Hoće li ovaj izvještaj postati historijska prekretnica, poput presuda o Ruandi, ili još jedan dokument koji skuplja prašinu u arhivima UN-a zavisi od spremnosti međunarodne zajednice da iz pravnih kvalifikacija izvede političku akciju. Za sada, svijet ostaje podijeljen između prava i realpolitike

Objavljivanje izvještaja Nezavisne međunarodne istražne komisije Ujedinjenih nacija o stanju u Gazi predstavlja možda najdramatičniji trenutak u modernoj povijesti UN-a kada je riječ o sukobu Izraela i Palestinaca. Na 72 stranice Komisija zaključuje da su izraelske vlasti i izraelske sigurnosne snage odgovorne za četiri od pet akata genocida, kako su definirani u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz 1948. godine.

Izvještaj je potpisan od strane tri pravnika i eksperta, Navi Pillay iz Južnoafričke Republike, Chris Sidoti iz Australije i Miloon Kothari iz Indije. Njihove biografije i prethodni radovi pokazuju da je riječ o ljudima s izuzetnim iskustvom u međunarodnom pravu i ljudskim pravima, ali i o osobama koje su već ranije bile na meti političkih pritisaka i optužbi za „antisemitizam“.

Navanethem „Navi“ Pillay, rođena 1941. godine u Južnoafričkoj Republici, odrasla je u vrijeme najtvrđeg aparthejda. Bila je prva žena koja je dobila licencu za bavljenje advokaturom u provinciji Natal. Tokom karijere branila je političke zatvorenike, istraživala torture i zalagala se za prava zatvorenika na Robben Islandu, gdje je bio zatočen i Nelson Mandela.

Pillay je 1995. imenovana za sutkinju Međunarodnog krivičnog tribunala za Ruandu (ICTR), gdje je osam godina donosila ključne presude u vezi sa genocidom. Upravo pod njenim predsjedavanjem Tribunal je prvi put u historiji međunarodnog prava priznao silovanje kao zločin protiv čovječnosti i oblik genocida.

Godine 2003. Pillay prelazi u Međunarodni krivični sud (ICC), gdje ostaje do 2008. Nakon toga UN je imenuje za Visoku komesarku za ljudska prava, funkciju koju je obnašala do 2014. Tokom mandata otvoreno je kritikovala kršenja ljudskih prava u svim regijama, uključujući i izraelsku blokadu Gaze, zbog čega je često bila napadana od strane izraelskih i američkih zvaničnika.

Pillay je danas članica Međunarodne komisije protiv smrtne kazne, učestvuje kao ad hoc sutkinja u slučaju Rohingya pred Međunarodnim sudom pravde i vodi Savjetodavni odbor Nürnberške akademije. Njena reputacija neumornog borca za međunarodnu pravdu učinila ju je prirodnim izborom za predsjedavajuću Komisije UN-a za Gazu. Ipak, u julu 2025. se povukla, navodeći „lične razloge i zdravstvene poteškoće“.

Chris Sidoti (1951) svoju karijeru gradi u Australiji kao stručnjak za ljudska prava. Bio je osnivač i prvi sekretar Australske komisije za ljudska prava i jednakost 1987. godine. Kasnije postaje direktor Australijskog instituta za ljudska prava, te savjetnik australijske vlade i UN-a.

Sidoti je učestvovao u nizu međunarodnih misija, a posebno se ističe njegov rad u istražnoj misiji o progonu Rohingya u Mjanmaru. Izvještaj iz 2018. dokumentovao je masovne masakre i silovanja, a međunarodna zajednica ga je nazvala „ključnim dokazom etničkog čišćenja“.

Od 2021. Sidoti je član UN Komisije za istragu na okupiranim palestinskim teritorijama i u Izraelu. Njegove izjave često su bile direktne i kontroverzne. Najviše kritika izazvala je 2022. kada je rekao da se „optužbe za antisemitizam bacaju kao riža na vjenčanju“. Iako je objašnjavao da je želio ukazati na zloupotrebu tog pojma, izraelski i pro-izraelski lobiji odmah su ga označili kao pristrasnog.

