Najvažnija činjenica i zaključak zasjedanja ZAVNOBiH-a, je upravo činjenica da je Bosna i Hercegovina, odlukom na ovom zasjedanju, definisana kao jedinstvena i nedjeljiva država u kojoj će svi narodi imati ista prava. Treba dodati da je ovu odluku na zasjedanju ZAVNOBIH-a potvrdilo i izglasalo 247 vijećnika ZAVNOBIH-a, svih bh. naroda.
Glavni grad Bosne i Hercegovine ukrašen je državnim zastavama povodom 25. novembra Dana državnosti BiH.
Tog historijski vrlo značajnog 25. novembra 1943. godine održano je prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) u Mrkonjić-Gradu.
Na spomenutom zasjedanju donesena je odluka o obnovi državnosti BiH, potvrđene su njene historijske granice, koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne, te je Bosna i Hercegovina definisana kao jedna od šest ravnopravnih republika u tadašnjoj Jugoslaviji.
Nakon nekoliko dana spomenuta odluka ZAVNOBIH-a je potvrđena i ozvaničena na Prvom zasjedanju AVNOJ-a, odnosno Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, u Bihaću. Bosna i Hercegovina je, nakon što je oslobođena 1945. godine, dobila zastavu i grb, koji su bili njeni prepoznatljivi i glavni simboli za vrijeme socijalizma, sve do 1992. godine i početka agresije na BiH.
Najvažnija činjenica i zaključak zasjedanja ZAVNOBiH-a, je upravo činjenica da je Bosna i Hercegovina, odlukom na ovom zasjedanju, definisana kao jedinstvena i nedjeljiva država u kojoj će svi narodi imati ista prava. Treba dodati da je ovu odluku na zasjedanju ZAVNOBIH-a potvrdilo i izglasalo 247 vijećnika ZAVNOBIH-a, svih bh. naroda.
Borbi za našu državnost prethodila je grčevita borba za nacionalni i kulturni identitet Bošnjaka. Ne treba zaboraviti da je upravo država koja je omogućila priznavanje Bošnjaka kao naroda, pa makar i pod imenom Musliman, dugo zabranjivala rad bošnjačkih kulturnih i nacionalnih društava. Bošnjaci su bili jedini narod u Evropi koji nije imao nijednu svoju nacionalnu instituciju, a nijedan bošnjački pisac sve do kraja sedamdesetih godina 20. stoljeća nije bio zastupljen u nastavnim programima srednjih škola. Išlo se tako daleko da su u sevdalinkama izvođenim na Radio Sarajevu mijenjani stihovi u kojima se spominju riječi aga, beg i Bog.
Ipak, Allah u Kur’anu podsjeća na jedno sudbonosno važno i poučno obećanje, na svojevrsni domoljubni zavjet Benu Israila dat Musau, a.s. Naime, nakon surovog nasilja i tlačenja kojem su bili izloženi pod vlašću faraona, generacija potlačenih obavezuje se da će neprestano ulagati napore kako bi u budućnosti živjeli dostojanstven život i izbjegli stradanja i poniženja: ,,Zašto da se ne borimo na Allahovom putu’ – rekoše – ‘mi koji smo iz zemlje naše prognani i od sinova naših odvojeni?“ (El-Bekate, 246)
Skoro identičan zavjet spomenut u ovom kur'anskom ajetu i mi dugujemo našoj domovini. Ko će se drugi pored nas zalagati i zar nas neko mora ubjeđivati u to da je moralna obaveza i čast boriti se za državu koja je nenaoružana i opkoljena na svoja nespremna pleća primila agresiju i genocid i preživjela uprkos suprotstavljenim interesima evropskih zemalja.
Zavjet koji dugujemo domovini može se sažeti u snažnoj misli jednog našeg književnika: ,,Mi smo Bošnjaci, naša je država Bosna i Hercegovina, granice Bosne osjećamo kao granice sopstvene kože.“ Ma gdje Bošnjaci živjeli ona u njima živi kao krvotok. Uprkos saznanju da mnogi građani Bosne i Hercegovine napuštaju svoju domovinu, ova napaćena i herojska, mubarek zemlja, posijana je neuništivo dobrim sjemenom. Koliko god je otišlo jakih i dobrih, pametnih i bogatih, toliko je, za sve što nama i našoj domovini treba, u Bosni ostalo i moćnih i sposobnih. Na nama i našim institucijama je da to sjeme prepoznamo i da ga ne čupamo vlastitim rukama. Ono će, ako Bog da rasti, sazrijevati i u budućnosti donositi velike i bogate plodove.
Pozvani smo i da iznova obnavljamo zavjet bezuvjetne ljubavi koja pripada našoj domovini. Kao što se za domovinu bori i u ratu i miru, domovina se voli i u izobilju i u oskudici. Za domovinu srce kuca i kada je mnogo šta u njoj nesređeno i slabo, kada se u njenom društvu ima šta popravljati i liječiti, kada su dani i život u njoj ledeni i tužni. I tada ostaje zavjet da naučimo razlikovati dužnu ljubav prema domovini od svih devijacija i nepravedni koji se u njoj dešavaju.
Izvor: Islam.ba
