Hivzija Hasandedić, kako piše Dizdarević, ostavio je toliki miraz budućim pokoljenjima da je praktično nezaobilazan u historijskim istraživanjima Hercegovine. Krajnji rezultat metodskog pristupa koji je gradio Hasandedić jeste nezaobilazan istraživački opus i svojevrsni spomenik ustrajnosti i ljubavi spram svoje rodne grude.
U četvrtak, 22. januara 2026. godine, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu bit će održana promocija knjige “Potraga za izgubljenim znakovima postojanja” autora hafiza prof. dr. Mevludin-ef. Dizdarevića, muftije zeničkog.
Knjiga je posvećena životu i djelu rahmetli Hivzije Hasandedića (1915–2003), istaknutog historičara i istraživača kulturno-vjerske baštine Bosne i Hercegovine. O knjizi će govoriti prof. dr. Aladin Husić, prof. dr. Ahmet Alibašić, prof. dr. Nusret Isanović i autor, muftija zenički hafiz Mevludin-ef. Dizdarević.
Hivzija Hasandedić, kako piše Dizdarević, ostavio je toliki miraz budućim pokoljenjima da je praktično nezaobilazan u historijskim istraživanjima Hercegovine. Krajnji rezultat metodskog pristupa koji je gradio Hasandedić jeste nezaobilazan istraživački opus i svojevrsni spomenik ustrajnosti i ljubavi spram svoje rodne grude.
Hivzija Hasandedić se rodio u Jablanici 4. jula 1915. godine od oca Saliha i majke Fate iz porodice Hadžiselimovića iz Podhuma. Živjeli su u Jablanici, u blizini Čaršijske džamije, a kasnije su tu kuću prodali porodici Ivković. S obzirom na to da mu je otac umro 1918. godine, majka se preudala u Seonicu gdje je Hivzija našao ugodan dom. U Seonici završava mekteb i osnovnu školu da bi školovanje nastavio u osmogodišnjoj Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu koju okončava 1935. godine. Već 9. septembra 1935. godine Hasandedić upućuje molbu za upis na školovanje u drugoj generaciji na Višoj islamskoj šerijatsko-teološkoj školi, poznatijoj kao VIŠT. U ovoj generaciji upisalo je i studij završilo devet studenata među kojima je i Hasandedić koji je diplomirao 1939. godine. Mali broj studenata, kvalitetan odabir polaznika i dobar nastavni kadar polučili su dobre rezultate u radu ove visokoobrazovne ustanove.
Tokom Drugog svjetskog rata radio je kao vjeroučitelj u Mostaru da bi nakon uspostavljanja mira jedno vrijeme bio nezaposlen zbog ukidanja vjeronauke. Kasnije je radio u Statističkom uredu, a kada je otvoren Arhiv Hercegovine 1954. godine biva jednim od prvih uposlenika i tu ostaje do penzije 1976. godine. Dobitnik je značajnih nagrada od socijalističkog režima, ali i u periodu demokratske Bosne i Hercegovine. S ovog svijeta je preselio 2003. godine, a dženaza mu je klanjana na isti dan kada i drugom bošnjačkom velikanu Aliji Izetbegoviću.
Tokom cijelog svog života bavio se istraživanjem kulturne baštine Hercegovine, prevođenjem i objavljivanjem dokumentarne građe osmanskog razdoblja Bosne i Hercegovine. Relativno dug život od osamdeset osam godina, lijepo zdravlje i predanost istraživanju rezultirali su golemim istraživačkim opusom iz područja kulturne historije.
