Sjedinjene Države su već mjesecima pojačavale politički i pravni pritisak na Caracas. Američko Ministarstvo pravde označilo je nedavno navodno narko-kartel povezan s vrhom venecuelanske vlasti kao terorističku organizaciju. Istovremeno, američka Federalna uprava za avijaciju upozorila je pilote na opasnosti u venecuelanskom zračnom prostoru, dodatno pojačavajući uvjerenje da se priprema neka vrsta vojnog angažmana.

Dok se američke vojne snage gomilaju u Karipskom moru kao nikada u posljednjih trideset godina, sve je jasnije da Washington razmatra najradikalniji potez prema režimu Nicolása Madura od početka krize: upotrebu vojne sile. Prema mišljenju brojnih stručnjaka, strategija Sjedinjenih Država kreće se prema “kontrolisanom pritisku” s ciljem da se podstakne unutrašnji raskol u venecuelanskom vojnom vrhu ili da se Maduro sam povuče.

Sjedinjene Države su već mjesecima pojačavale politički i pravni pritisak na Caracas. Američko Ministarstvo pravde označilo je nedavno navodno narko-kartel povezan s vrhom venecuelanske vlasti kao terorističku organizaciju. Istovremeno, američka Federalna uprava za avijaciju upozorila je pilote na opasnosti u venecuelanskom zračnom prostoru, dodatno pojačavajući uvjerenje da se priprema neka vrsta vojnog angažmana.

Prelomni trenutak stigao je zahvaljujući izjavama Donalda Trumpa tokom tradicionalnog obraćanja američkim vojnicima na Dan zahvalnosti. Govoreći o budućim operacijama “na kopnu radi suzbijanja krijumčarenja droga”, Trump je nagovijestio da bi akcije “vrlo brzo” mogle početi. Iako nije precizirao ciljeve, izjava je podstakla niz procjena da su pripreme već u završnoj fazi.

Indikacije na terenu dodatno potkrepljuju ove sumnje. Američka mornarica rasporedila je u regionu amfibijsku borbenu grupu „Iwo Jima“, sposobnu za izvođenje zračnih i desantnih operacija. Potom je stigla i udarna grupa predvođena najmodernijim američkim nosačem aviona, USS Gerald R. Ford, zajedno s više od 4.000 pripadnika mornaričkih i zračnih snaga. Ovaj raspored snaga, samo nekoliko stotina kilometara od Caracasa, predstavlja najjasniji signal do sada da Washington želi Madurov režim dovesti pred svršen čin.

Istovremeno, satelitski snimci pokazuju renoviranje i ponovno aktiviranje nekadašnjeg američkog vojnog uporišta Roosevelt Roads u Portoriku, koje je zatvoreno prije više od dvadeset godina. Stručnjaci procjenjuju da je danas u okolini Venezuelе raspoređeno i do 20.000 američkih vojnika. Takva brojka prevazilazi potrebu za operacijama presretanja krijumčara, a premala je za klasičnu invaziju ali je više nego dovoljna za precizne zračne udare i operacije zastrašivanja vojnog vrha.

Upravo to smatraju najizglednijim scenarijem analitičari poput Johannesa Petersa sa Univerziteta u Kielu. On ocjenjuje da raspoređene snage omogućavaju Sjedinjenim Državama da izvedu ciljane udare na vojne položaje i ključnu infrastrukturu, kako bi se generali uvjerili da je daljnja lojalnost Maduru neodrživa. Takav razvoj događaja, kaže Peters, mogao bi potaknuti i vojni puč.

Sličnog mišljenja je i Evan Ellis iz US Army War Collegea, koji upozorava da venecuelanske oružane snage imaju ograničene kapacitete za otpor. Njihova protuzračna odbrana, oslonjena na manji broj prenosivih Igla-S sistema, ne bi predstavljala ozbiljnu prepreku američkoj zračnoj nadmoći. Prema njegovim procjenama, Washington bi mogao podržati domaće protivnike režima ograničenim operacijama, od zračnih udara do sajber-napada i djelovanja specijalnih jedinica.

Iako se velika kopnena invazija smatra malo vjerovatnom, dio stručnjaka upozorava da bi, u slučaju Madurovog pada, Sjedinjene Države na kraju ipak morale rasporediti određeni broj trupa u Venecueli kako bi osigurale tranziciju vlasti i spriječile haos.

Dok se politički i vojni pritisak intenzivira, Venecuela se suočava s najopasnijom fazom krize u posljednjih deset godina. U Washingtonu, međutim, odlučnost djeluje neupitno: Trump želi odlučan potez, a Maduro je sada jasnije nego ikad u predsjednikovom nišanu.

IZVOR: Der Standard