovi eseji nude uvod, poticaj za razmišljanje i ulazak u širu debatu.
Mnogi analitičari ovaj trend povezuju s onim što filozof Byung-Chul Han naziva “društvom umora”. Čitatelji su iscrpljeni, preopterećeni informacijama i stalno pod pritiskom produktivnosti, čak i u čitanju. Ciljevi na platformama poput GoodReadsa, izazovi “30 knjiga godišnje” i potreba da se čitanje “završi” često potiskuju samu suštinu iskustva. U tom kontekstu, miniknjiga nudi osjećaj postignuća bez iscrpljivanja. Kratka forma ne znači površnost, naprotiv. Kako je još davno primijetio Julio Cortázar, roman pobjeđuje “na bodove”, a kratka forma “nokautom”.
Miniknjige se često koriste i kao ulazna tačka za kompleksnije autore. Izdvajanje pojedinih tekstova iz opsežnih djela pokazalo se kao uspješan način da se čitatelji ohrabre da kasnije posegnu i za zahtjevnijim naslovima.
IZVOR: El Confidencial
