Više od 150 godina smatralo se da ljudska tjelesna temperatura od 37 stepeni Celzijusa predstavlja univerzalni standard. No, nova naučna istraživanja pokazuju da je to uvjerenje zastarjelo – ljudi su danas, doslovno, hladniji nego što su bili prije stoljeće i po.
Od sredine 19. stoljeća, zahvaljujući njemačkom ljekaru Carlu Reinholdu Augustu Wunderlichu, medicina je usvojila raspon od 36 do 37 stepeni Celzijusa kao referentni okvir za procjenu zdravlja. Taj standard pomogao je da se prepozna pojava groznice, iscrpljenosti od toplote ili hipotermije. Međutim, prema najnovijim podacima, ta brojka više ne odražava stvarno stanje savremenog čovjeka.
Tim Julie Parsonnet sa Univerziteta Stanford u Kaliforniji analizirao je čak 677.000 mjerenja tjelesne temperature prikupljenih tokom različitih historijskih razdoblja – od veterana Američkog građanskog rata, rođenih u prvoj polovini 19. stoljeća, preko pacijenata iz 1970-ih, do podataka prikupljenih u zdravstvenom centru Stanford Health Care između 2007. i 2017. godine.
Rezultati su bili nedvosmisleni: prosječna tjelesna temperatura smanjuje se iz decenije u deceniju, i to za oko 0,03 stepena Celzijusa svakih 10 godina. Istraživanje je pritom uzelo u obzir sve faktore koji mogu uticati na mjerenje – od mjesta gdje se temperatura mjeri (usta, pazuh, rektum), preko spola (žene obično imaju nešto višu temperaturu zbog menstrualnog ciklusa), do doba dana, brzine metabolizma i preciznosti samih mjernih instrumenata.
Iako naučnici zasad ne žele odrediti novi “službeni” broj, jasno je da je današnja prosječna temperatura ljudskog tijela niža nego ona koju smo stoljećima smatrali normalnom.
Zašto se temperatura snižava?
Snižavanje prosječne tjelesne temperature povezuje se s promjenama u načinu života i općem zdravstvenom stanju čovjeka. Kada je u 19. stoljeću utvrđeno da prosjek iznosi 36,6 stepeni Celzijusa, to je odražavalo zdravstvene i životne uvjete tog vremena – doba kada su hronične upalne bolesti, poput tuberkuloze, bile znatno češće.
Današnji svijet izgleda sasvim drugačije: javno zdravstvo je napredovalo, higijenski standardi su viši, a učestalost brojnih hroničnih infekcija znatno je manja. Sve to smanjuje bazalni metabolički indeks – minimalnu količinu energije koju tijelo troši kako bi u stanju mirovanja održavalo osnovne životne funkcije, poput disanja, cirkulacije krvi, regulacije temperature i rada organa.
Pored toga, široka upotreba grijanja i boravak u kontrolisanim, klimatiziranim prostorima smanjuju potrebu da tijelo troši dodatnu energiju na održavanje svoje unutrašnje temperature. Drugim riječima, naš organizam danas ima manju potrebu da se “bori” s vanjskim uslovima, pa je i prosječna temperatura s vremenom pala.
Iako se još ne zna koji će broj zamijeniti poznatu granicu od 37 stepeni, jedno je jasno – standard koji je vrijedio stoljeće i po više ne odražava realnost našeg tijela. Nauka nas, čini se, upozorava da je i toplina ljudskog organizma podložna promjenama, baš kao i sve drugo što prati ritam historije i evolucije.
