Hemedti potječe iz skromne porodice iz zajednice Rizeigat, arapskog plemena uzgajivača deva koje se prostire preko Čada i Darfura. Rođen je 1974. ili 1975. godine, no točan datum i mjesto rođenja nisu zabilježeni, što je čest slučaj za stanovnike ruralnih područja, piše BBC.

Mohamed Hamdan Dagalo, poznatiji kao Hemedti, postao je dominantna figura na sudanskoj političkoj sceni, a njegove paravojne Snage za brzu potporu (RSF) sada kontroliraju polovinu zemlje. Nedavnim zauzimanjem grada Al Fashira, posljednjeg uporišta sudanske vojske u zapadnoj regiji Darfur, RSF je ostvario strateški važnu pobjedu.

Dok ga protivnici mrze i strahuju od njega, Hemedtijevi sljedbenici cijene ga zbog odlučnosti, nemilosrdnosti i obećanja da će srušiti kompromitiranu državnu vlast, donosi analizu Alex de Waal, izvršni direktor Svjetske mirovne zaklade.

Od pustinje do vrha moći

Hemedti potječe iz skromne porodice iz zajednice Rizeigat, arapskog plemena uzgajivača deva koje se prostire preko Čada i Darfura. Rođen je 1974. ili 1975. godine, no točan datum i mjesto rođenja nisu zabilježeni, što je čest slučaj za stanovnike ruralnih područja, piše BBC.

Njegov klan preselio se u Darfur tokom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, bježeći od rata i tražeći bolje životne uvjete. Nakon što je u ranoj tinejdžerskoj dobi napustio školu, Hemedti je zarađivao trgujući devama preko pustinje do Libije i Egipta.

U to je vrijeme Darfur bio zanemaren, siromašan i bezakonit dio Sudana pod vlašću tadašnjeg predsjednika Omara al-Bashira. Na tom području arapski militanti, poznati kao Janjaweedi, napadali su sela autohtonih etničkih skupina. Ovaj ciklus nasilja prerastao je u potpuni ustanak 2003. godine, kada su se lokalni borci pobunili protiv dugogodišnjeg zanemarivanja regije.

Kao odgovor na pobunu, Bashir je masovno unovačio Janjaweede kako bi ugušili ustanak. Oni su brzo stekli zloglasnu reputaciju zbog paljenja sela, pljačke, silovanja i ubojstava.

Hemedtijeva jedinica bila je među njima, a izvještaj mirovnih snaga Afričke unije navodi da je u novembru 2004. napala i uništila selo Adwa, ubivši 126 ljudi, uključujući 36 djece. Američka istraga utvrdila je da su Janjaweedi odgovorni za genocid.

Slučaj sukoba u Darfuru proslijeđen je Međunarodnom kaznenom sudu (ICC), koji je podigao optužnice protiv četvorice muškaraca, uključujući i samog Bashira. Hemedti je tada smatran previše nevažnim da bi bio u fokusu tužitelja.

Pred sud je izveden samo Ali Abdel Rahman Kushayb, jedan od zapovjednika Janjaweeda. Prošlog mjeseca proglašen je krivim po 27 tačaka za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, a izricanje presude očekuje se 19. novembra ove godine.

Vješt oportunist i poslovni magnat

U godinama koje su uslijedile, Hemedti je vješto iskoristio prilike kako bi se uzdigao na čelo moćne paravojne sile, izgradio korporativno carstvo i stvorio političku mašineriju. Nakon što se nakratko pobunio tražeći plaće za svoje vojnike i političke pozicije, Bashir mu je ispunio većinu zahtjeva.

Kasnije, kada su se druge jedinice Janjaweeda pobunile, Hemedti je stao na stranu vlade i porazio ih, usput preuzevši kontrolu nad najvećim rudnikom zlata u Darfuru, Jebel Amir. Njegova porodična firma Al-Gunaid ubrzo je postala najveći izvoznik zlata u Sudanu.

Godine 2013. Hemedti je od Bashira zatražio i dobio formalni status za svoju novu paravojnu skupinu, Snage za brzu potporu (RSF), koja je izravno odgovarala predsjedniku. Janjaweedi su integrirani u RSF, dobili su nove uniforme, vozila i oružje.

RSF je ostvario važne pobjede protiv pobunjenika u Darfuru i preuzeo nadzor granice s Libijom, gdje su se Hemedtijevi zapovjednici, prema optužbama, bavili iznudom i trgovinom ljudima. Godine 2015., na poziv Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), sudanska vojska poslala je trupe u Jemen.

Hemedti je tada iskoristio priliku i sklopio zaseban dogovor o slanju plaćenika RSF-a, čime je uspostavio bliske veze s predsjednikom UAE, Mohamedom bin Zayedom.

Istovremeno, Hemedti je sklopio partnerstvo s ruskom grupom Wagner, od koje je dobivao obuku u zamjenu za poslove sa zlatom. Posjetio je Moskvu na dan kada je Rusija napala Ukrajinu, no nakon izbijanja rata u Sudanu, negirao je bilo kakvu pomoć Wagnera.

