Hind Kabawat, jedina žena i jedina kršćanka u novoj sirijskoj vladi, nastoji u razorenoj zemlji pokrenuti duboke društvene promjene. Pješačeći svakodnevno ulicama Damaska, ona simbolično i praktično odbija distancu vlasti od građana. Njeni prioriteti su reintegracija miliona raseljenih, potraga za djecom bez roditelja, borba protiv govora mržnje i reforma zakona koji održavaju rodnu i vjersku nejednakost

Hind Kabawat ne želi biti tipična ministrica. Svakog jutra u osam sati izlazi iz svoje kuće u Ravnoj ulici, najstarijoj ulici u Damasku, u kojoj je, prema Novom zavjetu, boravio i apostol Pavle. Umjesto službenog automobila sa zatamnjenim staklima, ona pješači kroz uske, bučne ulice starog grada prema Ministarstvu socijalnih pitanja i rada. „Ne želim izgubiti vezu s ljudima. Želim ostati dio zajednice“, objašnjava dok prolazi pored pekare blizu Tominog vrata, gdje je mladi pekar u šali doziva: „Je li to ministrica? Hej, ministrice!“

Prije manje od godinu dana, još uvijek u egzilu, ova Damasčanka prihvatila je najveći izazov svog života: učestvovati u obnovi sirijskog društva kao članica tranzicijske vlade, u zemlji koju opisuje kao „potpuno devastiranu“ nakon godina rata i nedavnih sektaških sukoba. Tokom rata raseljena je polovina od 23 miliona stanovnika Sirije, a gotovo sedam miliona ljudi izbjeglo je u inozemstvo. Danas Kabawat ima zadatak reintegrirati tri miliona povratnika, osigurati socijalnu i radnu koheziju u zemlji u kojoj, prema podacima UN-a, oko 90 posto stanovništva živi ispod granice siromaštva, te raditi na uključivanju žena i vjerskih manjina.

Sektaške tenzije ostaju visoke. U prvoj godini bez Bashara al-Assada, masakri nad alavitima na obali i sukobi u regiji Suwayda, s većinskim druškim stanovništvom, odnijeli su najmanje 3.000 života. Kabawat je i sama dio manjine, jedina je kršćanka i jedina žena u vladi premijera Ahmeda al-Share. Kada je u martu objavljen sastav kabineta, njena bijela silueta jasno se izdvajala na zajedničkoj fotografiji među muškarcima u tamnim odijelima i vojnim uniformama.

Većina ministara, posebno oni na ključnim pozicijama poput odbrane, vanjskih poslova, sigurnosti ili pravosuđa, dolazi iz struktura Sirijske spasilačke vlade koju je al-Shara vodio u Idlibu, nakon godina provedenih na čelu islamističke organizacije Hay’at Tahrir al-Sham. Kabawat je i tu izuzetak: dok je HTS konsolidirao vlast u Idlibu, ona je u SAD-u vodila program međuvjerskog dijaloga na Univerzitetu George Mason, predsjedavala nevladinom organizacijom za sirijske žene i bila zamjenica direktora opozicionog ureda sirijskog režima u Ženevi.

Ne krije razlike s ostatkom vlade. U svom uredu pokazuje meme koji kruži društvenim mrežama: ministri su prikazani kao vrste mesa na roštilju, ministar pravde je ćevap, ministar odbrane piletina, a ona marshmallow. „Pretpostavljam da me neki tako vide. Simpatično je“, kaže uz osmijeh. Ipak, vjeruje da njen rad može promijeniti perspektivu nove Sirije. „Ako moj resor pokaže rezultate, i drugi će početi drugačije razmišljati.“

Hodnici ministarstva puni su žena, ali i ponekog muškarca, različitih vjerskih i etničkih pripadnosti. „Zapošljavam ih jer su najkvalifikovaniji“, kaže Kabawat. „Imam alavite, sunije, Druze, Kurde… čak i jednog salafistu“, dodaje u šali. No, ona ne voli govoriti o manjinama. „Moramo početi razmišljati da je građanstvo iznad svega. Samo oni koji ne vjeruju u Siriju koju gradimo trebali bi se smatrati manjinom“, tvrdi. Zbog toga zagovara uvođenje kvota u javnoj administraciji, kako bi se osigurala stvarna inkluzija.

Najveći teret njenog posla su socijalne rane rata. Briga o beskućnicima, interno raseljenima i starijima je teška, ali sudbina djece bez roditelja najviše je muči. Više od milion djece ostalo je bez roditelja tokom rata, a Assadov režim je, prema njenim riječima, stotine djece sklonio u državne domove, mijenjao im identitete ili ih slao u inostranstvo. „Ovo je moja najveća noćna mora. Kako pronaći tu djecu?“ pita se Kabawat, koja je osnovala posebni komitet, svjesna da su resursi nove države izuzetno ograničeni.

Paralelno, njeno ministarstvo radi na zakonima za zaštitu civilnog društva i borbu protiv govora mržnje. Sirija i dalje živi po zakonima iz 1950-ih, koji institucionaliziraju rodnu neravnopravnost, dječije brakove i strože kažnjavanje žena. Kabawat je svjesna da su reforme u konzervativnom parlamentu težak zadatak, ali ne odustaje. „Ako jedan prijedlog padne, napisat ćemo novi. Nastavit ćemo dok ne bude usvojen“, kaže odlučno.

Iako njen položaj ograničavaju i političke strukture moći unutar vlasti, Kabawat ostaje uvjerena da promjene dolaze. „Imenovanja će uskoro biti završena. Sve će ići svojim tokom“, kaže dok se, ovaj put automobilom, udaljava ulicama Damaska, grada koji pokušava ponovo naučiti živjeti.

IZVOR: El Pais