Njemački historičar i esejist Philipp Blom tvrdi da svjedočimo kraju pet hiljada godina ljudske kulture, epohe u kojoj je čovjek sebe zamišljao kao gospodara svijeta. Od mitova o Gilgamešu do prosvjetiteljstva, zapadna civilizacija gradila je ideju o dominaciji nad prirodom, što je danas dovelo do klimatske i moralne krize

Njemački historičar i esejist Philipp Blom, poznat po djelima „Years of Vertigo“, „Dangerous People“ i „Encyclopédie“, jedan je od najlucidnijih evropskih mislilaca današnjice. U svom novom djelu „Pokoriti Zemlju“ (Subjugate the Earth), Blom se vraća temi koja ga zaokuplja već godinama: odnos čovjeka i prirode, odnosno kulturni korijeni ljudske iluzije o vlastitoj nadmoći nad svijetom koji ga okružuje.

„Živimo kraj pet hiljada godina istorije i kulture“, kaže Blom objašnjavajući da čovječanstvo svjedoči završetku jedne civilizacijske paradigme. „Ono što dolazi poslije ne mora nužno biti propast, možda je to početak drugačijeg načina postojanja.“

Njegova knjiga polazi od arhetipskih mitova, od Epa o Gilgamešu do biblijske priče o Adamu i Evi, da bi pokazala kako je ljudska kultura od svojih početaka gradila narativ o dominaciji, nad prirodom, nad životinjama, pa i nad samim sobom. „Nije slučajno“, podsjeća Blom, „što je Bog u Knjizi Postanja rekao: ‘Podložite sebi zemlju’. Taj nalog je oblikovao Zapad.“

Za Bloma, taj „božanski mandat“ nastavio se u filozofiji, nauci i tehnologiji: „Prosvjetiteljstvo je, paradoksalno, pokušalo da raskine s religijom, ali je zadržalo njene obrasce mišljenja. Ideja napretka zamijenila je ideju spasenja. Umjesto Boga koji vodi historiju, sada je to čovjek koji, vođen razumom i tehnikom, treba da dovede svijet do savršenstva. No, cijena tog ‘napretka’ je planeta na ivici kolapsa.“

Blom ne skriva pesimizam, ali ga nastoji pretvoriti u trezvenost: „Od 1990. godine emitiramo više ugljen-dioksida nego u cijeloj dotadašnjoj historiji čovječanstva. Postali smo trogodišnje dijete s kalašnjikovom, opasna kombinacija moći i nezrelosti.“

Rimljani su, kaže, mogli uništiti šume, ali priroda se oporavljala. Maje su iscrpile tlo, pa je njihova kultura propala, ali se biosfera obnovila. Danas, međutim, posjedujemo tehnologije koje omogućavaju destrukciju na globalnom nivou, „realnu, sistemsku i nepovratnu“.

Upravo ta svijest o vlastitoj moći, tvrdi Blom, predstavlja suštinu modernog nihilizma. „Ako vjerujete da je sve stvoreno da vam služi, da ste vi mjera svih stvari, tada se svaka granica može preći. Iz te ideje nastaju kolonijalizam, ropstvo, i konačno klimatska katastrofa.“

Blom podsjeća da su svi veliki mislioci prosvjetiteljstva, Kant, Hume, Rousseau, Montaigne, iako su htjeli stvoriti racionalan svijet, bili duboko obilježeni teološkim obrazovanjem. „Njihova prva misaona refleksija bila je teološka“, piše on. „Čak i kad su se suprotstavljali religiji, oni su mislili kroz njene kategorije: čovjek je izabran, povijest ima cilj, svijet ima smisao.“

Ta metafizička struktura, smatra Blom, preživjela je u sekulariziranom obliku. „Vjera u progres zamijenila je vjeru u spasenje, ali su obje zasnovane na ideji da historija ima početak, sredinu i kraj. No, ako pogledamo posljednjih 200 godina, vidimo da je taj ‘progres’ donio tehničko savršenstvo, ali uz cijenu ekološke devastacije.“

Blom zato predlaže radikalno preispitivanje – ne samo ekonomije, nego i same ideje o čovjeku. „Možda više nismo ‘kruna stvaranja’, nego jedan od mnogih oblika života koji mora naučiti poniznost.“

