Kapetan Hajro jedan je od devet heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata koji su odlikovani na posebnoj sjednici Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Čovjek koji je svojim borbama, djelima i riječima ponosno ispisao stranice herojstva u historiji Bosne i Hercegovine. Bio je simbol otpora i nepokolebljive vjere u slobodu.

Program obilježavanja 33. godišnjice pogibije heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata, brigadnog generala Hajrudina Mešića, počinje danas u 18.00 sati tribinom u BKC-u Teočak pod nazivom “Lavovi iz Teočaka”.

Tokom narednih dana predviđene su posjete porodici heroja, polaganje cvijeća u Nezuku i Sniježnici, te akademija s prigodnim kulturno-umjetničkim programom. Obilježavanje će biti završeno 1. novembra malonogometnim memorijalnim turnirom “Kapetan Hajro 2025.” u sportskoj dvorani Teočak-Centar.

Kapetan Hajro jedan je od devet heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata koji su odlikovani na posebnoj sjednici Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Čovjek koji je svojim borbama, djelima i riječima ponosno ispisao stranice herojstva u historiji Bosne i Hercegovine. Bio je simbol otpora i nepokolebljive vjere u slobodu.

Prošlo je 33 godine od od njegove herojske smrti. U razgovoru za Agenciju MINA njegov sin Zlatko kazao da on za njega nije samo historijska ličnost i vojskovođa, nego da predstavlja amanet vjere, časti i služenja narodu.

“Sjećam ga se kao čovjeka koji je u najtežim trenucima znao spojiti hrabrost i smirenost, vojničku disciplinu i duboku duhovnost. Njegove riječi su često bile kratke, ali teške od odgovornosti: da se brani komšija, poštuje tuđe, čuva obraz i nikad ne zaboravi da sloboda nije poklon, nego obaveza”, kazao je Mešić.

Istakao je da posebno pamti očev bratski odnos prema borcima.

“Nikada nije tražio privilegiju, a uvijek je tražio red, moral i jedinstvo. Jeo je u kantini istu hranu kao i obični vojnici, dijelio s njima i dobro i teško, i time pokazivao da vođa mora biti primjer, a ne izuzetak”, dodao je Zlatko.

Prisjetio se i jedne situacije iz ratnih godina iz Vitnice, gdje je bio smješten sa porodicom (ocem Hajrom, majkom i sestrom), svega 400 metara od prve borbene linije.  

“U tim danima znao sam otići do magacina i krišom uzeti voćnu salatu iz konzerve. Kada je otac to saznao, jako se naljutio i zabranio da mi iko išta iz magacina da bez njegovog potpisa, jer su te salate bile namijenjene ranjenicima. To je bila njegova škola pravednosti i reda: da se u najtežim vremenima mora znati šta je čije pravo i da se ono što je za ranjenike ne smije dirati”, istakao je Mešić.

Takva pravednost, utemeljena na bogobojaznosti, ostaje najjača lekcija, poručuje sin legendarnog kapetana Hajre.

“Da vođstvo nije vlast nad ljudima, nego odgovornost pred Bogom. Neka mu dragi Allah podari najljepše deredže i široko džennetsko naselje, a nama snagu da čuvamo njegov amanet”, kazao je Mešić.

Ocijenio je da je sloboda dar šehida i gazija, kao što su kapetan Hajro, te da nju danas živimo onoliko koliko je pretvaramo u djelo, pošten rad, pravedne institucije, odgovorno vodstvo i čuvanje sjećanja na one koji su za tu slobodu život dali.

 “Ako sloboda ostane samo datum, a ne dnevna obaveza, ona blijedi. Ako je pretvorimo u kulturu zahvalnosti i zajedništva, ona jača i čini nas boljim ljudima. U tom smislu, mislim da možemo i moramo više, posebno u sistematičnom njegovanju kulture sjećanja, u obrazovanju mladih, u institucijama koje čuvaju priče naših heroja i u stalnoj, dostojanstvenoj javnoj zahvalnosti”, kazao je Mešić.

Dodao je da je sjećanje i duhovna dužnost, jer sloboda bez zahvalnosti postaje komotnost, a sa njom ibadet.

“Dova za šehide i borce, hatme, mevludi, čuvanje toposa sjećanja i podstrek da se mladi odgajaju na vrijednostima istine, amaneta i sabura. Ne trebamo monumentalnost da bismo bili zahvalni, treba nam ustrajnost. Da svaka džamija, svaka porodica, svaka škola ima svoj mali, živući ritual sjećanja i da se iz toga rađa kultura odgovornosti. Sloboda bez zahvalnosti postaje komotnost, a sloboda sa zahvalnošću postaje ibadet”, istakao je Mešić.  

Kaže na kraju da bi poruka njegovog oca nama danas bila jasna, jednostavna i obavezujuća.

“Slobodu ne nasljeđujemo kao predmet, nego kao dužnost. Čuvajte obraz, institucije i zajedništvo, bez toga nema trajne slobode. Budite pravedni, čak i kada je teško. Pravda prema slabima i poštovanje prema drugima čine nas vrijednim pobjede. Ne trošite snagu na razdore. Razlike su prirodne, razdor je izbor. Birajte sabur i mogući dogovor. Nemojte zaboraviti dovu. Ona ne zamjenjuje djelo, ali ga oplemenjuje i usmjerava. Snaga vojske bez snage duha brzo se potroši. Sloboda se održava radom, znanjem i redom. Biti slobodan znači biti odgovoran”, kazao je Zlatko Mešić, sin legendarnog kapetana Hajre.

Kapetan Hajrudin Mešić rođen je na Novu godinu 1959. godine u selu Srednja Trnova u Ugljeviku. Sa svojim saborcima je 16. septembra 1992. godine formirao 1. teočansku brigadu, koja će nakon njegove pogibije nositi naziv po njemu. Poginuo je 30. oktobra 1992. godine u selu Nezuk, općina Sapna pri pokušaju proboja koridora prema opkoljenoj Kamenici.

Iza njega ostali su supruga Radenka, sin Zlatko i kćerka Lejla.

Kapetan Hajro odlikovan je najvećim Ordenom heroja oslobodilačkog rata Armije Republike Bosne i Hercegovine, kao i Zlatnim ljiljanom i Zlatnom policijskom značkom. Pored toga, posthumno je unaprijeđen u čin brigadnog generala.