Već su sada mnoga zanimanja postala gotovo nepotrebna – prevodilačke, lektorske, dizajnerske, novinarske, inžinjerske i projektantske poslove uveliko rade aplikacije, autobusima i vozovima upravljaju algoritmi, u nekim restoranima hranu služe roboti, medicinsku dijagnostiku uspostavlja vještačka inteligencija na osnovu skeniranih nalaza, a čak se i hirurške operacije rade “na daljinu”, odnosno bez ljekarske ruke.

Automatizacija, koja je nekada bila vizija naučne fantastike, danas je uveliko postala realnost. Najnoviji podaci iz internih dokumenata Amazona, koje je objavio New York Times, otkrivaju planove prema kojima će ova tehnološka korporacija do 2033. godine tri četvrtine svojih operacija prepustiti robotima. Takav bi korak mogao označiti početak najveće transformacije tržišta rada u savremenoj historiji.

Prema navedenim dokumentima koji su procurili u javnost, Amazon planira da do 2027. godine ukine više od 160.000 radnih mjesta, dok se paralelno ulaže u razvoj bipedalnih robota Digit, koji bi mogli hodati, pakovati i slagati proizvode jednako kao ljudi, ili još brže I preciznije. U dokumentima se navodi da bi automatizacija donijela uštede od 30 centi po svakoj pošiljci, što na godišnjem nivou znači milijarde dolara dodatne dobiti.

Iza tih brojki krije se ne samo tehnološki napredak, nego i nova društvena hijerarhija, u kojoj mašine postaju ekonomski subjekti, a ljudi – trošak. U Amazonu se, kako izvještaji sugeriraju, čak raspravlja o izbjegavanju termina „automatizacija“ i „vještačka inteligencija“, kako bi se javnost lakše privikla na promjene. Umjesto toga koriste se eufemizmi poput „napredna tehnologija“ i „kobot“ – robot koji navodno „radi s ljudima“.

Ovo nije izoliran slučaj. Automatizacija je ušla u banke, transport, novinarstvo, pa čak i u medicinu. Mašine ne traže plate, odmore ni sindikalna prava, ne idu na bolovanja, a rijetko kad griješe. Poslodavci u tome vide budućnost, ali za radnike to može značiti nestanak sigurnosti, gubitak identiteta i smisla koji su decenijama dolazili kroz rad.

Nobelovac Daron Acemoğlu, jedan od vodećih svjetskih ekonomista, upozorava da bi Amazon, ako sprovede ove planove, mogao postati „razarač radnih mjesta, a ne njihov kreator“. Prema njegovim riječima, „automatizacija bez društvenog plana vodi u novu formu nejednakosti – onu u kojoj kapital i mašine rade zajedno, a čovjek postaje suvišan“.

Ako roboti preuzmu većinu proizvodnih i logističkih procesa, kako će izgledati društvo u kojem ljudi više nisu nužni za rad? Neki futuristi vjeruju da će automatizacija stvoriti prostor za kreativne i humanističke profesije, dok drugi upozoravaju da bez temeljne reforme ekonomskog sistema – poput uvođenja univerzalnog osnovnog dohotka – nastupa era masovne nezaposlenosti i društvenog raslojavanja.

Već su sada mnoga zanimanja postala gotovo nepotrebna – prevodilačke, lektorske, dizajnerske, novinarske, inžinjerske i projektantske poslove uveliko rade aplikacije, autobusima i vozovima upravljaju algoritmi, u nekim restoranima hranu služe roboti, medicinsku dijagnostiku uspostavlja vještačka inteligencija na osnovu skeniranih nalaza, a čak se i hirurške operacije rade “na daljinu”, odnosno bez ljekarske ruke. Razvoj ovih metoda zahtijeva veću kratkoročnu investiciju, zbog čega su mnoge kompanije još uvijek ovisne o radnicima, ali dugoročno će im se ulaganje višestruko isplatiti.

Međutim, ovo pitanje nije samo tehnološko i ekonomsko nego i moralno. Ako roboti donose profit koji su nekada stvarali ljudi, ko ima pravo na taj profit? Ako algoritmi odlučuju o zapošljavanju i otkazima, ko je odgovoran za njihove odluke? Budućnost rada, čini se, zavisi od toga hoće li čovjek zadržati svoje mjesto u sistemu koji je sam stvorio – ili će ga prepustiti mašinama.

Ipak, automatizacija ne mora nužno biti neprijatelj čovjeka. Može postati saveznik, ako društvo pronađe način da ravnomjerno raspodijeli koristi tehnološkog napretka. No, ako tehnologija ostane u službi isključivo profita, budućnost rada mogla bi se pretvoriti u budućnost bez radnika.