„Kultura je uvijek bila pokušaj da se smiri strah od prirode“, kaže Blom. „Od oluja i gladovanja, do bolesti i smrti. Ali sada strah više ne dolazi od prirode, nego od nas samih.“

On taj trenutak naziva „velikom ubrzanjem“, periodom u kojem tehnologija mijenja ne samo naše navike, nego i samu strukturu identiteta. „Način na koji društvene mreže i umjetna inteligencija utiču na to kako mislimo, osjećamo i komuniciramo, dešava se brže nego što možemo razumjeti.“

U tom vrtlogu, ističe Blom, ne čudi što ljudi osjećaju paniku i dezorijentaciju. „To jeste kraj jedne epohe, epohe u kojoj smo vjerovali da sve možemo objasniti, kontrolirati i posjedovati. Ali možda je i početak nove kulture, koja će nas naučiti da živimo u svijetu, a ne protiv njega.“

U drugom dijelu knjige Blom analizira i političke i ekonomske korijene sadašnje krize. „Vrijednosti prosvjetiteljstva, sloboda, razum, individualizam, sklopile su koban savez s idejama ekonomskog liberalizma. Ta fuzija proizvela je neoliberalni svijet koji razara i prirodu i društvo.“

„Nakon finansijske krize 2008. godine“, podsjeća Blom, „mnogi su shvatili da su ih liberalne elite prevarile. Bogati su postajali bogatiji, korporacije su preuzimale političku moć, a demokracija se pretvorila u kulisu. Nauka, koja je trebala biti oruđe racionalnosti, postala je u očima javnosti produžetak moći elita.“

Zbog toga, dodaje, danas svjedočimo paradoksu: u trenutku kada su naučna saznanja ključna za opstanak, povjerenje u nauku drastično opada. „Ljudi brkaju nauku s establishmentom, misleći da im se njome nameće istina odozgo. A istina je jednostavna, Zemlja je okrugla, bez obzira na to što o tome misle elite ili populisti.“

Blom priznaje da nije optimist u klasičnom smislu. „Ne možemo se tješiti iluzijom da će sve na kraju biti u redu. Neće.“ Ali odmah dodaje: „To ne znači da nema nade. Kao vrsta, preživjeli smo mnoge katastrofe. Naša snaga nije u dominaciji, nego u prilagodbi.“

Kada ga pitaju šta bi rekao mladoj generaciji, odgovara: „Jedna djevojka me pitala postoji li nada. Rekao sam joj, ne mogu ti obećati da nećeš umrijeti, ali ti mogu reći da je život lijep i da vrijedi živjeti.“

U toj jednostavnoj rečenici sadržana je možda najdublja poruka „Pokorene Zemlje“: nada nije u tehnološkom rješenju, nego u promjeni pogleda. „Ako napustimo djetinjastu ideju da smo gospodari svijeta, možemo imati bogatiji, dublji život, intelektualno, duhovno i kulturno.“

Philipp Blom ne nudi utjehu, ali nudi perspektivu. Njegova dijagnoza svijeta ne svodi se na moralnu osudu, nego na poziv na zrelost. „Vrijeme infantilne vjere u beskonačni rast i neograničene resurse završava. Pred nama je bolno buđenje, ali i mogućnost novog kulturnog početka.“

Ako je historija, kako kaže, zaista došla do svog „sumraka“, možda tek sada počinje ono što bi se moglo nazvati – posthumanističkom zrelosti. „Kultura koja će doći“, piše Blom, „neće više mjeriti čovjeka po njegovoj sposobnosti da vlada, nego po njegovoj sposobnosti da razumije.“

Njemački historičar i esejist Philipp Blom u knjizi Pokorena Zemlja tvrdi da svjedočimo kraju pet hiljada godina ljudske kulture, epohe u kojoj je čovjek sebe zamišljao kao gospodara svijeta. Od mitova o Gilgamešu do prosvjetiteljstva, zapadna civilizacija gradila je ideju o dominaciji nad prirodom, što je danas dovelo do klimatske i moralne krize

IZVOR: La Razon