Haftbefehl (doslovno znači „nalog za hapšenje“) jedan je od najpoznatijih njemačkih repera. Poznat je po svojim brutalnim tekstovima koji veličaju drogu. Rođen kao Aykut Anhan, on je nosilac naslova „Babo“ iz dokumentarca, formativna figura u njemačkom repu. Babo – sleng za „šefa“ ili „vođu“ – bio je Haftbefehlov samoproglašeni nadimak još od njegove uspješne pjesme Chabos Wissen Wer Der Babo Ist (Chabos znaju ko je Babo, „chabos“ je romski naziv za dječake).

U novom dokumentarcu, Babo, gledaoci gledaju kako se daroviti, ali kontroverzni njemački reper Haftbefehl skoro uništio kokainom. Dokumentarac, koji prati i njegov ogroman uspjeh i njegove lične krize, postao je najgledaniji film na Netflixu Njemačka – pokazatelj onoga što pokreće priču o zemlji.

Haftbefehl (doslovno znači „nalog za hapšenje“) jedan je od najpoznatijih njemačkih repera. Poznat je po svojim brutalnim tekstovima koji veličaju drogu. Rođen kao Aykut Anhan, on je nosilac naslova „Babo“ iz dokumentarca, formativna figura u njemačkom repu. Babo – sleng za „šefa“ ili „vođu“ – bio je Haftbefehlov samoproglašeni nadimak još od njegove uspješne pjesme Chabos Wissen Wer Der Babo Ist (Chabos znaju ko je Babo, „chabos“ je romski naziv za dječake).

Neki ga smatraju darovitim umjetnikom, čije je poznavanje jezika oblikovalo cijelu generaciju u Njemačkoj, ili uzorom, posebno među ljudima migrantskog porijekla. Neki studentski predstavnici su čak pozvali da se Haftbefehlovi tekstovi uvrste u školske lekcije.

Drugi ga smatraju mizoginim i antisemitom zbog nekih njegovih tekstova. Ali i poštovaoci i kritičari sada učestvuju u široj i neočekivano plodonosnoj javnoj diskusiji. Od kulturnih stranica velikih novina do kancelarijskog ćaskanja i TikToka, ljudi odjednom govore o sistemskom rasizmu, padu uzrokovanom drogom i onome što se smatra umjetnošću. Kao lingvisti i retoričari zainteresirani za istraživanje zajedničkih osnova, ova debata je privukla našu pažnju.

Haftbefehl govornik

Na svojim albumima, Haftbefehl repa o odrastanju kao diler droge u stambenim naseljima Offenbacha, grada u blizini Frankfurta na Majni; o vlastitoj upotrebi droga i o svom meteorskom usponu do rep superzvijezde. Na prvi pogled, njegovi tekstovi slijede formulu uličnog repa, punu poznatih hip-hop klišeja, ali Haftbefehlovo pisanje ima više od toga.

Njegov stil oblikovan je načinom na koji prelazi između jezika i registara, pojačavajući snagu onoga što govori: „Das ist kein Deutsch, was ich mache, ist Kanakiş“ („Ono što radim nije njemački, to je Kanakiş“, Kanakiş je njegov prepoznatljivi sleng stil). Takve multietničke omladinske varijante njemačkog jezika, kako istraživanja sugeriraju, više ne bi trebalo smatrati znakom nedostatka integracije, već dinamičnim dijalektom.

Uključujući turske, kurdske i arapske izraze u njemačke tekstove, on dopire do slušalaca na ulicama, kao i do tinejdžera srednje klase u njihovim sobama. Nije ni čudo što je Babo već proglašen službenom omladinskom riječju godine 2013. u Njemačkoj.

Haftbefehl je ono što bi retorička teorija nazvala govornikom. U dokumentarcu vidimo govornika čija snaga leži u preplitanju sadržaja, karaktera i emocionalne snage u jednu uvjerljivu priču.

Njegova poruka se ne može odvojiti od njegovog imidža. Emocije u njegovim riječima i muzici stvaraju vrstu uvjeravanja koja se osjeća proživljenom – mješavina čvrstih i ranjivih osobina djeluje autentično. Haftbefehl se smatra “Babom” jer njegovi tekstovi, zvuk i ličnost prevazilaze ono što slušaoci očekuju, dajući im i intenzivnu iskrenost i kreativnu upotrebu jezika i muzike.

Međutim, dokumentarac sve više prikazuje njegovu tešku ovisnost o kokainu. Čujemo hroptanje i dahtanje njegovog disanja i saznajemo kako je, nakon predoziranja i dok je još bio na intenzivnoj njezi, izvadio cijevčice i pobjegao da se ponovo drogira. Također upoznajemo druge umjetnike, menadžere i asistente koji govore i o njegovom lirskom geniju i o njegovim ekscesima. Anhan je prikazan kao “sila prirode” koja se ne može obuzdati.

Zašto se tako potpuno razotkriva – predstavljajući se kao ovisnik sa suicidalnim impulsima, kao loš otac i kao partner kakvog niko ne bi poželio – nešto je što sam Anhan objašnjava na samom početku dokumentarca: „Znate li zašto sam ovdje? U slučaju da mi se ikada nešto dogodi, da moja priča bude ispravno ispričana. Iz moje perspektive.“

Sve ovo kulminira u specifično njemačkom diskursu, onom koji Haftbefehlova priča oblikuje. Niko ne dovodi u pitanje da li je njegova priča „ispravno ispričana“. Ali u narativnom ogledalu dokumentarca, ponovo vidimo problematičnu figuru: romantičnog genija, bačenog između genija i ludila.

Neuspješna rehabilitacija

Jedna scena prikazuje repera kao osjetljivog umjetnika ispod oklopa njegove superzvijezde. Haftbefehl pušta produkcijskom timu pjesmu njemačkog folk pjevača Reinharda Meya na svom pametnom telefonu, vidno dirnut.

Pjesma, napisana prije više od pola stoljeća, čini se potpuno neumjesnom u reperovom oštrom stilu – a ipak on, a zajedno s njim i publika, odmah prepoznaju paralele sa slomljenošću iz njegovovog vlastitog života.

Na kraju, dokumentarac nam ne pokazuje toliko ko je Haftbefehl koliko pruža izgovor za razgovor o njemu. Zbog toga se njegova priča osjeća i kao upozorenje i kao spas. Saznajemo da su i Anhan, osoba, i “Haftbefehl”, persona, prisiljeni potražiti pomoć kada ga Anhanov mlađi brat prevari da uđe u zatvorenu kliniku za rehabilitaciju u Turskoj.

I kada ga konačno vidimo na kraju – prekomjerne težine, sa spljoštenim nosom od upotrebe kokaina i nervoznim trzanjem noge – on govori o tome kako se drži: “Dobro sam, brate. Bio sam na terapiji.” U tom trenutku, dokumentarac nam daje malo nade da bi njegova budućnost mogla biti bolja.

Međutim, dublja pitanja koja stoje iza Haftbefehl-ove priče zaista izlaze na vidjelo tek kada ljudi počnu raspravljati o onome što dokumentarac izostavlja: odsustvo njegove majke ili kako rasizam i klasne razlike utiču na djecu migranata – upravo ono što javni diskurs može učiniti i razlog zašto ga trebamo proučavati.

Njemačka je podijeljena na ljude koji se dive Haftbefehlu i ljude koji ga ne podnose. Ipak, pričajući o Anhanu, zemlja se čudno ujedinila.