Ono što ovu bitku čini posebnom jest činjenica da je u trenutku kada su hiljade vojnika ginule u borbi, Napoleon već bio potpisao abdikaciju, četiri dana ranije, 6. aprila.

U jednoj od posljednjih bitaka Napoleonovih ratova, francuske i britansko-španske trupe sukobile su se u krvavom okršaju kod Toulousea, nesvjesne da je rat već završen.

Bitka kod Toulousea, vođena 10. aprila 1814. godine, bila je jedna od posljednjih tokom  Napoleonskih ratova, a istovremeno i tragičan primjer ratne ironije: borba je vođena nekoliko dana nakon što je Napoleon Bonaparte već abdicirao, ali vijest o njegovom povlačenju još nije stigla do borbenih linija.

S jedne strane našla se francuska vojska pod komandom maršala Nicolasa Jean-de-Dieu Soulta, a s druge multinacionalne trupe savezničke Šeste koalicije pod vodstvom vojvode od Wellingtona, Arthura Wellesleyja. Britanci i njihovi saveznici – Španci i Portugalci – pokušali su osvojiti strateški važan grad Toulouse, jednu od posljednjih tačaka francuskog otpora na jugu.

Uoči bitke, Soult je procijenio da će saveznički napad uslijediti s juga, ali je Wellington iznenadio manevrom s istoka, prešavši rijeku Garonne na nebranjenom dijelu. Napad je započeo žestokim napadima na brda oko grada – posebno na Mont Rave – gdje se francuska vojska fanatično branila.

Borbe su bile krvave i iscrpljujuće. Savezničke trupe uspjele su zauzeti neke ključne položaje, ali je Soult vješto organizirao povlačenje, izbjegavši potpuni poraz. Iako je Toulouse formalno pao u savezničke ruke, bitka nije donijela konačnu pobjedu nijednoj strani.

Ono što ovu bitku čini posebnom jest činjenica da je u trenutku kada su hiljade vojnika ginule u borbi, Napoleon već bio potpisao abdikaciju, četiri dana ranije, 6. aprila. Rat je bio završen, ali poruka nije stigla na vrijeme. Tek nekoliko dana nakon bitke, Soult je saznao za Napoleonovu ostavku i započeo pregovore o primirju.

Bitka kod Toulousea ostaje upamćena kao „rat nakon rata“ – sukob koji se odigrao u praznini komunikacije, ali i posljednja velika konfrontacija u Napoleonskim ratovima prije nego što je Evropa ušla u kratkotrajni mir.

Uprkos velikim gubicima na obje strane, bitka nije dramatično promijenila tok rata – jer je rat već bio završen. No, ona je dodatno učvrstila reputaciju vojvode od Wellingtona, koji će kasnije u bici kod Waterlooa 1815. godine definitivno poraziti Napoleona.

Za Francusku, Toulouse je bio simbol upornosti i vojničke časti u teškim okolnostima. Za savezničke snage – podsjetnik na haos rata i na to kolika može biti cijena zakašnjele informacije.

Danas, više od dva stoljeća kasnije, ova ratna epizoda ostaje opomena koliko historija ponekad piše najapsurdnije epizode ratom koji je već bio gotov – ali niko to nije znao.