Ali nove vojne kapuljače i kostimi tjelohranitelja nisu samo karikatura samovažnosti; oni odražavaju širu stvarnost. Neki oficiri rezervisti koji ovih dana ulaze u Gazu to čine znajući da od njih očekuju počinjenje stravičnih ratnih zločina. Ipak se javljaju na dužnost. Kapuljača im treba olakšati taj put. Ona poručuje da imaju šta kriti i čega se bojati

Izrael prekriva svoje lice: iz stida, možda, ili krivnje, ili straha a vjerovatno zbog svega toga. Novi trend je da oficiri koji daju intervjue na televiziji prekrivaju lica crnim kapuljačama. Vojska naroda postala je vojska s kapuljačama.

Potpukovnik T., komandant bataljona u rezervnom korpusu, kaže da je odaziv rezervista „impresivan“; major S., zamjenik komandanta bataljona rezervnog korpusa, kaže: „Ostavio sam neustrašivu suprugu samu kod kuće s troje djece koja su se vratila svojim rutinama i biznisom koji je stavljen na čekanje. Ipak, razumijemo da smo na važnoj misiji.“

Obojica intervjuisanih nose crne kapuljače. Izgledaju kao dvojica pljačkaša banaka koji se spremaju za prepad; samo im se oči vide. Vojne kapuljače zamijenile su klasične najlonske čarape provalnika. Pretpostavlja se da postoji neko, i nešto, što treba prikriti.

Prvi su, kao i uvijek, bili piloti zračnih snaga. U svakom intervjuu nosili su impozantne kacige i tamne naočale, da ih neko ne bi prepoznao. U početku se strahovalo da bi ga, ako bi pilot pao s avionom usred noći, oni koji ga zarobe mogli da ga prepoznaju. Zahvaljujući kacigi i naočalama, mogao je tvrditi da je obični pisar ili da se protivi vojnim akcijama. Ali s porastom broja zločina koje su piloti činili u Gazi, prerušavanje je dobilo dodatnu važnu svrhu: spriječiti da naši „momci od prave građe“ budu identificirani u Haagu, gdje se dobro zna šta piloti rade.

Pridružili su im se nedavno i pripadnici osiguranja premijera i nekolicine ministara. Oni nose crne hirurške maske, dodajući novu dimenziju već grotesknom spektaklu desetina tjelohranitelja koji s velikom ozbiljnošću opslužuju jednog jedinog pojedinca. Sada su i tjelohranitelji, a ne samo oni koje štite, osjetljive mete. Dodajte maskirane čuvare uz zavijajuće sirene i dobijete certificiranu banana-republiku. Crne medicinske maske su šlag na tortu. Ako su tjelohranitelji nekada djelovali kao elita, u crnim maskama postali su mafijaški izvršitelji. Možda im je upravo to i cilj.

Ali nove vojne kapuljače i kostimi tjelohranitelja nisu samo karikatura samovažnosti; oni odražavaju širu stvarnost. Neki oficiri rezervisti koji ovih dana ulaze u Gazu to čine znajući da od njih očekuju počinjenje stravičnih ratnih zločina. Ipak se javljaju na dužnost. Kapuljača im treba olakšati taj put. Ona poručuje da imaju šta kriti i čega se bojati.

Naoružani pljačkaš koji kreće u najveću pljačku zna da ono što radi nije ni legalno, ni moralno, ni sigurno; zato i nosi najlonsku čarapu. Isto važi i za oficire koji ulaze u Gazu. Možda je nekolicina njih i posramljena onim što čini. Vrlo je upitno, kao i kod pljačkaša, radi se manje o sramu, a više o strahu da će biti uhvaćeni. Strah od Haaga obuzeo je vojsku, i s pravom.

Ne znači da je taj strah opravdan. Točkovi pravde u Haagu okreću se nepodnošljivo sporo. Dok oni utvrde da li se u Gazi dešava genocid, tamo možda više nikoga neće biti. Ni Benjamin Netanyahu neće biti izručen, uprkos potjernici Međunarodnog krivičnog suda. Ipak, činjenica da oficiri nose kapuljače sugerira da postoji razumijevanje unutar vojske da nešto nije u redu i da je potreban oprez. Ne oprez u pogledu onoga što rade, već oprez kako ne bi bili uhvaćeni zbog toga.

Vojska koja svoje oficire zaklanja crnim kapuljačama jeste vojska koja zna da čini zločine, čak i ako nijedan od njih javno ne priznaje. Na kraju će, možda, i oni koji gledaju oficire s kapuljačama shvatiti tu činjenicu.