U intervjuu za Večernji list Wadephul govori o odnosima Njemačke i Hrvatske, sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu, ulozi Europe u svijetu, odnosu prema Izraelu i Gazi te o tome što za njega danas znači rečenica Angele Merkel “Wir schaffen das” (Uspjet ćemo), izgovorena prije točno 10 godina

Njemačka diplomacija ponovno je u rukama demokršćana: prvi put nakon gotovo šest desetljeća na čelo ministarstva vanjskih poslova u svibnju je zasjeo CDU-ovac Johann Wadephul, suradnik kancelara Friedricha Merza i jedan od najiskusnijih vanjskopolitičkih glasova u Bundestagu.

Pravnik s doktoratom sa Sveučilišta u Kielu i pukovnik u pričuvi Bundeswehra, Wadephul je u parlamentu od 2009., a kao potpredsjednik kluba CDU/CSU bio je zadužen upravo za vanjsku i sigurnosnu politiku. Odmah je obišao europske prijestolnice, a u Washingtonu se sastao i s američkim senatorom Marcom Rubiom, i to u trenucima kad svijet potresaju brojne sigurnosne krize.

Njegov današnji posjet Hrvatskoj, kad će održati uvodni govor na Konferenciji veleposlanika te se sastati s predsjednikom Vlade RH Andrejem Plenkovićem, kao i ministrom vanjskih i europskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom, ima i simboličnu i praktičnu dimenziju, piše današnji Večernji list.

Zagreb se, kaže, nalazi u poziciji male države s velikom ulogom, kao most prema državama zapadnog Balkana, ali i kao pouzdan partner u procesu europskog proširenja. U intervjuu za Večernji list Wadephul govori o odnosima Njemačke i Hrvatske, sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu, ulozi Europe u svijetu, odnosu prema Izraelu i Gazi te o tome što za njega danas znači rečenica Angele Merkel “Wir schaffen das” (Uspjet ćemo), izgovorena prije točno 10 godina.

U Hrvatsku dolazite u ključnom trenutku rata u Ukrajini i sve većeg pritiska na europsku sigurnost. Koliko ste zadovoljni suradnjom Njemačke i Hrvatske danas i gdje vidite prostor za njezino produbljivanje?

Njemačka i Hrvatska danas su povezanije nego ikada prije, kako u gospodarskom tako i u političkom pogledu. Naša trgovinska razmjena raste brže nego s bilo kojom drugom državom EU. Hrvatska nam je i u političkom smislu ključan partner. S vlastitim iskustvom u pristupanju, ona je izvrstan graditelj mostova prema državama kandidatkinjama zapadnog Balkana – a time i uzor državama kandidatkinjama Ukrajini i Moldaviji. I za Njemačku i za Hrvatsku jedno je jasno: ako tim zemljama ne damo jasnu europsku perspektivu, prepustit ćemo teren autokratima kojima je EU u cjelini trn u oku i koji stoga žele oklevetati naše vrijednosti kampanjama laži i oslabiti naše zajedništvo.

To si u geopolitičkom smislu ne možemo priuštiti, pogotovo ne u svom susjedstvu. Volio bih da Hrvatska preuzme aktivniju ulogu u procesu pristupanja država zapadnog Balkana. Tu postoji mnogo znanja o prilikama i izazovima koje nam može biti od koristi. Istodobno će Hrvatska – kao i sve susjedne zemlje – najviše od tog uspjeha profitirati ili najviše patiti zbog neuspjeha.

Hrvatska je članica NATO-a i EU na prvoj liniji Jadrana i zapadnog Balkana. Koliko je ta regija važna u njemačkoj sigurnosnoj strategiji i kakvu ulogu očekujete od Hrvatske u odnosu prema zapadnom Balkanu?

Zapadni Balkan je ključna regija Europe koja je suodgovorna za buduću sigurnost Europe. I drugi su toga svjesni: zato autokrati upravo ovdje propagandom i dezinformacijama pokušavaju naći nekakvo uporište i stvoriti nove gospodarske ovisnosti. Hrvatska poznaje regiju, poznaje opasnosti, a istovremeno je kao članica EU i NATO-a te kao susjed u najboljem položaju za posredovanje u sporovima te pružanje podrške riječju i djelom u procesu pristupanja. Cijenimo Hrvatsku kao važno jamstvo stabilnosti koje u proces proširenja unosi mnogo znanja i vjerodostojnosti.

Njemačka je pozdravila obećanje Washingtona o sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu. No ako se uloga SAD-a pokaže minimalnom, što će konkretno učiniti Njemačka i Europa – slati oružje, vojnike…?

Brutalan rat Rusije protiv Ukrajine nastavlja se nesmanjenom žestinom. Posljednjih tjedana svjedočili smo nekim od najsnažnijih napada od početka rata, posebice na civilno stanovništvo u većim gradovima poput Kijeva i Odese. Naravno, tražimo put do mira, ali bez istinskog pokretanja i spremnosti Moskve to je samo iluzija. Zato vrijedi sljedeće: Ukrajini trebaju opipljiva sigurnosna jamstva i podupiratelji. Najbolje sigurnosno jamstvo za neovisnost Ukrajine jest i bit će njezina obrambena sposobnost. Stoga i dalje nastavljamo s isporukama oružja i opreme, posebice za protuzračnu obranu.