Sidoti se povukao iz Komisije u julu 2025, dan nakon Pillay, rekavši da je njen odlazak „prava prilika da se Komisija obnovi“ i da se postigne „ravnoteža između iskustva, regije i spola“.

Miloon Kothari, indijski arhitekt, specijalizirao se za socijalnu dimenziju stanovanja i zemljišnih prava. Od 2000. do 2008. bio je specijalni izvjestilac UN-a za pravo na adekvatno stanovanje, gdje je istraživao prisilna iseljavanja, diskriminaciju i pravo na dostojanstven život.

Osnivač je Mreže za stanovanje i zemljišna prava u Delhiju, koja radi s marginaliziranim grupama.

Kothari je 2022. godine izazvao skandal kada je rekao da su „društvene mreže velikim dijelom pod kontrolom jevrejskog lobija“. Izrael i brojni zapadni mediji odmah su ga optužili za antisemitizam. On se kasnije branio tvrdeći da je „neprecizno formulisao“ misao, ali kontroverza ga prati do danas.

Kothari je bio dio Komisije UN-a za Gazu do oktobra 2025. kada se povukao zajedno s kolegama. Uprkos kritikama, njegovo ime ostaje vezano uz najdetaljniji izvještaj UN-a o genocidu u Gazi.

Komisija u izvještaju navodi da je Izrael odgovoran za:

Ubijanje pripadnika grupe – više od 60.000 mrtvih Palestinaca, upotreba navođenih i nenavođenih bombi u naseljenim područjima.

Nanošenje teških tjelesnih i mentalnih povreda – uključujući dokumentovane slučajeve seksualnog nasilja nad zatvorenicima i sistematskog mučenja.

Namjerno nametanje uslova života – glad, uništavanje poljoprivrede, blokada lijekova i hrane, masovne deportacije.

Mjere usmjerene na sprečavanje rađanja – napadi na porodilišta i klinike za vantjelesnu oplodnju, uništavanje reproduktivnog materijala.

Jedini čin koji Komisija nije potvrdila jeste prisilni transfer djece.

Izrael je izvještaj nazvao „lažnim“ i „politički motivisanim“, optužujući autore da su „poznati po antisemitskim stavovima“. Ministarstvo vanjskih poslova Izraela objavilo je da Komisija „ponavlja laži Hamasa“ i zatražilo njeno raspuštanje.

Sjedinjene Američke Države, najbliži izraelski saveznik, izrazile su „ozbiljnu zabrinutost pristrasnošću izvještaja“ i odbile prihvatiti nalaze o genocidu.

U Bruxellesu je izvještaj dodatno ojačao pozive da se suspenduje Sporazum o pridruživanju s Izraelom, čiji je temelj poštivanje ljudskih prava. Prema diplomatskim izvorima, EU bi mogla uvesti trgovinske sankcije, što bi bila najteža mjera protiv Izraela do sada.

Katar, Turska i Iran pozdravili su izvještaj i zatražili hitnu akciju međunarodne zajednice. Saudijska Arabija je poručila da „dokazi o genocidu moraju rezultirati odgovornošću“.

Specijalna izvjestiteljica UN-a za palestinska područja Francesca Albanese još u martu 2024. objavila je izvještaj „Anatomija genocida“ u kojem je zaključila da je „prag genocida već dosegnut“. Novi dokument Komisije sada pruža pravni okvir koji ide još dalje.

U Ruandi je 1994. ubijeno 800.000 ljudi u samo 100 dana. Međunarodni tribunal, u kojem je Pillay igrala ključnu ulogu, uspostavio je standarde za procesuiranje genocida. U Mjanmaru su izvještaji UN-a, u kojima je učestvovao Sidoti, utvrdili elemente genocida protiv Rohingya muslimana. U Darfuru je Vijeće sigurnosti UN-a 2005. proslijedilo slučaj ICC-u.

Izvještaj o Gazi sada se uklapa u tu liniju međunarodnog prava, iako je Izrael, kao saveznik zapadnih sila, u daleko povoljnijem položaju nego Ruanda, Sudan ili Mjanmar.

IZVOR: 24MINUTOS