U središtu priče nalaze se dva čovjeka, gotovo vršnjaci, ali iz potpuno različitih svjetova: Naim Qassem (72), nasljednik ubijenog vođe Hasana Nasrallaha, i libanski premijer Nawaf Salam (71), ugledni međunarodni pravnik i političar. Nakon što je Izrael u septembru 2024. u Bejrutu eliminirao Nasrallaha bombama, Qassem je stupio na čelo Hezbolaha. Salam je, s druge strane, u istom periodu izabran za premijera pod predsjednikom Josephom Aounom, bivšim komandantom vojske.
Libanska vlada je pred javnost iznijela plan prema kojem bi se razoružala šiitska milicija Hezbolah, vojno i politički najmoćnija snaga u zemlji, decenijama podržavana i naoružavana od strane Irana. Ključno pitanje glasi: je li nacionalna libanska vojska dovoljno snažna da sprovede ovakav korak?
U središtu priče nalaze se dva čovjeka, gotovo vršnjaci, ali iz potpuno različitih svjetova: Naim Qassem (72), nasljednik ubijenog vođe Hasana Nasrallaha, i libanski premijer Nawaf Salam (71), ugledni međunarodni pravnik i političar. Nakon što je Izrael u septembru 2024. u Bejrutu eliminirao Nasrallaha bombama, Qassem je stupio na čelo Hezbolaha. Salam je, s druge strane, u istom periodu izabran za premijera pod predsjednikom Josephom Aounom, bivšim komandantom vojske.
Dvojica lidera sada vode Liban u opasne vode. Salam je tokom vikenda jasno poručio da Hezbolah prijeti građanskim ratom što je, kako je rekao, apsolutno neprihvatljivo. Qassem, međutim, optužuje vladu da „radi za Izrael“, jer namjerava razoružati „otpor“, odnosno njegovu miliciju. „Ako vlada krene protiv Hezbolaha, neće biti života u Libanonu“, zaprijetio je.
Premijer Salam tvrdi da je odluka o razoružanju „isključivo libanska“, iako je jasno da se iza kulisa snažno angažuju Sjedinjene Države. U Bejrutu su nedavno boravili Trumpov specijalni izaslanik za Siriju i Liban, Tom Barrack, te zamjenica posebnog predstavnika za Bliski istok, Morgan Ortagus. Razgovori su se odnosili ne samo na Hezbolah, nego i na budućnost UN-ove misije UNIFIL u južnom Libanu.
Vlada je sedmog augusta, nakon što su ministri Hezbolaha i drugih šiitskih partija napustili sjednicu, usvojila jedanaest tačaka koje predviđaju postepeno razoružavanje Hezbolaha na cijeloj teritoriji Libana. Time se išlo u susret američkim zahtjevima od sredine juna. Hezbolah je organizovao nekoliko protesta, ali oni su bili ograničenog obima.
Salamov plan nije usmjeren samo na povrat monopola države nad oružanom silom. On uključuje i pregovore o povlačenju izraelskih snaga iz pet pograničnih mjesta koja su zauzeta tokom posljednjih sukoba, kao i indirektne pregovore o demarkaciji granice s Izraelom. Time bi Hezbolah izgubio glavni propagandni argument – da „otpor“ postoji radi zaštite Libana od izraelske okupacije.
Planom se predviđa i međunarodna donatorska konferencija za posrnulu libansku ekonomiju.
Iako je Izrael nizom sofisticiranih operacija, uključujući atentate pomoću eksplozivnih uređaja skrivenih u pagerima i radio-stanicama, teško oslabio Hezbolah, nova prijetnja dolazi iz Irana. Teheran nastoji ponovo aktivirati svoje mreže u regiji: šiitske milicije u Iraku postaju sve glasnije, a u Siriji je promjena režima, s dolaskom islamiste Ahmeda al-Sharaa na vlast, dodatno destabilizirala okolinu.
Nedavni dolazak Alija Larijanija, šefa iranskog Vijeća sigurnosti, u Bejrut pokazuje da Iran ne namjerava pustiti Hezbolah iz ruku. Iako Larijani, pragmatičniji od drugih iranskih aktera, tvrdi da se Teheran „neće miješati u unutrašnje stvari Libana“, izjava savjetnika vrhovnog vođe Alija Hameneija, Alija Akbara Velajatija, ide u drugom pravcu: on je razoružanje Hezbolaha nazvao „američko-izraelskim snom koji se neće ostvariti“. Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi otvoreno je izjavio da Teheran podržava „restrukturiranje“ Hezbolaha.
Dodatnu neizvjesnost unosi pitanje mandata UN-ove mirovne misije UNIFIL, koji ističe krajem augusta. Misija, prisutna od 1978, broji oko 10.000 vojnika i posmatrača iz 47 država. Iako ima samo posmatrački mandat, njeno prisustvo do sada je pomoglo da se izbjegne direktan sukob između izraelske i libanske vojske.
SAD, uz saglasnost Izraela, žele okončanje mandata, dok se Francuska zalaže za produženje. Libanska vlada upozorava da bi nagli odlazak UNIFIL-a bio katastrofalan: vojska bi morala premjestiti hiljade vojnika na jug, oslabljujući svoje kapacitete na sirijskoj granici i u palestinskim kampovima. A direktna konfrontacija sa Hezbolahom – čak i oslabljenim – mogla bi značiti početak novog građanskog rata.
Libansko društvo, već izlomljeno ekonomskim krahom i sektaškim podjelama, suočava se s realnom opasnošću eskalacije nasilja. Osim šiitske milicije, prisutne su i radikalne sunitske grupe, ojačane promjenama u Siriji, dok se druske i druge zajednice osjećaju ugroženo zbog regionalnih previranja.
IZVOR: Der Standard