Zahvalni smo što je SAD uz nas i što se zalaže za mir, no istovremeno znamo da će Europa morati preuzeti još više odgovornosti. To se odnosi na obranu Ukrajine, ali i na našu nacionalnu obranu. Ukrajini su potrebna jamstva koja su toliko robusna da se Moskva za nekolikog godina neće usuditi pokrenuti idući napad. Trenutačno razgovaramo o tome kako bi ta jamstva mogla izgledati. Osim toga, pitanje jamstava za Ukrajinu bit će upućeno svim Europljanima – Njemačka, Francuska i Velika Britanija trebaju sve da budu ujedinjeni.

Najavili ste da ćete izgraditi najjaču konvencionalnu vojsku u Europi. No Washington je desetljećima zazirao od jačanja europske vojne moći, želeći da ostane ovisna o SAD-u. Predstavlja li današnje jačanje doista stratešku neovisnost Europe i kakvu ulogu u tome imaju manje članice EU?

Europa mora timskim radom težiti ostvarenju cilja vlastitog suvereniteta. Pri tome će svatko morati ići do svojih granica: 5 posto je puno, ali nužno. A jedno je jasno: istovremeno ostajemo čvrsto u transatlantskom savezu sa SAD-om. Zajednička potvrda predanosti članku 5. na posljednjem NATO-ovu summitu u Haagu bila je snažan znak našeg zajedništva. S obzirom na prijetnju koju predstavlja Rusija, Njemačka dosljedno modernizira svoje oružane snage. Fokus je na odvraćanju i obrani. Na nacionalnoj smo razini u financijskom smislu pripremili put tome u parlamentu, a sada je vrijeme za provedbu.

Na summitu NATO-a u lipnju 2025. zajednički smo se obvezali na povijesna ulaganja u obrambene i sigurnosne strukture. Pet posto – to je prije samo nekoliko mjeseci bilo još nezamislivo. Ali snagu ne predstavlja samo moderna, visokokvalitetna oprema. Prije svega nam je potrebno otporno društvo i bliska solidarnost među nama Europljanima. Svaka država je u tome važna – velika ili mala. Sigurnost u Europi može se postići samo timskim naporom.

Njemačka je ograničila izvoz određenog oružja u Izrael, ali naglašava da je sigurnost Izraela neprikosnovena, a istodobno poziva na prekid vatre u Gazi. Kako pomirujete te stavove?

Njemačka čvrsto stoji uz Izrael – to je dio naše povijesne odgovornosti. Sigurnost i opstanak Izraela za nas je nešto o čemu se ne može pregovarati. Hamas je 7. listopada 2023. Izraelu nanio neizmjernu patnju. Do danas drži taoce, koje napokon treba osloboditi. To se ne smije zaboraviti. Istovremeno vrijedi: mi podržavamo međunarodno pravo. To je također lekcija iz naše povijesti. I te dvije lekcije su dvije strane iste medalje.

Situacija ljudi u Pojasu Gaze je neodrživa. Bojimo se daljnjeg dramatičnog pogoršanja ako Izrael doista pokuša zauzeti grad Gazu. Tamo živi gotovo milijun ljudi, a posljedice je gotovo nemoguće predvidjeti. O ovom konkretnom pitanju imamo neslaganje, koje dobro prijateljstvo može izdržati. Umjesto toga sada je potrebno provesti prijedlog američkog pregovarača Witkoffa kao prvi korak prema mirovnom procesu. Mi Europljani pozdravljamo činjenicu da su susjedne arapske zemlje spremne preuzeti odgovornost. Postoji konkretna prilika za smirivanje sukoba, ublažavanje patnje ljudi i istovremeno osiguravanje sigurnosti Izraela. Tu priliku moramo iskoristiti.

Prije točno deset godina, 31. kolovoza 2015., Angela Merkel izgovorila je poznatu rečenicu “Wir schaffen das” (Uspjet ćemo), tada vezanu za migrantske valove. Danas, uz rat u Ukrajini i na Bliskom istoku, migracijske pritiske i sigurnosne izazove – možemo li reći da smo doista uspjeli?

“Mi to možemo” bila je rečenica koja je tada imala veće značenje. Radilo se, i još uvijek se radi, o stavu, o samopouzdanju i odgovornosti koju politika mora pokazati u krizama. To nam je samopouzdanje potrebno i danas, ne da bismo umanjili izazove, već da bismo se usredotočili na rješenja. Europa se danas ponovno suočava s mnogim, dijelom čak i većim izazovima: ratom u Ukrajini i na Bliskom istoku, kontinuiranim pritiskom neregularnih migracija i starenjem društva koje ograničava našu financijsku fleksibilnost i naš rast.

Proteklih smo godina više puta pokazali da se Europa drži zajedno i da može riješiti krize. Pri tome mislim, primjerice, na financijska sredstva EU za borbu protiv pandemije ili podršku Ukrajini koja nas ujedinjuje. Nitko – pogotovo ne Putin – nije mislio da ćemo tako jedinstveno i snažno podržati Ukrajinu. Naravno, nije sve riješeno. Ali Europa je dokazala da preuzima odgovornost kada je ugrožena.

IZVOR: Večernji list