Trump može nastaviti širiti svoju ideju izmišljenog mira koji je donio Bliskom istoku, a Izraelci mogu nastaviti uvjeravati sami sebe da je rat u Gazi bio opravdan i da je ostvario sve svoje ciljeve. Sada je gotovo. Postoji primirje. Najvažnije je da Izraelci ne ginu u Gazi. Sve ostalo nikoga ne zanima
Kada Izraelci ne ginu, postoji primirje. Kada Izraelci ne ginu, ali u Gazi pogine više od 400 ljudi, među njima i stotinu djece, i to se naziva primirjem. Kada Izrael u Gazi, usred primirja, sruši 2.500 kuća, a ministar odbrane Israel Katz hvali vojnike IDF-a za njihove operacije, i to se i dalje naziva primirjem.
Kada se stotine hiljada stanovnika Gaze smrzavaju i valjaju se u blatu, i to potpada pod definiciju primirja. Kada hiljade teško oboljelih ljudi umiru zato što im Izrael uskraćuje životno važnu medicinsku pomoć ili mogućnost da napuste svoje kaveze i odu drugdje na liječenje, i to je primirje. Kada obrazovana Izraelka tokom subotnjeg ručka pita ima li još izraelskih vojnika u Gazi, u trenutku kada je više od polovine enklave pod okupacijom IDF-a, to je suštinski pokazatelj postojanja primirja, barem onako kako ga Izraelci definiraju.
Kada se život u Izraelu vraća u normalu, uz kuharska i pjevačka takmičenja u punom jeku, te uz dubinske rasprave o sudbonosnom pitanju curenja informacija u njemački magazin Bild, to je vrhunac i konačna svrha primirja. Tek kada se neka jedinica Hamasa izvuče iz svoje rupe i pokuša postaviti improviziranu eksplozivnu napravu u ruševinama Gaze, to se smatra teškim kršenjem primirja.
Kada Izraelci ne ginu, sve ostalo nikoga ne zanima. Zašto bi Gazu zanimalo ikoga kada Izraelci ne ginu? Kada se u Izraelu utiša zavijanje sirena, to je primirje. Činjenica da se Gazu i dalje bombardira, ali da nema sirena, znači da poginuli ne postoje, da Gaza ne postoji, niti cijeli palestinski problem.
Kada Izraelci ne ginu, sve je dobro. Kada ne ginu, može se nastaviti s poricanjem i zaboravljanjem Gaze. Kada Izraelci ne ginu ni na Zapadnoj obali, život je još ljepši. Činjenica da su desetine Palestinaca ubijene na Zapadnoj obali otkako je primirje stupilo na snagu potpuno je nevažna.
Kada u Gazi bude ubijeno više od 400 ljudi, uključujući stotinu djece, to se naziva primirjem sve dok Izraelci ne ginu. I svijet već pokazuje znakove umora kada je riječ o Gazi, uprkos vijestima s ovog vikenda o osnivanju nekakvog „Odbora za mir“, koji neće spasiti nijednog obespravljenog čovjeka u Gazi od njegove gorke sudbine.
Kada Izraelci ne ginu, proglašava se povratak u rutinu, što znači da je rat završen i da se može vratiti narativu viktimizacije od sedmog oktobra, beskonačnom prepričavanju priča o taocima, zaglavljivanju u jučerašnjoj žalosti i zaprepaštenju svaki put kada iz Gaze dođe očajnički pokušaj da se podsjeti na vlastito postojanje. Kada Izraelci ne ginu, stotine ubijenih stanovnika Gaze u istom periodu postaju još manje zanimljive.
Vijest o postojanju primirja u Gazi nije stigla do Zapadne obale niti do Centralne komande IDF-a. Sve drakonske mjere uvedene na Zapadnoj obali na početku rata ostale su na snazi, nijedna nije ukinuta niti ublažena. Ako su te mjere uvedene zbog rata, zašto nisu ukinute kada je rat završen? Devet stotina barikada postavljenih tokom rata? Devet stotina barikada ostalo je i nakon stupanja primirja na snagu. Željezne kapije na ulazu u svaku palestinsku zajednicu, koje se povremeno otvaraju i zatvaraju otkako je rat počeo? Isto se nastavlja i nakon završetka rata. Pogromi tokom rata? Još izraženiji nakon što je rat završen. Kada Izraelci ne ginu, nema problema.
Odluka da se Izraelu nametne potpisivanje sporazuma o primirju pokazala se kao posao godine. Ovo je prvo jednostrano primirje u historiji. Izraelu je dozvoljeno sve, dok drugoj strani nije dopušteno ni da diše. Svi taoci su vraćeni, osim jednog tijela, a obećanje da će Gaza biti evakuirana nakon povratka talaca istog je trenutka isparilo, zaboravljeno kao da nikada nije ni dato. Sjećate se? Taoci su vraćeni, a Izrael je u Gazi od tada i zauvijek.
Primirje je utišalo i svjetsko negodovanje protiv Izraela. Neki u svijetu čekali su priliku da se vrate i ponovo zagrle Izrael, a jednostrano primirje je ta prilika. Svijet je već prešao na Venecuelu i Iran.
Trump može nastaviti širiti svoju ideju izmišljenog mira koji je donio Bliskom istoku, a Izraelci mogu nastaviti uvjeravati sami sebe da je rat u Gazi bio opravdan i da je ostvario sve svoje ciljeve. Sada je gotovo. Postoji primirje. Najvažnije je da Izraelci ne ginu u Gazi. Sve ostalo nikoga ne zanima.
