Oslobođenje Kalesije nije bilo samo vojna pobjeda. Bila je to simbolična pobjeda duha nad silom, bila je to prva jasna poruka narodu širom Bosne i Hercegovine – agresor nije nepobjediv. U kada su redom padali Zvornik, Bijeljina, Bratunac i mnogi drugi podrinjski gradovi, Kalesija je bila znak da se može i mora oduprijeti.
Na današnji dan, 23. maja 1992. godine,nakon samo dvanaest dana krvave i bolne okupacije, oslobođena je Kalesija – prvi grad iščupan iz ruku velikosrpskog agresora.
Oslobođenje Kalesije nije bilo samo vojna pobjeda. Bila je to simbolična pobjeda duha nad silom, bila je to prva jasna poruka narodu širom Bosne i Hercegovine – agresor nije nepobjediv. U kada su redom padali Zvornik, Bijeljina, Bratunac i mnogi drugi podrinjski gradovi, Kalesija je bila znak da se može i mora oduprijeti.
Na jednoj strani bili su srpske paravojne formacije izdašno potpomognute JNA, opremljeni tenkovima, artiljerijom. Na drugoj strani mladići, mnogi bez ikakve vojne obuke, ali sa srcem većim od planina koje okružuju ovu bosansku čaršiju. Borili su se da zaštite svoje roditelje, svoju djecu, svoju zemlju. Borili su se da im se ne zatru ni tragovi ni pragovi.
Od drugog 1992. godine Kalesija se nalazila pod žestokim napadima srpskih snaga. Jedanaestog maja neprijatelj je okupirao grad i veći dio istočne teritorije općine, s izuzetkom naselja Zukići i Jajići.
Ali tada se probudio otpor. Na rijeci Bijeljevac u Miljanovcima, hrabri kalesijski borci, momci iz TO, MUP-a, Patriotske lige i prognanici iz Podrinja zaustavili su nadmoćnog neprijatelja i udarili temelje kasnijem oslobađanju.
U noći s 22. na 23. maj 1992. godine, borci su krenuli. Napad je počeo u 4:00 ujutro. Višestruki pravci napada, koordinirani udari iz pravca Donjih Rajinaca, Prnjavora, Hamzića, Visa, Dubnice… Snage Rejonskog štaba TO Prnjavor, pod komandom Esada Čanića i Senada Hamzića, izvršile su ključni prodor prema Prnjavoru i centru. Specijalni vod, čete iz Memića, Hemlijaša, D. Rajinaca, vod Kurtići, borci iz Kalesije Centra i mnogi drugi – svi su dali svoj dio srca za slobodu.
Na kući Huse Bukvarevića probijena je prva linija. Borac Mehmedalija Kaletović-Kale uništio je snajpersko gnijezdo. Uslijedila je munjevita akcija u kojoj su Ibrahim Heljić, Nedžib Tubić, Hazim Mujkić i Seid Gazibegović jurišali i preuzeli položaje. U toj bici nije bilo vremena za strah. Pamti se i podrška Fikreta Jahića-Šumara, koji je s PAM-om s vozila davao vatrenu podršku, dok su Rašid Bukvarević, Reuf Ibralić i drugi bili moralni oslonac borcima.
Oslobađanjem deblokirani su Jajići, uspostavljena je veza s Teočakom i Sapnom. Do kraja maja oslobođena su naselja Gornja Kalesija, Zolje, Brda, Dubnica… Tog dana, 23. maja 1992. godine, Kalesija je postala simbol otpora i prva svjetla tačka na karti slobodne Bosne i Hercegovine. U borbama za oslobođenje poginuli su heroji Mirsad Jukić – Major i Nijaz Musić.
