Svijet je danas na ivici ponora jer Netanyahuu taj ponor treba za politički opstanak
Netanyahu je oduvijek želio rat s Iranom – i konačno ga je dobio. Rat u apokaliptičnim terminima, na koje su Izraelci već navikli zahvaljujući njegovoj biblijskoj retorici, a od genocida u Gazi i cijeli svijet. Nedostajalo mu je samo direktno uključivanje Sjedinjenih Američkih Država – i sada ga je osigurao.
Svijet je danas na rubu ponora jer Benjaminu Netanyahuu taj ponor treba da bi politički preživio.
Već 20 godina, otkako je gotovo neprekidno na vlasti, izraelski premijer priželjkuje rat s Iranom. U međuvremenu je iskoristio priliku za napredovanje u istrebljenju palestinskog naroda; jer ono što se dešava u Gazi, sada je sasvim jasno, nije rat već genocid.
Ni napadi na suverene države u protekloj godini – Liban, Jemen, Siriju – nisu ratovi. Upravo zato je Netanyahu sada trebao ovaj rat: zbog vlastitog opstanka i u skladu sa suprematističkom logikom koja trenutno dominira u Izraelu. Rat mu omogućava da se još neko vrijeme održi na vlasti, uprkos pravnim problemima koji ga okružuju i unutar i izvan njegove zemlje.
Ono što nije toliko očigledno jeste zašto je Trumpu ovaj rat bio potreban. I sasvim sigurno – to nije rat u interesu ni Izraela, ni Sjedinjenih Američkih Država.
Trump griješi. Kao i u mnogim drugim političkim pitanjima. Ali ovaj put ne samo zbog nelegalnosti ili nepravde na kojoj se temelji napad na Iran, već zato što prijeti interesima političke i ekonomske elite koja mu drži leđa u predsjedništvu. U Republikanskoj stranci, koja inače nije sklona javnim neslaganjima, ovoga puta su razlike otvoreno izašle na vidjelo – ali to ništa nije promijenilo. Trump je želio svoj napad.
Savez dvojice neodgovornih lidera, Netanyahua i Trumpa, predstavlja opasnost.
Zarobili su svoje zemlje i sada, u svom autoritarnom i ratnohuškačkom zanosu, prijete da sve pred sobom povuku u ambis. Sudeći prema mlakim reakcijama zapadnih lidera, međunarodno pravo će postati puka relikvija za upotrebu unutar nemoćnog UN-a.
Odgovor Irana – bio on odmjeren zbog slabosti ili strateških interesa – neizbježno će pogoditi već ionako krhku regionalnu stabilnost koja je građena posljednjih 25 godina. Valovi pobuna i protestni pokreti u arapskim zemljama i u Iranu nisu uspjeli srušiti arhitekturu potčinjenosti u kojoj njihovi narodi žive. Ipak, širenje ovog rata to bi moglo učiniti – ili barem poremetiti dosad prihvaćene ravnoteže.
Narodi tog regiona su iscrpljeni decenijama represije i nasilja različitog intenziteta. No ovaj rat je nov na više načina. Netanyahu nije zaboravio da se Saudijska Arabija udaljavala iz njegove orbite, učvršćujući odnose s Iranom i postavljajući stvaranje palestinske države kao uslov za povratak na put Abrahamovih sporazuma.
Zemlje Zaljeva, gdje su SAD postavile svoje vojne baze, bit će uključene u iranski odgovor; takođe i Irak i Sirija, gdje američke trupe već djeluju na terenu. I svi ti režimi morat će se konačno opredijeliti – nešto što su do sada uspješno izbjegavali zahvaljujući svom geopolitičkom značaju u svijetu nafte i sukoba.
Luz Gómez je redovna profesorica arapskih i islamskih studija na Autonomnom univerzitetu u Madridu. Njena posljednja knjiga nosi naslov Palestina: Naslijediti budućnost; ovaj je komentar napisala za El Pais
