Od drevnog Egipta pa sve do savremenog doba, obuća je predstavljala jasan znak društvenog statusa. I dok su danas visoke potpetice gotovo isključivo povezane s modom i ženskom elegancijom, kroz veći dio historije one su bile isključivo muška privilegija. Tek u 20. stoljeću visoke pete postaju simbol ženske moći i samopouzdanja.

Ljudi su od pradavnih vremena pokušavali zaštititi svoja stopala od hrapave zemlje. Tim arheologa sa Univerziteta Kalifornije, Državnog univerziteta Kalifornije i Univerziteta u Corku (Irska), pronašao je kožnu cipelu veličine 37 u pećini Areni-1 u Armeniji. Bila je napunjena suhom travom i zašivena sprijeda, a datirana je na starost od 5.500 godina, čime je postala najstarija kožna cipela pronađena u Evroaziji.

Ova cipela prethodi obući Ötzija, mumificiranog Homo sapiensa kojeg su 1991. godine pronašla dvojica planinara iz Nürnberga na glečeru u Dolomitima. Ötzi je živio oko 3250. godine prije nove ere, a njegovo tijelo bilo je izuzetno očuvano: nosio je helankaste hlače od kozje kože i vodootporne cipele od medvjeđe kože sa čarapama i ispunom od trave – savršeno prilagođene za hodanje po snijegu.

Na Iberijskom poluotoku, najstariji nalazi dolaze iz Pećine slijepih miševa (Cueva de los Murciélagos) kod Albuñola u provinciji Granada. Ova pećina je tokom 19. stoljeća iskorištavana zbog rudnih nalazišta galenita. Tokom iskapanja pronađeni su predmeti od esparto trave i mumificirani ostaci, od kojih su neki završili u rukama mještana. Samo mali broj tih predmeta sačuvan je u Nacionalnom arheološkom muzeju Španije – među njima i sandale od esparta, datirane u period između 7500. i 4200. godine p.n.e.

Kada je 16. februara 1923. godine Howard Carter otvorio grobnicu faraona Tutankamona, u njoj su pronađene votivne cipele od zlata i slonovače, kao i kožne sandale. Faraoni i članovi kraljevske porodice nosili su luksuzne sandale s potplatima ukrašenim prizorima iz bitaka za posebne prilike, dok su običnije sandale korištene za svakodnevne poslove. Na dvoru je postojala posebna funkcija – čuvar kraljevih sandala – koju su hijeroglifi i reljefi često prikazivali, primjerice u Muzeju u Kairu.

U staroj Grčkoj, pravo na obuću imali su isključivo slobodni muškarci, a obuća se prilagođavala prema statusu i zanimanju – za ratnike, svećenike i građane. U starom Rimu došlo je do funkcionalne diferencijacije obuće: „calcei“ su bile cipele tipa čizama, poput onih pronađenih u Vindolandi, rimskom garnizonu kod Hadrijanovog zida u Britaniji.

Civili su nosili sandale zvane „solae“, dok su rimski vojnici koristili čuvene „caligae“. Robovi su često nosili drvene klompe, dok su glumci u komedijama koristili „socci“, jednostavne i lagane cipele koje su kasnije postale toliko popularne da ih je čak i Dioklecijanov edikt o cijenama morao posebno regulisati. Patriciji su sebi mogli priuštiti izuzetno ukrašene cipele – neke od njih danas su izložene u muzeju u Salzburgu.

U srednjem vijeku, obuća je doživjela veliki procvat a u vrijeme renesanse muškarci počinju nositi cipele s potpeticom. Pete su imale praktičnu funkciju: olakšavale su jahanje i korištenje stremena, što se može vidjeti i na crtežima Leonarda da Vincija. Prva žena koja je nosila visoke potpetice bila je Katarina de’ Medici, na vjenčanju s Henrijem II od Francuske 1547. godine. Ipak, ženske potpetice nisu postale popularne sve do kraja 18. stoljeća.

U vrijeme dvora u Versaillesu, visoke pete su bile u modi isključivo za muškarce. Luj XIV je čak izdao dekret da muške cipele moraju imati crvene potpetice – što je ubrzo postalo znak aristokratskog prestiža. Sam kralj je u čuvenom portretu Hyacinthe Rigauda, danas izloženom u Louvreu, prikazan u takvim cipelama koje je dizajnirao Nicolas Lestage.

Krajem 18. stoljeća žene počinju oponašati mušku modu i uvode potpetice u svoje odijevanje, čime one počinju predstavljati simbol ženstvenosti, elegancije i moći. Pete su, vjerovalo se, poboljšavale držanje, činile figuru vitkijom i povećavale samopouzdanje. No, dolaskom Francuske revolucije, potpetice i perike bivaju zabranjeni, i počinje era ravne obuće – jednako za muškarce i za žene. Iako su se visoke pete vratile s restauracijom vlasti Louis-Philippea, one su tada bile rezervisane isključivo za žene.

U 20. stoljeću, s ulaskom žena u javni život i na tržište rada, prioritet postaje praktična i funkcionalna obuća. No, od 1950-ih nadalje, visoke pete ponovo ulaze u modu zahvaljujući francuskom dizajneru Charlesu Jourdanu, koji je oblikovao preteče današnjih stiletto potpetica. Od tada, modni dizajneri poput Guccija, Jimmyja Chooa i Manola Blahnika nadmeću se ko će ponuditi najelegantniji i najsuptilniji dizajn.

S druge strane, pojedini kritičari smatraju da visoke potpetice ograničavaju pokretljivost žena i pretvaraju ih u objekte erotske želje. No, bez obzira na kontroverze, obuća i dalje ostaje osnovna ljudska potreba: štiti stopala i omogućava kretanje. I danas nosimo espadrile slične onima iz prahistorije, ali ih rado mijenjamo za moderne patike, kožne čizme ili visoke potpetice – uprkos simbolici i predrasudama koje one nose.