Sam Oyıl duguje svoj historijski značaj činjenici da je ležao na važnoj trgovačkoj ruti, dijelu Puta svile. Kroz ovaj grad prolazili su trgovci iz Orınbora, Kazanja, Hivе, Buhare, Turkmenistana, Afganistana i Irana. Donoseći robu, običaje i znanje, oni su utjecali na oblikovanje jednog dinamičnog trgovačkog centra u srcu stepe. Upravo su ti trgovci, naročito Tatari, bili inicijatori i graditelji Oyıl džamije
Na sjeverozapadu Kazahstana, u gradu Oyıl, smještenom oko 300 kilometara od Aktobea, nalazi se jedno od najzanimljivijih zdanja islamske sakralne arhitekture u ovom dijelu Centralne Azije, Oyıl džamija, poznata i kao Kökjar džamija. Iako izgrađena prije gotovo stoljeće i po, ona i danas privlači pažnju istraživača, putnika i vjernika, ponajviše zbog svoje neobične graditeljske tehnike u kojoj su korišteni ovčija vuna i kobilje mlijeko.
Sam Oyıl duguje svoj historijski značaj činjenici da je ležao na važnoj trgovačkoj ruti, dijelu Puta svile. Kroz ovaj grad prolazili su trgovci iz Orınbora, Kazanja, Hivе, Buhare, Turkmenistana, Afganistana i Irana. Donoseći robu, običaje i znanje, oni su utjecali na oblikovanje jednog dinamičnog trgovačkog centra u srcu stepe. Upravo su ti trgovci, naročito Tatari, bili inicijatori i graditelji Oyıl džamije.
Džamija je podignuta 1869. godine, a zidovi su građeni od crvenih ćerpiča izrađenih na poseban način: miješanjem pijeska iz obližnje pustinje Barkhın sa ovčjom vunom i kobijelim mlijekom. Upravo ta mješavina dala je zidovima elastičnost, otpornost i dugovječnost. Najfascinantniji detalj, kako svjedoče i savremeni posjetioci, jeste da zidovi nakon snijega ili kiše mijenjaju boju, dobijaju nijanse koje izgledaju kao da su svježe obojeni, iako je od njihove izgradnje prošlo više od 150 godina.
Drvo korišteno u gradnji dopremano je karavanima deva iz Orınbora (današnja teritorija Rusije), dok su sami ćerpiči izrađeni rukama lokalnih majstora.
Prvobitno je džamija imala srebrenu kupolu i veliki polumjesec na vrhu, što je dodatno naglašavalo njen značaj. No, tokom sovjetske vlasti, kada su vjerske građevine bile pod pritiskom, i kupola i polumjesec uklonjeni su. Ipak, zgrada je preživjela burna desetljeća i ostala centralno mjesto okupljanja vjernika Oyıla.
Prema predanjima koje navodi Balkiya Rısbayeva, direktorica Muzeja u Oyılu, ispod džamije se nalazio i podzemni put. Tim prolazom su trgovci mogli diskretno odlaziti do svojih dućana, kuća i mjesta molitve. Takvi detalji dodatno potcrtavaju duh trgovačkog grada koji je živio od prometa karavana.
U blizini džamije nalazi se i natkrivena tržnica, građena istom tehnikom i u približno isto vrijeme. Ovaj prostor je u 19. stoljeću bio domaćin čuvenom Kökjar sajmu, jednoj od važnih stanica Puta svile. Danas je natkrivena tržnica očuvala svoju autentičnu crvenu boju, a u njoj se i dalje održavaju pijace, čime se nastavlja stoljetna tradicija živog trgovinskog centra.
Džamija i tržnica danas su dio zaštićenog kompleksa pod nazivom „Karavanski palas: Historijsko-arhitektonski kompleks“. Njihov značaj prevazilazi lokalne granice: oni svjedoče o spoju islamske arhitekture, trgovačke kulture i stepnog načina života.
Iako naizgled skromna, Oyıl džamija svjedoči snazi zajednice koja ju je podigla i očuvala. Njena dugovječnost, neobična tehnika gradnje i simbolika mjesta na kojem se nalazi čine je vrijednim spomenikom ne samo Kazahstana nego i cijelog islamskog kulturnog naslijeđa na prostoru nekadašnjeg Puta svile.
Za današnje posjetioce, ona je podsjetnik da arhitektura nije samo gradnja od kamena i cigle već i izraz zajedništva, vjere i prilagođavanja prirodi. Kada se u zimskim danima snježne pahulje otapaju po zidovima, a oni poprime drugačiju nijansu, čini se kao da džamija i sama diše ritmom stepe koja je stoljećima hranila trgovce, putnike i narode.
IZVOR: GZT
