Satelitski snimci i video snimci u koje je imao uvid izraelski list Haaretz pokazali su da je banda koju Izrael podržava proširila svoje prisustvo u južnoj Gazi i da djeluje unutar područja pod direktnom kontrolom izraelske vojske.

Nakon što je jučer Avigdor Lieberman otkrio da vlada Benjamina Netanyahua naoružava loklanu bandu u Gazi, a to potvrdio i sam Netanyahu, mediji danas donose nove detalje o vođi te bande Yasseru Abu Shababu.

Satelitski snimci i video snimci u koje je imao uvid izraelski list Haaretz pokazali su da je banda koju Izrael podržava proširila svoje prisustvo u južnoj Gazi i da djeluje unutar područja pod direktnom kontrolom izraelske vojske.

Prema izvještajima medija, bandu navodno predvodi Yasser Abu Shabab, stanovnik Rafaha iz beduinske porodice, lokalno poznat po svojoj umiješanosti u kriminalne aktivnosti i pljačku humanitarne pomoći.

Vjeruje se da Abu Shababova banda, koja sebe naziva “Antiteroristička služba”, sastoji se od oko 100 naoružanih ljudi. List “The Times of Israel” je u četvrtak, pozivajući se na neimenovane izvore iz odbrane, izvijestio da je Izrael članovima bande obezbijedio jurišne puške Kalašnjikov, uključujući i oružje zaplijenjeno od Hamasa.

Nekoliko sati ranije, Lieberman, opozicioni poslanik, tvrdio je da je Abu Shababova banda povezana sa grupom Islamska država.

„Izraelska vlada daje oružje grupi kriminalaca i prestupnika, identificiranih s Islamskom državom, po nalogu premijera“, rekao je Lieberman, koji predvodi opozicionu stranku Yisrael Beiteinu, za javni radio Kan Bet.

„Koliko ja znam, ovo nije prošlo odobrenje kabineta.“

Zvaničnici Hamasa rekli su Reutersu da se Abu Shabab traži zbog „saradnje s okupacijom protiv svog naroda“. Zvaničnici su rekli da su borci Hamasa ubili najmanje dvadesetak Abu Shababovih ljudi prije januara, nakon što su navodno opljačkali kamione s pomoći.

Anas al-Sharif iz Al Jazeere Arabic izvijestio je početkom maja da su izraelske snage napale vlasnike trgovina i lokalne sigurnosne timove u Gazi koji su pokušavali zaštititi trgovine od pljačke i haosa.

Asaad al-Kafarna, policajac u Gazi, ubijen je od strane izraelskih snaga u blizini restorana 2. maja nakon što je progonio naoružane pljačkaše optužene za saradnju s izraelskom vojskom.

Kao odgovor na takve pljačke bandi, brojne utjecajne porodice u Gazi objavile su saopštenja u kojima osuđuju te scene.

„Ove bande djeluju u skladu s ciljevima okupacije“, napisala je tada porodica Madhoun.

U novembru, interni memorandum UN-a koji je dobio na uvid Washington Post otkrio je da bande „možda imaju koristi od pasivne, ako ne i aktivne dobrohotnosti“ ili „zaštite“ od strane izraelskih trupa.

Jedan takav vođa bande, prema memorandumu, uspostavio je „vojni kompleks“ u području koje je „ograničeno, kontrolirano i patrolirano“ od strane izraelske vojske.

Komentatori su sugerirali da podržavajući kriminalne bande i ciljajući članove civilne uprave Gaze, Izrael pokušava stvoriti vakuum moći i bezakonje.

Ranije ovog mjeseca, porodica Abu Shabab odrekla se Yassera zbog njegovih veza s izraelskom vojskom, rekavši da on i svako ko se pridružio njegovoj grupi „više nisu povezani“ s porodicom.

