Kairo bi sada mogao postati ključna tačka u promociji Trumpovog plana – i regionalnih mirovnih napora. Da bi to učinio, iskoristit će svoju geografsku blizinu Gazi i Izraelu, svoje dosadašnje iskustvo u posredovanju između dvije strane i svoje strateške interese.

Američki izaslanik za Bliski istok Steve Witkoff aludirao je na ključnu ulogu Egipta u postizanju sporazuma o prvoj fazi plana predsjednika Donalda Trumpa za Gazu kada je predsjedniku Abdelu Fattahu al-Sisiju rekao da napredak ne bi bio moguć bez njegove podrške.

Egipat se očigledno ponovo vraća u centar pažnje, nakon što je njegov značaj za regionalna pitanja bio narušen pod teretom domaćih ekonomskih i sigurnosnih problema tokom većeg dijela protekle decenije.

Kairo bi sada mogao postati ključna tačka u promociji Trumpovog plana – i regionalnih mirovnih napora. Da bi to učinio, iskoristit će svoju geografsku blizinu Gazi i Izraelu, svoje dosadašnje iskustvo u posredovanju između dvije strane i svoje strateške interese.

Uključenost Egipta u palestinsko-izraelski sukob oduvijek je bila višestruka, kombinirajući diplomatiju, sigurnosne garancije i humanitarnu logistiku kako bi se premostili jazovi između nevoljnih strana, a istovremeno zaštitile vlastite granice i ekonomija.

Čak i prije početka nedavnih pregovora, egipatski ministar vanjskih poslova Badr Abdelatty je navodno imao utjecaja u uvjeravanju Hamasa da se ozbiljno angažuje, koordinirajući s Dohom i Ankarom kako bi se pozabavili rezervisanošću grupe, poput osiguranja trajnog prekida vatre i potpunog povlačenja Izraela, istovremeno naglašavajući da “Hamas nema ulogu u poslijeratnom periodu” u Gazi.

Simbolika svojstvena odabiru egipatskog ljetovališta Sharm el-Sheikh na Crvenom moru kao mjesta za pregovore u ponedjeljak o prvoj fazi Trumpovog plana je sasvim jasna: Egipat se repozicionira kao regionalna politička sila.

Ali sada će se također provjeravati uloga Egipta u Gazi, posebno u onome što može učiniti da unaprijedi plan američkog predsjednika u narednim sedmicama, mjesecima i godinama.

Egipat će u početku dati kontingent od nekoliko desetina pripadnika većoj snazi, koja će uključivati i 200 američkih vojnika, kako bi nadgledali prekid vatre u okviru sporazuma o razmjeni talaca/zarobljenika koji su Hamas i Izrael postigli u Sharm el-Sheichu 9. oktobra.

Iste snage će navodno locirati posmrtne ostatke talaca i spriječiti krijumčarenje oružja u Gazu.

Međutim, malo je informacija o ulozi Egipta u stabilizacijskim snagama koje će kasnije biti formirane u Gazi radi očuvanja reda i sigurnosti nakon povlačenja izraelskih trupa.

Snage bi trebale biti sastavljene od trupa iz niza zemalja, uključujući ključne arapske i islamske zemlje koje su podržale Trumpov plan za Gazu.

Egipatski ministar vanjskih poslova ranije je rekao da bi njegova zemlja bila spremna učestvovati u poslijeratnim snagama u Gazi, pod uslovom da to bude odobreno od strane Ujedinjenih nacija.

Ipak, sigurnosni analitičari u Kairu ukazuju na duboku egipatsku zabrinutost zbog ukupnih sigurnosnih uslova na palestinskoj teritoriji nakon što Hamas ode i izraelske trupe se povuku.

Najdublji strahovi Egipta, dodali su, su sigurnosni vakuum nakon povlačenja unutar Gaze, koji će uticati na sigurnosne uslove duž njene granice od 13 kilometara, nešto što trenutno pokreće njihov proaktivan stav.

“Postoji hitna potreba za prisustvom međunarodnih snaga u Gazi nakon što Hamas abdicira i Izrael se povuče”, rekao je penzionisani egipatski general Nasr Salem za The New Arab.

“Egipat će biti dio ovih snaga kako bi se osiguralo da u Gazi neće biti sigurnosnog vakuuma, onog koji prijeti njenim granicama”, dodao je.

On i drugi analitičari, u međuvremenu, kažu da Egipat neće htjeti sam preuzeti odgovornost za policijsku kontrolu Gaze. Zbog toga je Kairo nastojao da osigura obaveze SAD-a i zemalja Zaljeva da podijele teret.

Prihvatanjem ovih obaveza, Egipat želi izbjeći ponavljanje svoje administrativne i sigurnosne kontrole nad Gazom između 1948. i 1967. godine, koja je preopteretila njegove vojne kapacitete i za koju se vjeruje da je završila katastrofalno izraelskim zauzimanjem Sinaja.

Egipat je već odbio izraelski zahtjev za stalnim prisustvom na Filadelfijskom koridoru (osovina granice Gaze i Egipta), insistirajući umjesto toga na zajedničkim patrolama.

