Izvještaj ističe da je sedmi oktobar bio prelomna tačka — ne samo za Bliski istok, nego i za društveni, politički i medijski pejzaž Evrope. Stručnjaci upozoravaju da se islamofobični narativi sve više normalizuju, a mržnja prema muslimanima prerasta u sistemsku prijetnju njihovoj sigurnosti, dostojanstvu i osnovnim pravima
Evropa se suočava s alarmantnim porastom islamofobije, koji je dodatno eskalirao nakon sedmog oktobra 2023. godine — dana kada su počeli izraelski napadi na Gazu. Ovo je glavni zaključak Evropskog izvještaja o islamofobiji za 2023. godinu, u kojem stručnjaci analiziraju stanje u tri ključne evropske zemlje: Velikoj Britaniji, Francuskoj i Danskoj.
Izvještaj ističe da je sedmi oktobar bio prelomna tačka — ne samo za Bliski istok, nego i za društveni, politički i medijski pejzaž Evrope. Stručnjaci upozoravaju da se islamofobični narativi sve više normalizuju, a mržnja prema muslimanima prerasta u sistemsku prijetnju njihovoj sigurnosti, dostojanstvu i osnovnim pravima.
Velika Britanija: Islamofobija na vrhuncu, a prijestupi ostaju neprijavljeni
Profesor dr. Aristotle Kallis sa Univerziteta Keele, koji je u izvještaju analizirao stanje u Ujedinjenom Kraljevstvu, naglašava da je sedmi oktobar bio „tačka preokreta u političkom govoru i svakodnevnom životu muslimana“.
“Broj prijavljenih zločina iz mržnje prema muslimanima samo je vrh ledenog brijega. Većina incidenata ostaje neprijavljena,” ističe Kallis.
On upozorava da se islamofobija nakon sedmog oktobra ne samo pojačala, već i da je ostala na tom visokom nivou. “Doživjeli smo vrhunac koji ne opada. Islamofobija je normalizirana u javnom diskursu.”
Kallis tvrdi da su društvene mreže postale platforma za širenje mržnje, koju ekstremna desnica koristi sa sve većim uspjehom. Iako u Britaniji ne postoji velika ekstremno desna partija, brojne grupacije na terenu djeluju kroz mreže podrške i širenje straha. Kao primjer navodi nasilni incident u Southportu, koji je bio povezan s desničarskim narativima viralnim na mrežama.
“Javni diskurs se sve više pomiče ka anti-muslimanskom i anti-imigrantskom narativu. To nije isključivo rezultat sedmog oktobra, ali jeste snažno pogoršanje situacije,” kaže Kallis.
Posebno oštro kritikuje ulogu medija, rekavši da je “medij uvijek bio dio problema”. Tradicionalni mediji, kako kaže, koriste “slobodu govora” da opravdaju islamofobične sadržaje, dok se muslimanima ta ista sloboda uskraćuje.
“Društvene mreže sada preuzimaju primat nad tradicionalnim medijima, a to je dodatna prijetnja. Platforme poput X-a (nekadašnjeg Twittera) su postale oružje političkih agendi. Kada Elon Musk promoviše ekstremne figure poput Tommyja Robinsona, to ima stvarne posljedice.”
Francuska: Zakoni sve više targetiraju muslimane
Francusku analizira dr. Kawtar Najib sa Univerziteta Liverpool. Ona navodi da je situacija u ovoj zemlji još kompleksnija zbog pravnog okvira koji ne priznaje postojanje zajednica na osnovu rase ili religije.
“U Francuskoj ne postoje pravne kategorije za ‘rasu’ i ‘religiju’. Zato ni ‘muslimanska zajednica’ ne postoji u zakonu. To znači da muslimani nemaju pravni okvir da se kolektivno zaštite ili politički artikulišu,” objašnjava Najib.
Dodaje da su zakoni koji se donose posljednjih godina “sve više islamofobični” i da su represivni prema muslimanima. Sve je teže pratiti zakonodavne promjene čak i za stručnjake, jer su česte i sve oštrije.
“Muslimani su u Francuskoj postali nevidljivi na pravnom i političkom nivou, što ih dodatno izlaže represiji i otežava borbu protiv islamofobije.”
Najib također ukazuje da je retorika o “dehumanizaciji Palestinaca” povezana sa sve većim napadima i predrasudama prema muslimanima u Francuskoj.
“Filistinci su u medijima predstavljeni kao bezvrijedni, a to se prenosi i na percepciju muslimana. Medijski narativi proizvode osjećaj da su muslimanski životi manje vrijedni.”
Posebno upozorava na rast smrtonosne dimenzije islamofobije u Francuskoj:
“Više ne govorimo samo o institucionalnoj islamofobiji, već o prijetnji koja poprima ubilačke oblike. To je nova i uznemirujuća stvarnost.”
Danska: Prikrivena represija, medijska manipulacija i šutnja institucija
Dr. Amani Hassani sa Univerziteta Brunel, koja je analizirala Dansku, ističe da se u ovoj zemlji bilježi ne samo porast zločina iz mržnje nakon 7. oktobra, već i pritisci na one koji pokazuju solidarnost s Palestinom.
“Posebno su pogođeni zaposlenici koji su se javno izjasnili o palestinskom pitanju. Trpe rasizam, pritiske i sankcije, pogotovo ako su identifikovani kao muslimani.”
Hassani upozorava da islamofobija ima složenu, višeslojnu strukturu i zahtijeva ozbiljan institucionalni odgovor:
“Prvi korak je priznati da islamofobija jeste stvaran i ozbiljan problem. Politički narativi oblikuju zakone i svakodnevne politike, a trenutno doprinose suzbijanju prava muslimana.”
Navodi da su slobode izražavanja za muslimane sve ograničenije, te da to ima direktne posljedice po njihovo zapošljavanje, obrazovanje i opštu sigurnost.
“Ako ne možete slobodno govoriti ili se izražavati kao musliman, onda niste punopravni građanin. To je suština problema.”
U Danskoj, kako tvrdi, mediji igraju sličnu ulogu kao i u Britaniji i Francuskoj: umjesto da kritički prate vlast, oni šire službene narative koji marginalizuju muslimane.
“Službena politika ‘neupitne’ podrške Izraelu postaje obrazac izvještavanja. Kritike prema Izraelu su rijetke, dok se muslimanske i palestinske perspektive ignorišu ili prikazuju kao prijetnja.”
Izvještaj jasno pokazuje da islamofobija u Evropi više nije samo rubna pojava ili izolirani slučaj. Ona se sistematski ugrađuje u zakone, politički diskurs i javne narative, uz značajnu podršku medija i društvenih mreža.
Dok se političari pozivaju na slobodu govora kako bi opravdali islamofobične izjave, muslimanima se ta ista sloboda uskraćuje. Istovremeno, platforme poput X-a i desničarske figure dobijaju legitimitet koji dodatno normalizuje mržnju. (IZVOR: GZT)








