Evropa – kao i veći dio međunarodne zajednice – gleda na drugu stranu. Dok traje rat u Gazi, krv prolivena u Tulkaremu, Hebronu, Nablusu i Nur Shamsu ostaje izvan dosega kamera i političkih reakcija. Izraelska ofanziva u Zapadnoj obali ide kuću po kuću, mrtvog po mrtvog. A svijet? Svijet šuti.

„Bacili su mi sina s drugog kata kuće. Kad smo pronašli njegovo tijelo, nedostajali su mu dijelovi mozga i tijela. Imao je metke u trupu. Nije imao ni testise“, mirno priča Najwa Abu Swerim (58) iz izbjegličkog kampa Nur Shams u Tulkaremu. Njezin sin Raja’e (39) bio je civil, otac četvero djece. „Radio je i vraćao se kući. Ništa više“, kaže.

Raja’e je jedan od najmanje 943 Palestinca, među njima više od 200 djece, koje su izraelske snage ili nasilni doseljenici ubili u okupiranoj Zapadnoj obali, uključujući Istočni Jeruzalem, u posljednjih 20 mjeseci – od sedmog oktobra 2023. do sedmog juna 2025.godine, navodi UN-ova Kancelarija za humanitarna pitanja (OCHA). Dvije trećine njih ubijene su vatrenim oružjem, a više od 9.000 ljudi ranjeno je.

Za razliku od svakodnevnih eksplozija u Gazi, Zapadna obala proživljava tihi, ali podjednako brutalan val nasilja i represije. Brojni Palestinci i organizacije za ljudska prava ističu da je nakon napada Hamasa na Izrael u oktobru 2023. godine, u kojem je ubijeno oko 1.200 Izraelaca, izraelska okupacija u Zapadnoj obali prešla u novu, radikalniju fazu. Režim premijera Benjamina Netanyahua ubrzano provodi politiku rušenja kampova, ubistava bez suđenja i sistematske blokade pristupa zdravstvenim i obrazovnim institucijama.

Posebno su pogođeni izbjeglički kampovi, historijska središta palestinskog otpora, koja su sad pod udarom buldožera i metaka. Od početka juna izraelska vojska sistematski ruši kamp Tulkarem, a prije toga kamp Nur Shams, gdje je nekad živjelo 13.000 ljudi, gotovo je izbrisan.

„Ovo je danas grad duhova“, kaže Nihad Shawish (50), civilni voditelj kampa. Prema njegovim podacima, izraelska vojska je u 260 upada od oktobra do danas uništila vrtiće, škole, kulturne centre, džamije i ambulante. „Nema više života ovdje. Ljudi su pobjegli, žive u šatorima ili kod rodbine. Kad vojska ode, više neće biti kuća u koje se mogu vratiti.“

UNRWA-in direktor za Zapadnu obalu, Roland Friedrich, podsjeća da Zapadna obala nije ratna zona, već okupirana teritorija na kojoj se primjenjuju međunarodne norme o primjeni sile. Ipak, masovne operacije, ubijanja i rušenja domova, postale su svakodnevnica. „Oni ne traže teroriste. Oni žele uništiti sve“, kaže Shawish.

Dok izraelska vlada opravdava operacije navodnim prisustvom militanata, stvarnost pokazuje da je kolektivno kažnjavanje Palestinaca postalo politika. „Ovdje nije riječ o sigurnosti, već o etničkom čišćenju“, smatra oftalmolog Akel Taqz (69), član organizacije Physicians for Human Rights. „U Gazi ih bombardiraju. Ovdje nas ostavljaju bez zdravstvene pomoći. Ne zanima ih ljudski život.“

Zbog vojnog režima, liječnici i humanitarni radnici često ne mogu doći do pacijenata. „Na checkpointima čekamo četiri do pet sati. Ponekad uopće ne uspijemo doći“, kaže Taqz, koji pruža pomoć u kampovima gdje se liječenje odvija u improviziranim ambulantama – pod šatorima i najlonom.

Prema riječima Brende Galaz Vege, koordinatorice za mentalno zdravlje iz organizacije Liječnici bez granica, psihološke posljedice ovog rata jednako su pogubne. „Život u nasilju postao je norma. Djeca rastu bez osjećaja sigurnosti. Postoji kolektivna šutnja o mentalnom zdravlju, i sve dublja trauma.“

Mnogi u kampovima nikad nisu izašli iz Zapadne obale. Za njih su vojne operacije, demolirane škole, pucnji i pogibije – „život kakav poznaju“.

„To nije otpornost. To je prisilna adaptacija“, upozorava Galaz Vega.

Dok Izrael u Gazi vodi otvoreni rat, u kojem je, prema podacima Ministarstva zdravstva Gaze, ubijeno više od 55.000 ljudi, Zapadna obala je poprište „nevidljivog genocida“. U sjeni međunarodne pažnje, izraelska vojska ubija, progoni i kolonizira. Početkom maja 2025., vlada je legalizirala 22 nova naselja na okupiranoj teritoriji, uključujući ona sagrađena bez dozvole.

„Oni brišu sve. Domove, škole, bolnice, pa i ljude“, kaže oftalmolog Taqz.

Upozorenja dolaze i iz samog Izraela. Jedna izraelska volonterka u organizaciji Physicians for Human Rights apelira: „Samo želim da nas Evropska unija zaustavi.“

No Evropa – kao i veći dio međunarodne zajednice – gleda na drugu stranu. Dok traje rat u Gazi, krv prolivena u Tulkaremu, Hebronu, Nablusu i Nur Shamsu ostaje izvan dosega kamera i političkih reakcija. Izraelska ofanziva u Zapadnoj obali ide kuću po kuću, mrtvog po mrtvog. A svijet? Svijet šuti. EL PAIS