Ovaj kompromis, vezan za razoružanje Hamasa, odgovara na zabrinutost Kaira zbog mogućih uspavanih ćelija Islamske države (IS) na Sinaju, koje iskorištavaju nestabilnost.

Egipat je u posljednjoj deceniji skupo platio eliminaciju prisustva IS na Sinaju, žrtvujući ogromne resurse i živote kako bi iskorijenio grupu koja je tamo željela uspostaviti islamski halifat.

Takve zabrinutosti su djelimično dovele do dodatnog raspoređivanja egipatskih trupa na Sjevernom Sinaju posljednjih mjeseci, što je razljutilo Izraelce, koji su tražili od Amerikanaca da izvrše pritisak na Kairo da poništi ta raspoređivanja.

Egipat lobira za neograničen protok pomoći u Gazu od početka rata, zahtjev koji će konačno biti ispunjen u okviru prve faze primirja koje je počelo 10. oktobra.

Sporazum će navodno povećati količinu pomoći koja ulazi u Gazu na oko 400 kamiona dnevno, sa desetina kamiona prije njegove implementacije. Ovo bi se zatim trebalo povećati na 600 kamiona, koji će isporučivati hranu, medicinske potrepštine i privremeni smještaj poput mobilnih kućica.

Očekivano povećanje količine pomoći koja ulazi u Gazu bit će od vitalnog značaja, s obzirom na ogromne potrebe unutar ratom razorene teritorije i teške humanitarne uslove.

“Humanitarne potrebe unutar Gaze su ogromne, s obzirom na lišavanje kojem su stanovnici Gaze bili izloženi tokom dvije godine rata”, rekao je za TNA Osama Shaath, savjetnik palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa.

“Sva poljoprivredna zemljišta u Gazi su uništena i neće moći proizvoditi hranu dugi niz godina”, dodao je.

Povećanje količine pomoći koja ulazi u Gazu doprinijet će tome da teritorija bude pogodna za život nakon masovnog razaranja koje je pretrpjela tokom dvije godine rata.

Ovo će se nadovezati na plan obnove Gaze koji je formulirao Egipat, a podržale arapske i islamske države u martu ove godine.

Plan, čija će provedba koštati procijenjenih 53 milijarde dolara, a čiji je cilj bio suprotstaviti se Trumpovom početnom prijedlogu o preuzimanju Gaze i izgradnji “Rivijere”, daje prioritet obnovi na licu mjesta do 2030. godine. Uklonit će milione tona ruševina, razminirati neeksplodirana sredstva i prenamijeniti ostatke za infrastrukturu poput kuća na solarni pogon.

Trumpov plan za okončanje rata u Gazi sada uključuje egipatske elemente, a Kairo utječe na Odbor za mir, nadzorno tijelo na čelu s Trumpom, uključujući Tonyja Blaira, za finansiranje i tehnokratsko upravljanje dok Palestinska uprava (PA) ne preuzme kontrolu.

Podržan od strane donatora iz Perzijskog zaljeva i uslovljen političkim reformama unutar PA, egipatski plan za obnovu Gaze osigurava da neće biti palestinskog egzodusa, što je u skladu s ambicijama PA za poslijeratni nadzor, uprkos oklijevanju SAD-a i Izraela, rekli su analitičari.

„Egipat se zalaže za kontrolu PA nad Gazom jer je to jedini način da se postigne potrebno administrativno jedinstvo između palestinskih teritorija u Gazi i Zapadne obale“, rekao je Shaath.

„Ovo jedinstvo je neophodno za osnivanje željene palestinske države“, dodao je.

Hitni arapski samit u martu ove godine, s ciljem osiguranja arapske podrške egipatskom planu obnove Gaze, pozicionirao je Egipat kao arhitektu obnove ratom razorene teritorije.

Egipat se sada priprema za organizaciju donatorske konferencije kako bi prikupio sredstva potrebna za obnovu Gaze.

Datum konferencije još nije određen, ali neke zemlje već izražavaju entuzijazam u vezi s doprinosom sredstvima.

Poslijeratno učešće Egipta u Gazi daje prioritet sigurnosti, isporuci pomoći i stabilnom prelasku s Hamasove kontrole u Gazi, što se poklapa s Trumpovom vizijom tehnokratske palestinske administracije koja prelazi na kontrolu PA za nekoliko mjeseci, najvjerovatnije do sredine 2026. godine.

Ovo sugerira da će se Egipat fokusirati na demontiranje političkog i vojnog utjecaja Hamasa, kažu analitičari.

“Egipat insistira na okončanju Hamasove vladavine Gazom kao načinu okončanja sukoba”, rekao je egipatski politički analitičar Ahmed Abdel Meguid za TNA.

“Ova grupa je Palestincima u proteklim godinama, otkako je preuzela Gazu, nudila samo ratove i uništenje”, dodao je.

Egipat se zalagao za razoružanje Hamasa, a Kairo je koordinirao sigurnosne mjere kako bi spriječio krijumčarenje oružja i osigurao stabilnost.

Takav stav je dijelom ukorijenjen, kažu analitičari, u ideološkim razlikama između Egipta i Hamasa, grupe koju Kairo smatra ideološkim ogrankom Muslimanske braće, dobrotvorno-obrazovne organizacije koju je potisnuo otkako ju je zabranio 2013. godine.