Porodica Abu Shabab je objasnila da ih je Yasser godinama varao, tvrdeći da radi na humanitarnom polju, pružajući pomoć narodu Gaze. Šokantna istina otkrivena je kroz snimke na kojima se vidi da je on uključen u saradnju sa okupatorom na podrivnjau palestinskog naroda. Porodica je potvrdila da su informacije koje su dobili od nekih njegovih bliskih saradnika dokazale njegovu ulogu u formacijama tajne izraelske jedinice “Musta'ribeen”!

Porodica Abu Shabab je poručila da neće dozvoliti da njihovo ime budu uprljano od strane agenta, pozivajući narod i otpor da ga progone i drže odgovornim. Čak su otišli toliko daleko da su izričito izjavili da su “njegovu krv halali.” Porodica je također apelovala na sve one koji sarađuju sa njim da ga odmah napuste, kako ne bi doživjeli istu sudbinu.

Ovakav potez porodice Abu Shabab je široko dočekan među Palestincima, koji su to vidjeli kao jasnu poruku svakom izdajniku: “Izdaja nije zaštićena, čak i ako dolazi iz vlastitog doma.”

Fenomen Yassera Abu Shababa u Rafahu jedna je od najopasnijih manifestacija modela institucionalnog agenta, koji se pojavljuje u vanrednim kontekstima i uspijeva u sigurnosnom vakuumu i naslijeđu sigurnosne koordinacije. Ovo se ne odnosi na pojedinca koji je izdao svoju zemlju curenjem informacija, već na strukturno pozicioniranje grupe agenata koja iskorištava vakuum i haos proizašao iz izraelske agresije na pojas Gaze, posebno na južnim rubovima Rafaha, gdje se istovremeno ruše socijalne, vojne i civilne strukture.

Pojavljivanje Yassera Abu Shababa u video isječku, naoružanog u zoni sukoba s izraelskom okupacijom, te njegova tvrdnja da predstavlja ono što je nazvao “narodnim snagama” koje “štite pomoć”, bilo je praćeno nizom svjedočanstava i terenskih izvještaja koji ukazuju na sudjelovanje ove grupe u pljački, pratnji izraelskih vozila, pa čak i napadima na stanovnike u nekim područjima iz kojih se okupacijska vojska povukla.

U ovom kontekstu, fenomen Abu Shababa reprodukuje jedan od najopasnijih paradoksa okupiranih društava: da se kontrola nameće ne samo direktnom vojnom silom, već i kroz lokalne organe stvorene unutar društva, a koji su funkcionalno povezani s okupacijom koja praktikuje socijalni genocid nad tim društvom. Ovaj paradoks je oduvijek bio karakteristika modernog kolonijalizma, od lokalne kolonijalne vojske u Keniji, preko specijalnih sigurnosnih službi u aparthejd Južnoj Africi, do planinske vojske u Alžiru. U svim tim slučajevima, organizovani agenti su predstavljali dvostruku prijetnju: s jedne strane, zato što su poznavali društvo do najsitnijih detalja i posjedovali alate za njegovo prodiranje, a s druge strane, zato što su se predstavljali kao nacionalisti, što ih je činilo sposobnijim za obmanu naroda.

Možda je najopasniji aspekt fenomena Abu Shabab to što je otkrio kako se lokalna snaga može transformirati u direktnu realizaciju agende okupatora, i to pod lažnom zastavom “brige za red”, dok istovremeno grize otvorenu palestinsku ranu. To je surov podsjetnik da okupacija ne mora uvijek imati svoje vojnike da bi nametnula svoju kontrolu; ponekad je dovoljno da unutar ciljanog društva izgradi one koji izvršavaju njenu misiju i okreću svoje oružje protiv vlastitog naroda.

U tom smislu, Yasser Abu Shabab nije samo ime na spisku izdajica; on je ogledalo koje odražava veću krizu u razumijevanju značenja autoriteta, sigurnosti i ko je pravi neprijatelj.