Rubio, politički jastreb par excellence, uvjerava Trumpa da se problem narko-trafikinga u Latinskoj Americi ne može riješiti pregovorima, već isključivo silom. To je zaokret od dosadašnjih nastojanja da se kroz pregovore postigne kompromis, naprimjer, pregovori bivšeg specijalnog izaslanika Richarda Grenella s vladom Nicolása Madura o oslobađanju američkih državljana u zamjenu za licence za eksploataciju nafte u Venezueli
Donald J. Trump svoju vanjskopolitičku agendu dugo je gradio na pragmatizmu, izbjegavajući direktne oružane sukobe u inozemstvu. Međutim, posljednjih mjeseci predsjednik SAD-a sve više prihvata stavove najtvrđih struja unutar svoje administracije. Najutjecajniji među njima je aktuelni državni sekretar, senator s Floride Marco Rubio, sin kubanskih emigranata i otvoreni neprijatelj režima u Havani, Caracasu i Managui.
Rubio, politički jastreb par excellence, uvjerava Trumpa da se problem narko-trafikinga u Latinskoj Americi ne može riješiti pregovorima, već isključivo silom. To je zaokret od dosadašnjih nastojanja da se kroz pregovore postigne kompromis, naprimjer, pregovori bivšeg specijalnog izaslanika Richarda Grenella s vladom Nicolása Madura o oslobađanju američkih državljana u zamjenu za licence za eksploataciju nafte u Venezueli.
Uništavanje broda za koji se sumnjalo da je prevozio drogu iz Venecuele prema Trinidadu i Tobagu od strane američkih vojnih snaga bio je jasan signal nove politike Bijele kuće prema regiji. Osam američkih ratnih brodova trenutno patrolira u blizini venecuelanske obale, s ciljem da presjeku kanale trgovine narkoticima, što izaziva nervozu kod predsjednika Madura i njegovih saveznika.
No, ova politika ne zaustavlja se na Venecueli. Rubio je već posjetio Meksiko i Ekvador, šaljući jasnu poruku da Washington više ne vidi trgovinu drogom kao izolirani problem jedne zemlje, već kao metastazu koja razjeda cijeli kontinent.
Sjedinjene Američke Države su u februaru ove godine označile dva najmoćnija meksička kartela, Sinaloa i Jalisco Nueva Generación, kao „strane terorističke organizacije“. Ova oznaka omogućava upotrebu američke vojne sile protiv njih, jer se smatraju prijetnjom nacionalnoj sigurnosti SAD-a.
To otvara mogućnost direktnih vojnih operacija na teritoriji Meksika i Ekvadora, što u Latinskoj Americi izaziva zabrinutost. Dok Rubio javno ističe borbu protiv narko-biznisa, „sitna slova“ njegovih zahtjeva prema meksičkoj predsjednici Claudiji Sheinbaum i ekvadorskom lideru Danielu Noboi nagovještavaju upravo to, mogućnost američke vojne intervencije na njihovom tlu.
Rubio argumentira da je dok god Latinska Amerika ostaje „permisivan teritorij“ za kartele, prva žrtva uvijek američko društvo zbog ogromnog tržišta i potrošnje narkotika u SAD-u. Upravo zato insistira da Washington prestane ignorisati korijene problema i upotrijebi silu tamo gdje lokalne vlade ne uspijevaju.
