Dok Washington mijenja strategiju nacionalne sigurnosti, Kremlj zadovoljno trlja ruke. Nova američka doktrina, koja oštro kritikuje Evropu i relativizira rusku prijetnju, savršeno se uklapa u interese Moskve i jača uvjerenje da je Rusija danas manje izolovana nego sama Evropska unija. Putin koristi diplomatske uspjehe u Indiji i Kini da potvrdi taj narativ, dok ruski zvaničnici poručuju da SAD žele „zatvoriti ukrajinski dosje“ i fokus preusmjeriti na Kinu. U takvom rasporedu snaga, Kremlj ne vidi nikakav razlog da požuri s mirom jer smatra da vrijeme radi za Rusiju
U danima u kojima se Bijela kuća priprema za novu geopolitičku arhitekturu, Kremlj otvoreno pozdravlja promjene koje donosi administracija Donalda Trumpa. Moskva poručuje da su američke revizije strategije nacionalne sigurnosti, posebno one koje kritički seciraju Evropu i upozoravaju na „opasnost od nestanka civilizacije“, potpuno usklađene s ruskom vizijom svijeta.
Za Rusiju, takav zaokret Sjedinjenih Država ne predstavlja samo politički pomak, nego i potencijalno otvaranje prostora za „konstruktivan rad“ s Washingtonom u vezi s Ukrajinom. Paralelno, Trumpov sin poručuje da treba prekinuti finansijsku pomoć Kijevu, dok Elon Musk ide i dalje, nazivajući Evropsku uniju „četvrtim Rajhom“.
Za Vladimira Putina, protekla sedmica bila je idealna scena za građenje narativa o uzletu ruske moći. Ponovo je objavljeno „osvajanje“ dva grada u Donbasu, Pokrovska i Kupjanska, nešto što se ponavlja iz mjeseca u mjesec, ali što Moskva koristi da potvrdi uvjerenje o navodnom napretku na terenu. Potom slijedi maratonski razgovor sa Steveom Witkoffom i Jaredom Kushnerom, bez ikakvih pritisaka ili uslova prema Rusiji, upravo ono čemu se Kremlj nadao. Kulminacija stiže s trijumfalnim posjetama Indiji i istovremenim boravkom kineskog ministra vanjskih poslova u Moskvi, demonstracijom da je Rusija i dalje centralni igrač u klubu velikih sila.
U tome se ogleda suština poruke koju ponavljaju Putinovi najvjerniji saradnici: Evropa nije uspjela izolirati Rusiju, naprotiv, sama se našla u položaju izolirane sile. Među onima koji to tvrde nalazi se i Marat Baširov, politički analitičar blizak Kremlju. Za njega je uspjeh Putinove posjete Indiji dokaz da pokušaji Sjedinjenih Država da odvoje New Delhi od Moskve nisu uspjeli. Ruska diplomacija, smatra on, nikada nije bila u boljoj formi, što dodatno udaljava perspektivu mirovnog rješenja za Ukrajinu.
Nova američka sigurnosna doktrina, koju je Kremlj nazvao „skromnom, ali korisnom premisom“, prema ruskom čitanju predstavlja i de facto priznanje da se Washington više ne može posvetiti evropskim dilemama kao ranije. Ako je Kina glavni američki geopolitički rival, razmišlja Moskva, onda Rusija nužno gubi centralno mjesto u američkom konceptu „osovine zla“. Iz toga slijedi zaključak da Ukrajina za SAD više nema strateški značaj kakav je imala posljednjih godina, te da se u Washingtonu formira sve veća želja da se rat „zatvori“, brzo i uz minimalno američko ulaganje.
U ruskim izjavama jasno se nazire pokušaj da se okrene narativ: sve što se događa u Ukrajini, poručuju, manje je važno za SAD nego ranije, dok je za Moskvu i dalje egzistencijalno pitanje. Zato Kremlj insistira da „radikalne izmjene“ američkog mirovnog plana moraju biti početna tačka bilo kakvog razgovora. Istovremeno, Rusija iz liste američkih prijedloga ističe samo tri tačke o kojima nema pregovora: status NATO-a, pitanje teritorija koje je prisvojila 2022. i obim ukrajinskih oružanih snaga. Sve ostalo, kažu, mogu biti „nijanse sive“.
Putinova retorika u međuvremenu postaje oštrija nego ikad. Konstatira da neće odustati ni od jednog dijela teritorije koje je Rusija proglasila svojima. Evropa i NATO, u njegovim govorima, više se i ne tretiraju kao odvojeni entiteti: za Moskvu su se slili u jednu cjelinu, napuštenu od Sjedinjenih Država i nesposobnu da definira vlastitu sigurnosnu politiku. Kremlj naglašava da je Evropa podijeljena na tri grupe: „prijateljske zemlje“, one koje „igraju rat“ i tihe države koje strahuju za opstanak same Unije.
Putinu koristi i percepcija da EU ostaje bez političke kohezije. Dok Macron u Pekingu pokušava ubijediti Xi Jinpinga da utiče na Kremlj, Putin s indijskim premijerom Narendrom Modijem jača energetske i industrijske veze. Kremlj tvrdi da američke i azijske kompanije ulaze na rusko tržište dok evropske nestaju, još jedna poruka koja gradi propagandni okvir da „svijet posluje s Rusijom, a Evropa ostaje po strani“.
Sve to vodi do ključne tačke: Moskva vjeruje da joj vrijeme radi u korist. Svaki dan bez mira znači još jedan prilog ruskom narativu o diplomatskoj i vojnoj nadmoći. Zato Rusija ne pokazuje nikakvu žurbu da uđe u stvarni mirovni proces. Što se više Evropa oslanja na američke odluke, a što se više Washington udaljava od evropskih briga, to je Kremlj sigurniji da drži povoljniju poziciju na terenu, za pregovaračkim stolom i u globalnoj utakmici. Ukrajina se, u tom pogledu, sve više pretvara u pregovarački alat velikih sila, a sve manje u prioritet za one koji tvrde da žele završetak rata.
IZVOR: Corriere della Sera
