Neka tijela nikada nisu pronađena – vjeruje se da su bačena u Unu. U tom području ubijeno je ukupno 109 civila, među njima i nekoliko Srba koji su pokušali pomoći svojim hrvatskim susjedima.

Na današnji dan 1991. godine, u malom selu u pounjskom kraju, dogodio se jedan od najstravičnijih zločina u Domovinskom ratu. Srpske paravojne snage, pod okriljem “Milicije SAO Krajine”, počinile su masovno ubistvo nad civilima hrvatske nacionalnosti, mahom starcima, staricama i bolesnim osobama koje nisu imale snage napustiti svoje domove.

Masakr u Baćinu smatra se drugom najvećom masovnom grobnicom u Hrvatskoj, odmah nakon Ovčare, i simbolom stradanja civila tokom agresije na Hrvatsku 1991. godine.

Nakon okupacije Hrvatske Dubice i okolnih sela u septembru 1991. godine, većina stanovništva pobjegla je pred srpskom paravojskom. Na području Dubice, Baćina i Cerovljana ostalo je tek oko 120 civila, uglavnom starijih, bolesnih i onih koji nisu vjerovali da bi im se moglo nauditi.

Njihova imena ubrzo su se našla na popisu koji su sastavili lokalni srpski čelnici. Sredinom oktobra donesena je odluka da se preostali Hrvati uhapse pod izgovorom “razmjene zarobljenika”. Dana 20. oktobra 1991., oko 70 civila dovedeno je u Vatrogasni dom u Hrvatskoj Dubici, pod oružanom stražom. Tokom noći, zahvaljujući intervencijama pojedinaca, desetak ih je pušteno.

Preostali, njih 56, uglavnom starijih žena i muškaraca, odvezeni su autobusom u Baćin. Rečeno im je da idu na razmjenu u Glinu. Umjesto toga, na obali Une, svi su strijeljani rafalima iz automatskog oružja. Tijela su ostavljena nepokopana nekoliko dana, a potom zatrpana bagerima u zajedničku grobnicu.

Kasnije je utvrđeno da su žrtve ubijane i u okolnim selima, dok su neka tijela bačena u rijeku Unu. Prilikom ekshumacije 1997. godine pronađeno je 56 tijela, ali su posmrtni ostaci do danas identificirani samo kod 43 žrtve. Prema nalazima obdukcije, tijela su bila izmasakrirana, polomljenih kostiju i pometana u masovnu grobnicu bez ikakvog reda ili pijeteta.

Zločin su počinili pripadnici jedinice za posebne namjene “Kaline” iz Komogovine, koja je djelovala u sastavu “Milicije SAO Krajine”, pod komandom Steve Borojevića, zvanog Gadafi, koji je poginuo 1992. Godine, nakon što je počinio niz zločina.

Tek nakon televizijske emisije “Istraga”, 2006. godine, pokrenuta je pravna procedura. Državno odvjetništvo u Sisku podiglo je optužnicu 2010. godine protiv 15 osoba, a 2013. godine njih sedmerica osuđeni su na ukupno 125 godina zatvora.

Na kazne od 15 do 20 godina osuđeni su: Milinko Janjetović, Momčilo Kovačević, Stevo i Veljko Radunović, Stevan Dodoš, Branko Dmitrović i Slobodan Borojević. Međutim, nijedan od njih nije dostupan hrvatskom pravosuđu, suđeno im je u odsutnosti, a do danas niko od njih nije izdržao kaznu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske tek je u martu 2021. godine, gotovo tri decenije nakon zločina, potvrdio presude i učinio ih pravosnažnim. Sud je utvrdio da su osuđeni odgovorni za nezakonita hapšenja, zatočenja i ubistva najmanje 75 civila iz Baćina i okolice.

Ekshumacijom iz 1997. godine potvrđeno je da se u Baćinu nalazi druga najveća masovna grobnica u Hrvatskoj, s posmrtnim ostacima 56 žrtava. Među njima je bilo 44 žene i više od 70 osoba starijih od 60 godina.

Neka tijela nikada nisu pronađena, vjeruje se da su bačena u Unu. U tom području ubijeno je ukupno 109 civila, među njima i nekoliko Srba koji su pokušali pomoći svojim hrvatskim susjedima.

Sama brutalnost zločina, pucanje u starce, bacanje tijela bagerima u grobnicu, neidentificirani posmrtni ostaci, svjedoče o hladnokrvnosti i planiranju koje nije bilo čin stihije, već precizno sproveden zločinački plan lokalne paravlasti.

Zločin u Baćinu spominjao se i pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Među optuženima bio je i Milan Martić, vođa “SAO Krajine”, koji je osuđen na 35 godina zatvora.

Također, za udruženi zločinački pothvat i zločine u Hrvatskoj suđeno je Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću Frenkiju, čelnicima srbijanske tajne službe (SDB). Nakon dugog procesa i poništavanja prvostepenih presuda, obojica su 2021. godine osuđena na po 12 godina zatvora, presuda koju mnogi ocjenjuju kao sramotno blagu.

Uprkos presudama, pravda za žrtve Baćina i dalje nije zadovoljena. Sudski procesi vođeni su u odsutnosti, počinitelji su i dalje na slobodi, a porodice žrtava više od tri decenije tragaju za ostacima svojih najmilijih.