Svrgavanje Bashira i krvavi obračun

Kada su 2019. godine masovni protesti zaprijetili Bashirovom režimu, predsjednik je pozvao Hemedtijeve jedinice u glavni grad Khartoum. Nazivajući ga “himayti”, što znači “moj zaštitnik”, Bashir je vjerovao da će ga RSF zaštititi od mogućeg vojnog udara.

Bila je to kobna pogrešna procjena. Kada je Bashir naredio vojsci da puca na prosvjednike, generali – uključujući Hemedtija – odlučili su ga svrgnuti.

Hemedti je nakratko slavljen kao heroj demokratskih promjena. Međutim, slavlje je kratko trajalo. Dok su on i general Abdel Fattah al-Burhan, današnji zapovjednik vojske, odgađali predaju vlasti civilima, prosvjedi su se pojačali. Hemedti je tada pustio RSF s lanca.

Prema izvještaju Human Rights Watcha, njegovi borci ubili su stotine ljudi, silovali žene i bacali muškarce u Nil s ciglama vezanim za gležnjeve. Hemedti je negirao odgovornost za te zločine.

Pod međunarodnim pritiskom, dogovoren je kompromis između vojske i civilnih vlasti, no krhki suživot trajao je samo dvije godine. U oktobru 2021. Burhan i Hemedti izveli su zajednički puč i preuzeli potpunu vlast. Međutim, saveznici su se ubrzo sukobili.

Burhan je zahtijevao da se RSF integrira u redovnu vojsku, što je Hemedti odbio. U aprilu 2023., nekoliko dana prije isteka roka za dogovor, jedinice RSF-a pokušale su zauzeti ključne institucije u Khartoumu. Puč nije uspio, a glavni grad pretvorio se u ratnu zonu.

Genocid, pljačka i ambicije

Nasilje je ponovno eksplodiralo u Darfuru, gdje je RSF pokrenuo brutalnu kampanju protiv naroda Masalit. UN procjenjuje da je ubijeno do 15.000 civila, a SAD je te zločine opisao kao genocid, što RSF negira. Diljem zemlje, RSF i savezničke milicije pljačkale su gradove, tržnice i bolnice, a opljačkana roba prodaje se na takozvanim “Dagalo tržnicama”.

Unatoč teškom ranjavanju na početku sukoba, Hemedti se mjesecima kasnije vratio u javnost, odlučan pobijediti u ratu. RSF je nabavio moderno oružje, uključujući sofisticirane dronove, navodno uz pomoć UAE-a, što ta zemlja poriče. Hemedti sada pokušava izgraditi političku koaliciju i formirao je paralelnu vladu.

Sudanci nagađaju hoće li se proglasiti predsjednikom odcijepljene države ili i dalje gaji ambicije da vlada cijelim Sudanom. Moguće je i da se vidi kao moćni vladar iz sjene koji kontrolira poslovanje, vojsku i politiku.

“Nedavni masakri paravojnih snaga, posebno u Al-Fasheru, nisu nasumični činovi brutalnosti, već namjerna strategija usmjerena na konsolidaciju teritorijalne kontrole i uspostavljanje dominacije kroz strah”, kaže Kaan Devecioglu, analitičar specijaliziran za studije sjeverne i istočne Afrike u ORSAM-u, istraživačkom centru sa sjedištem u Ankari.

Od izbijanja borbi između RSF-a i sudanske vojske, „RSF je sistematski ciljao nearapske zajednice u Darfuru kako bi depopulisao područja otpora, uništio lokalnu upravu i osigurao pristup resursima i rutama snabdijevanja“, kaže Devecioglu za TRT World.

Strategija straha i teritorijalne kontrole

Čineći zločine, RSF šalje i odvraćajuću poruku lokalnim zajednicama koje se doživljavaju kao provojne i politički signal međunarodnim posrednicima da svako buduće rješenje mora priznati njihovu moć prisile na terenu. Ovi masakri stoga funkcioniraju kao dio šire vojno-političke logike, a ne kao izolirani kriminalni postupci, smatra Devecioglu.

Labava i etnički mobilizirana struktura RSF-a dugo je poticala lokalizirano ratno vodstvo i korištenje masovnog nasilja kao alata kontrole, kažu analitičari.

Neuspjesi sudanske vojske, nedavni uspjesi RSF-a i kontinuirana ubistva sugeriraju da sukob ide prema produženom zastoju, a ne prema odlučnoj pobjedi, jer nijedna strana nema kapacitet da osigura potpunu kontrolu usred ograničenog angažmana regionalnih i međunarodnih aktera, kaže Devecioglu.

Zauzimanje Al-Fashera produbljuje geografsku podjelu zemlje, pri čemu RSF sada kontrolira zapadni Sudan i veći dio susjednog Kordofana. Istovremeno, vojska zadržava glavni grad Khartum, zajedno s centralnim i istočnim područjima koja se protežu do Crvenog mora.

Srednjoročno gledano, međunarodni umor i humanitarni kolaps mogli bi prisiliti obje strane na pregovore, moguće u hibridnom okviru koji uključuje regionalne aktere poput Egipta, UAE i Turske, kaže Devecioglu.

„Budućnost Sudana, stoga, manje ovisi o vojnoj pobjedi, a više o tome može li se država rekonstruirati oko legitimnog, civilno vođenog političkog poretka sposobnog da prevaziđe ekonomiju ratnih vođa koja sada preuzima kontrolu.“