Ukidanje USAID-a nije bilo slučajno niti rezultat impulzivne odluke. Bila je to realizacija dugogodišnjeg plana koji potječe iz okvira tzv. Projekta 2025, manifesta američke konzervativne desnice kojeg je oblikovala utjecajna Heritage Foundation, a u kojem je USAID okarakteriziran kao “izvor radikalne destabilizacije”. Plan, koji su napisali veterani prve Trumpove administracije, pozivao je na radikalnu transformaciju USAID-a, a sada je provedena njegova potpuna likvidacija.
Odlukom američke administracije pod vodstvom Donalda Trumpa da ukine Agenciju za međunarodni razvoj (USAID), najveću svjetsku organizaciju za pomoć u razvoju, globalna humanitarna scena ulazi u jednu od svojih najmračnijih faza. Prema procjenama međunarodnih organizacija i naučnih studija, posljedice ovog poteza mogle bi izazvati više od 14 miliona smrtnih slučajeva do 2030. godine.
Ukidanje USAID-a nije bilo slučajno niti rezultat impulzivne odluke. Bila je to realizacija dugogodišnjeg plana koji potječe iz okvira tzv. Projekta 2025, manifesta američke konzervativne desnice kojeg je oblikovala utjecajna Heritage Foundation, a u kojem je USAID okarakteriziran kao “izvor radikalne destabilizacije”. Plan, koji su napisali veterani prve Trumpove administracije, pozivao je na radikalnu transformaciju USAID-a, a sada je provedena njegova potpuna likvidacija.
U utorak je administracija objavila da je USAID zvanično obustavio sve programe pomoći u inostranstvu. “Od 1. jula USAID više ne implementira strane programe pomoći. Oni programi koji su u skladu sa politikama administracije i promovišu američke interese biće prebačeni pod nadležnost State Departmenta, gdje će se, kako navode, ‘izvoditi sa većom odgovornošću i efikasnošću’”, navodi se u službenom saopštenju.
Odluka je izazvala neposredne i razorne efekte širom svijeta. Desetine hiljada zaposlenih USAID-a ostalo je bez pristupa svojim emailovima, telefonima i službenim računima. Istovremeno, klinički centri su zatvarani, isporuke hrane i lijekova su obustavljene, a ključne zdravstvene službe u siromašnim državama su paralisane.
UN-ov program za HIV/SIDA-u izvještava o skoro 5.000 novih infekcija koje su mogle biti spriječene. U Sokotu, Nigeriji, djeca umiru jer su centri za hitnu prehranu ostali bez hranjive paste za liječenje teške pothranjenosti. Timovi koji su se u Ugandi borili protiv ebole ostali su bez sredstava, čime se povećava rizik od izbijanja nove epidemije.
Prema studiji objavljenoj u Lancetu, USAID je u posljednjih 20 godina spriječio smrt više od 90 miliona ljudi. Samo u borbi protiv tuberkuloze, HIV-a i malarije, spašeni su deseci miliona života. USAID je osigurao čistu vodu za 70 miliona ljudi, pomogao gotovo iskorijeniti dječju paralizu, te omogućio obrazovanje i zdravstvenu njegu stotinama miliona širom svijeta.
Naučnici iz Univerziteta u Kaliforniji (UCLA) procjenjuju da bi, ako se ovi rezovi nastave do 2030. godine, moglo doći do smrti između 8 i 19 miliona ljudi, uključujući 4,5 miliona djece mlađe od pet godina.
USAID je osnovao predsjednik John F. Kennedy 1961. godine, kao izraz moralne, političke i ekonomske obaveze Sjedinjenih Američkih Država prema siromašnijim narodima. Misija je bila i da se suprotstavi uticaju Sovjetskog Saveza u tzv. trećem svijetu tokom Hladnog rata. Danas, šezdeset godina kasnije, ova vizija je zamijenjena ideološkom čistkom i privatizacijom vanjske politike.
Iako je Projekt 2025 predviđao reformu, a ne ukidanje, nova administracija je, ohrabrena tvrdolinijašima i digitalnim savjetnicima iz tzv. DOGE odjela (Department of Government Efficiency) bliskih Elonu Musku, odlučila da ode korak dalje. Trump i njegovi saradnici nazvali su USAID „gnijezdom radikalnih luđaka“ i „kriminalnom bandom“.
James Macinko, istraživač zdravstvene politike na UCLA i jedan od autora studije u Lancetu, naglašava: „Prosječni američki poreski obveznik je doprinosio s otprilike 18 centi dnevno za finansiranje USAID-a. Sa tom malom cifrom smo uspjeli spriječiti do 90 miliona smrti širom svijeta.“
Trumpova administracija, međutim, taj iznos vidi kao uzaludan. Marco Rubio, novi državni sekretar i nadležan za vanjsku pomoć, izjavio je ove sedmice da je USAID “previše često poticao nestabilnost” i da „nema puno toga da pokaže od kraja Hladnog rata“. U objavi na blogu svog ministarstva, Rubio navodi da su korisnici USAID-a često “nezahvalni”, da su od “američke velikodušnosti” profitirale “NGO elite” koje su “živjele luksuzno na račun poreskih obveznika”, dok se siromašni nisu pomakli s mjesta.
Prema njegovim riječima, afričke zemlje koje su primile 165 milijardi dolara pomoći od SAD-a od 1991. godine, glasale su s Amerikom u UN-u samo u 29% slučajeva. Bliski Istok i Sjeverna Afrika, koji su primili 89 milijardi dolara, pokazuju veći stepen simpatije prema Kini nego prema SAD-u.
Samo program PEPFAR, koji je 2003. godine pokrenuo predsjednik George W. Bush za borbu protiv AIDS-a, danas podržava 20,6 miliona ljudi širom svijeta, uključujući 566.000 djece, i omogućuje terapiju protiv HIV-a. U 2024. godini finansirao je testiranje 83,8 miliona ljudi. Bez sredstava, više od 630.000 osoba godišnje moglo bi umirati od AIDS-a.
Istraživanje objavljeno u časopisu Nature u aprilu navodi da bi bez američkog godišnjeg izdvajanja za globalno zdravstvo, koje iznosi oko 12 milijardi dolara, u narednih 15 godina moglo umrijeti oko 25 miliona ljudi – usljed prekida programa za tuberkulozu, HIV, planiranje porodice te zdravlje majki i djece.
USAID je 2023. godine upravljao s više od 43 milijarde dolara pomoći, što je činilo 60% ukupne američke strane pomoći. Pružali su pomoć u oko 130 zemalja, a radilo je oko 10.000 zaposlenih, od kojih su dvije trećine djelovale na terenu.
Sada, s gašenjem agencije, Afrika će izgubiti oko 20% svoje ukupne pomoći, jer je SAD bio najveći pojedinačni donator na kontinentu. Etiopija je, naprimjer, godišnje dobijala više od 1,7 milijardi dolara, dok su Somalija, Nigerija, Kenija, Sudan, Uganda i druge primale po 400 miliona i više.
Gašenje USAID-a ostavlja geopolitički vakuum koji će, prema predviđanjima analitičara, iskoristiti Kina. Peking već godinama jača prisustvo u Africi, Aziji i Latinskoj Americi kroz infrastrukturne i zdravstvene projekte. S povlačenjem SAD-a, vjerovatno je da će te zemlje preusmjeriti političke i ekonomske simpatije prema Pekingu.
