Mnogi kršćani, naprimjer, ne znaju da Kur'an najljepše govori o Isusu i njegovoj majci i da cijela jedna sura nosi ime po Djevici Mariji, odnosno Merjemi, i da je muslimani često uče i tokom samoga namaza. Doduše, ne znaju to ni mnogi muslimani jer od vjere imaju samo eventualno ime i deklarativno pripadanje.

Među našim ljudima u Americi kruži priča o jednom zanimljivom, nesvakidašnjem događaju koji se zbio na nekom aerodromu. Naime, grupica muslimana je, čekajući let, obavljala namaz u holu aerodromske zgrade. Ubrzo nako što su vjernici zanijetili, iza njih stadoše dvojica policajaca i na tom mjestu sačekaše kraj molitve. Kad su preselamili, okrenuše se prema policajcima da upitaju u čemu je problem, na šta ovi odgovoriše kako su tu stajali da klanjačima neko ne bi ugrozio sigurnost ili ih poremetio u molitvi. Može biti i da je priča izmišljena, ili uljepšana, ali je svakako mnogo prijatnije slušati o tome nego o maltretiranju muslimana i muslimanski na aerodromima i drugim javnim i nejavnim mjestima koje se širom Amerike događalo nakon 11. septembra 2001. godine.

Koliko god mislili da je dunjaluk pun ljudi s predrasudama, sigurno je mnogo i onih drugih, koji čovjeka doživljavaju isključivo u ličnom odnosu, a čiji kvalitet najčešće ne zavisi od bilo kakve pripadnosti ili opredjeljenja. Ksenofobija i šovinizam uglavnom su rezultat neznanja, a one koji ne znaju lahko je kontaminirati destruktivnim mislima i opasnim namjerama.

Mnogi kršćani, naprimjer, ne znaju da Kur'an najljepše govori o Isusu i njegovoj majci i da cijela jedna sura nosi ime po Djevici Mariji, odnosno Merjemi, i da je muslimani često uče i tokom samoga namaza. Doduše, ne znaju to ni mnogi muslimani jer od vjere imaju samo eventualno ime i deklarativno pripadanje. Mržnji među različitim deklarativnim pripadanjima pored neznanja doprinose i ratovi za koje se u javnosti tvrde da su vjerski, a zapravo su najčešće kolonijalistički, osvajački i pljačkaški. Čak i kada neko za sebe tvrdi da pripada „odabranom narodu“ ili da je „iznad svih“ njegovom krvavom osvajanju i ubijanju religija služi samo kao zgodan izgovor.

A Svete knjige, na koje se mrzitelji pozivaju, govore sasvim suprotno. Za abrahamovske monoteiste Bog je jedan, On je utočište svima, pa čak i onima koji se ne izjašnjavaju kao vjernici jer niko ne zna kada će ko umrijeti i šta će biti uzrokom njegova spasenja ili propasti.

Zato vjerske obrede, molitve, namaze, mise, liturgije onih koji ne pripadaju našoj religiji i kulturi ne bismo trebali doživljavati kao prijetnju. Naprotiv, lijepo bi bilo da se u svakom gradu, u svakoj prilici serbez može obaviti vjerski čin koji neće biti shvaćen kao provokacija, nego kao izraz predanosti i pokornosti Onome Koji nas je sve stvorio i na plemena i narode podijelio da bismo se upoznavali.

Da li raspelo u italijanskim učionicama muslimani trebaju shvatiti kao provokaciju dok isti ti Italijani zaustavljaju saudijske brodove koji nose oružje kojim će se ubijati drugi muslimani? Da li bosanski Srbi trebaju mrziti muslimane koji su tokom nacističkog režima podigli svoj glas protiv pljačke i ubijanja? Trebaju li Bošnjaci zaboraviti da su jedan dio humanitarne pomoći tokom odbrane od oružane agresije dobijali preko katoličkog Caritasa, protestantske ADRA-e, jednako kao i preko Islamic Reliefa ili IGASA-e?

Genocid u Palestini mnogima je otvorio oči – to što se neko izjašnjava kao musliman nikako samo po sebi ne znači da je pravdoljubiv niti to što je neko nemusliman ne znači da mu humanost nije na prvom mjestu. Dok su se protiv ubijanja i izgladnjivanja palestinske djece pobunili Irci, Italijani, Španci, Slovenci, studenti Harvarda i Columbije, islamski su šejhovi u bogatim arapskim zemljama sramno šutjeli. Kod Palestinaca su ti nemuslimani zaradili doživotni kredit, a ovi drugi neka se pripreme za Konačni sud.

U Bosni je vjera tokom rata služila kao pokriće za masovne zločine i genocid, čiji su glavni kreatori i izvršitelji, poput Miloševića, Mladića i brojnih jugoslavenskih oficira presvučenih u četničke odore, decenijama živjeli kao ateisti, komunisti, neznabošci. Kada bismo malo dublje pročačkali motive i porive, možda bismo otkrili da iza najkrvavijih zločina ne stoje vjerski nego mnogo prizemniji i prljaviji motivi. Masovna silovanja koja su nad muslimanskim djevojčicama, djevojkama i ženama, pa čak i muškarcima počinili srpski arkanovci, orlovi, tigrovi, panteri, osvetnici… ne može opravdati nijedan vjerski zakon niti bilo koja sveta knjiga. Naravno, osnovni je preduvjet da se svete knjige pročitaju.

Kada Ana Brnabić kaže da je uzvik „Allah je najveći“ gadost, time otkriva da ništa ozbiljno nije pročitala i da ništa ne razumije. Doduše, to je svijetu postalo jasno i ranije nakon što je javno izgovarala siajset gluposti koje su zabavljale ljude diljem Srbije i susjedstva.

Statistički podaci govore da je Kur'an bio jedna od najprodavanijih knjiga u Americi nakon terorističkog napada na Blizance u New Yorku, za koji su optuženi muslimani. Znatiželjni su ljudi čitali Kur'an želeći razumjeti ima li u njemu nešto što poziva na mržnju, terorizam i ubijanje. Mnogi koji su imali predrasude nakon čitanja su promijenili mišljenje i danas lijepo govore o islamu, a nije zanemariv broj onih koji su postali muslimani. Danas je odnos američkog društva prema muslimanskim zajednicama bitno drugačiji, razumijevanje je daleko veće, a osnovni razlog je povećano znanje i intenzivirana komunikacija.

Da se kod nas više čita, manje bi bilo prostora za šovinizam i predrasude, a ljudi bi se međusobno bolje razumjeli i više uvažavali. Obavljanje molitvi na javnom mjestu ne bismo doživljavali kao provokaciju nego kao ljepotu duhovnosti i predanosti Bogu, koja svijet jedino i može spasiti od moralnog sunovrata u koji decenijama ubrzano pada.

Kao narod koji živi u dominatno kršćanskoj Evropi, Bošnjaci bi morali biti najviše zainteresirani da promoviraju obrazovanje, učenje, međusobno upoznavanje i razumijevanje jer bi tako direktno povećavali šanse za vlastiti opstanak, a Evropa bi možda jednoga dana shvatila da „dva miliona muslimana“ ne predstavljaju nikakvu prijetnju nego da joj „Muhamedanci“ pripadaju jednako kao i drugi.