Blokada u Pologu, koja je trajala tri dana, završila je devetog maja 1991. godine. Tenkovi JNA bili su zaustavljeni ne mecima, već odlučnošću naroda i snagom političkog razuma. O ovom događaju snimljen je dokumentarni film “3 dana”, a Polog je zauvijek upisan u kolektivno sjećanje kao simbol nenasilnog otpora i zrelosti jednog naroda.

Sedmog maja 1991. godine, na lokalitetu Polog, na granici općina Lištica (danas Široki Brijeg) i Mostar, dogodio se jedan od prvih i najvažnijih činova otpora Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) u kontekstu nadolazećih ratova na prostoru bivše Jugoslavije.

Tog dana, hrvatski narod u Zapadnoj Hercegovini, odlučno je stao pred tenkove jedne od tada najmoćnijih vojnih sila u Evropi. Ovaj događaj nije samo lokalna epizoda, već važna tačka u historiji otpora agresiji i potvrda političke i građanske zrelosti naroda koji je znao prepoznati prijetnju, ali i izabrati mudrost i mir nad sukobom.

Među ključnim akterima tog historijskog trenutka bio je predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović.

U noći s šestog na sedmi maj 1991. godine, iz Beograda je mostarskoj kasarni JNA stigla zapovijed da se osposobi dio 10. mehanizirane brigade i pošalje prema Sinju, navodno radi vojne vježbe. Međutim, u Hercegovini i Dalmaciji, taj pokret vojske prepoznat je kao pokušaj da se stvori kopnena poveznica između pobunjenih srpskih teritorija u Hrvatskoj i vojnih uporišta JNA u BiH.

Mještani Širokog Brijega, Gruda i okolnih mjesta organizirali su blokade i postavili barikade od kamiona i automobila. Tenkovi su naišli na prepreke, ali i na prizor naroda koji mirno, ali odlučno stoji na putu.

Poseban trenutak predstavlja dolazak žena s transparentima “Vojnici, ne pucajte na majke” i “Želimo mir”. Majke su, uz poruke nenasilja, vojnicima dijelile uštipke i kahvu. Taj čin ljudskosti duboko je odjeknuo i u srcima samih vojnika, zbunjenih pred otporom bez oružja. Jedan vojnik upitao je ženu koja mu je pružila kahvu: „Je li ovo otrovno?“ Njezin odgovor bio je: „Ja to ne dajem tebi, već mom sinu koji isto služi vojni rok u JNA.“

S obzirom na to da pregovori nisu urodili plodom, JNA je odlučila izvesti desante na područje Lištice, konkretno u sela Ledinac i Vranić, s ciljem da se narod zastraši i omogući prolaz oklopnim jedinicama. Međutim, reakcija naroda bila je upravo suprotna – otpor se pojačao, a broj okupljenih rastao. U atmosferi straha, neizvjesnosti i odlučnosti, jedan čovjek svojom prisutnošću i govorom unosi nadu i povjerenje: Alija Izetbegović.

Unatoč savjetima iz vlastitog okruženja da ne ide na Polog jer je „opasno“, Izetbegović dolazi među okupljeni narod i obraća im se riječima koje su odjeknule kao moralni autoritet iznad trenutne krize.

„Dragi moji Lištičani, draga braćo Hrvati. Došao sam kod vas jer mislim da mi vjerujete. Ne bih došao da mislim da mi ne vjerujete… Vi ste moj narod, ja sam vaš. Ja nisam došao ovdje kao predsjednik Bosne i Hercegovine, došao sam kao Alija Izetbegović.“ Njegove riječi bile su jednostavne, ali snažne. Njegov dolazak nije bio čin političkog kalkuliranja, već simbol državničke odgovornosti, suživota i hrabrosti u vremenu kada su međunacionalni odnosi bili na ispitu.

Zajedno s članom Predsjedništva BiH, Stjepanom Kljujićem, Izetbegović je predložio rješenje: prvo povlačenje desantnih jedinica, a potom omogućavanje prolaska kolone JNA – što je narod prihvatio. U trenutku kada je prijetilo da se situacija otme kontroli, Izetbegovićeva prisutnost poslužila je kao most između naroda i vlasti. Svojim riječima potaknuo je okupljene da uklone barikade, čime je izbjegnut krvavi scenarij koji je lako mogao uslijediti.

Fra Mladen Hrkać, tadašnji gvardijan širokobriješkog samostana, dodatno je umirio narod porukama pomirbe: „Predajte mene slobodno, ali sebe čuvajte.“ Njegove riječi, zajedno s Izetbegovićevim, dale su događaju dodatnu dimenziju duhovne i moralne ozbiljnosti.

Tenkovi su kasno navečer prošli kroz Široki Brijeg, dok su građani stajali u tišini, držeći svijeće. Oklopna kolona nastavila je prema Kupresu, pod izgovorom vojne vježbe. Međutim, prisutnost bojeve municije i naoružanih vojnika (s izuzetkom Hrvata) jasno je pokazivala da je riječ o planiranoj vojnoj operaciji kojom se pokušavala okupirati Zapadna Hercegovina i ostvariti strateška veza s pobunjenim krajevima u Hrvatskoj.

Blokada u Pologu, koja je trajala tri dana, završila je devetog maja 1991. godine. Tog dana tenkovi JNA bili su zaustavljeni ne mecima, već odlučnošću naroda i snagom političkog razuma. O ovom događaju snimljen je dokumentarni film “3 dana”, a Polog je zauvijek upisan u kolektivno sjećanje kao simbol nenasilnog otpora i zrelosti jednog naroda.