Sudan je već više od dvije godine zarobljen u krvavom ratu između regularne vojske i RSF-a. Dok svijet gleda na Ukrajinu ili Bliski istok, ova afrička zemlja tone u humanitarnu katastrofu. Prema UN-u, više od 10 miliona ljudi je raseljeno, a stotine hiljada prešlo je granicu u Čad, Južni Sudan i Egipat

Jedna od najsurovijih dimenzija tragedije koja se odvija u El Fašeru (Al-Fashir), glavnom gradu Sjevernog Darfura, jeste činjenica da se razvijala polako, na očigled cijelog svijeta, bez ozbiljnog međunarodnog odgovora. Dok su u drugim dijelovima Sudana paravojne Snage za brzu podršku (RSF) napredovale munjevitim ofanzivama, El Fašer je mjesecima odolijevao. No, od augusta se suočava s napadima takve žestine da je opstanak njegovih 260.000 stanovnika, polovina njih djeca, doveden u pitanje.

Svjetski program za hranu (PMA) upozorava da prijeti glad katastrofalnih razmjera. Humanitarna pomoć je blokirana više od godinu dana, a RSF je odbila i posljednje prijedloge za humanitarno primirje. U gradu, gdje su zalihe hrane gotovo iscrpljene, osnovne namirnice prodaju se po cijenama koje prelaze svaku maštu.

Najtragičnija slika iscrpljene odbrane grada jeste kamp Abu Šuk na sjeverozapadu El Fašera. Nekada utočište za hiljade ljudi, sada je pretvoren u metu sistematskih napada. Polovina kampa je već opustošena, a svjedoci govore o masovnim bijegovima: dio stanovnika uspio je stići do Tawile, šezdesetak kilometara dalje, dok su drugi hapšeni, ubijani ili nestajali bez traga.

„Sada su to valovi ljudi u očaju. Neki bježe, neki bivaju zaustavljeni, a mnogi jednostavno nestaju“, kaže član lokalne jedinice za hitne intervencije, koja pokušava pomoći preživjelima. No, čak i bijeg je postao lutrija: nitko ne zna hoće li izaći na slobodu ili pasti u ruke paravojnih formacija.

Već u julu 2024. međunarodni eksperti su upozoravali da su kampovi oko El Fašera na ivici gladi. Danas se, prema lokalnim izvorima, bilježe desetine smrti sedmično od pothranjenosti. Brza procjena provedena u martu pokazala je da je 38% djece mlađe od pet godina u gradu već pothranjeno, dvostruko više nego što je, prema podacima UN-a, bilo u Gazi u istom periodu.

Preživljavanje stanovnika El Fašera u velikoj mjeri zavisi od novčanih transfera iz dijaspore i pomoći međunarodnih agencija, koji se šalju preko lokalne aplikacije Bankak. No, pristup internetu je pod kontrolom RSF-a i sve nesigurniji, dok provizije na transakcije dosežu i do 50%. Na ulicama je hrana postala luksuz: vreća žitarica košta 2.500 eura, kukuruz 2.300, a šećer 2.000 eura. Jedna tableta sapuna dostiže cijenu od 16 eura. „Obični građanin to ne može priuštiti. Za većinu porodica sada je osnovna hrana ambaz, smjesa od biljaka koja se inače koristi za stoku“, objašnjava aktivista iz El Fašera.

Glad i žeđ prate bolesti. Uslovi u kojima ljudi konzumiraju kontaminiranu hranu i vodu doveli su do izbijanja kolere. Do sada je registrirano na hiljade slučajeva i stotinjak smrtnih ishoda u regiji Darfur. RSF je, prema podacima sudanskih vlasti, oštetila ili uništila 35 medicinskih centara u El Fašeru, dodatno onemogućivši liječenje. Tako se začarani krug zatvara: bez hrane i čiste vode, oslabljeni organizmi padaju pod naletima bolesti, dok zdravstvena mreža praktično ne postoji.

El Fašer nije samo pod opsadom, on je doslovno ograđen. Od maja su paravojne snage podigle više od 30 kilometara zemljanih barijera u obliku polukruga oko grada. Analize satelitskih snimaka koje je proveo Humanitarian Research Lab (HRL) sa Univerziteta Yale pokazuju da se radi o planskom podizanju „smrtonosnog obruča“.

„U slučaju masovnog egzodusa, civile mogu masakrirati“, upozoravaju istraživači. Na putnim pravcima prema Kutumu, Mellitu i Tawili RSF je rasporedio borce kako bi spriječio bijeg. Oni koji ipak pokušaju izaći moraju platiti ogromne sume, poput 300 eura koje je nedavno platio mladi Sudanac da stigne do izbjegličkog kampa u Čadu. Od tada, cijene su još porasle.

Za razliku od drugih gradova u Darfuru, El Fašer se uspio održati više od godinu i po pod opsadom. Razlog leži u njegovom značaju: to je posljednje utočište za stotine hiljada ljudi iz nearapskih etničkih zajednica, koje već dvije decenije trpe nasilje arapskih milicija. Ovdje su utočište pronašle zajednice koje bi drugdje bile prepuštene masakrima i protjerivanju.

U gradu se nalazi i jedna divizija regularne vojske, ali glavnina odbrane oslanja se na lokalne pokrete otpora i grupe stanovnika. Ipak, situacija postaje neodrživa: od aprila, kada je vojska vratila kontrolu nad glavnim gradom Kartumom i centralnim Sudanom, RSF je pojačao pritisak na El Fašer. Cilj je jasan, kontrola cijelog Darfura i faktička podjela Sudana na dva dijela.

Napadi koji su počeli u augustu bili su posebno brutalni. RSF je koristio stotine borbenih vozila, tešku artiljeriju i dronove. Najteži udar pretrpio je kamp Abu Šuk, gdje je, prema lokalnim podacima, ubijeno preko 40 ljudi, uključujući one koji su smaknuti u vlastitim domovima. Kancelarija UN-a za ljudska prava navodi da je između 11. i 20. augusta u El Fašeru ubijeno najmanje 89 civila, od kojih 16 u egzekucijama bez suda. Većina žrtava bila je iz etničke zajednice Zaghawa, ali i drugih manjinskih skupina. Osim ubistava, zabilježeni su pljačke, protjerivanja i otmice. RSF se na optužbe nije oglasio.

Sudan je već više od dvije godine zarobljen u krvavom ratu između regularne vojske i RSF-a. Dok svijet gleda na Ukrajinu ili Bliski istok, ova afrička zemlja tone u humanitarnu katastrofu. Prema UN-u, više od 10 miliona ljudi je raseljeno, a stotine hiljada prešlo je granicu u Čad, Južni Sudan i Egipat. El Fašer je simbol te tragedije, grad koji se pretvorio u posljednju liniju otpora i ujedno u kolektivni logor gladi. Njegov pad bi značio kraj nade za desetine hiljada civila koji su vjerovali da se mogu spasiti u Darfuru.

IZVOR: El Pais