Nakon gotovo šest godina na čelu Komisije, bivša njemačka ministrica iz Merkelinog kabineta sve češće se doživljava kao oličenje evropske slabosti. Posebno posljednja dva mjeseca ogolila su duboke krize u EU, koja je stiješnjena između ruskog ekspanzionizma, kineske komercijalne ofanzive i američkog protekcionizma

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen pred poslanicima Evropskog parlamenta u Strazburu održala je svoj godišnji govor o stanju Unije. Najavila je da će predložiti djelimičnu suspenziju Sporazuma o pridruživanju EU-Izrael „u njegovim trgovinskim aspektima“ zbog humanitarne krize u Gazi. Drugim riječima, radi se o prekidu trgovinskog sporazuma koji povezuje EU s Izraelom.

Najavila je to pred polovicom zastupnika odjevenih u crveno, članovima progresivnog bloka, kao oblik protesta protiv izraelske opsade Pojasa, u kojoj je već ubijeno 64.000 ljudi i izazvano masovno raseljavanje palestinskog stanovništva. Ovaj korak, koji su odavno zahtijevale države članice poput Španije i progresivne političke snage u Evropskom parlamentu, nije samo simboličan; on se odnosi i na trgovinske odnose koji su 2024. godine iznosili 42,6 milijardi eura, što je najznačajnije za izraelsku državu.

Von der Leyen je, u govoru o stanju Evropske unije, dodala da će učiniti sve što je u njenoj moći kako bi obustavila sva plaćanja Izraelu, ali bez štete po rad s civilnim društvom te zemlje. Najavila je i prijedlog sankcija protiv „ekstremističkih ministara i nasilnih doseljenika“.

Ova objava predstavlja značajan zaokret u odnosu na raniji stav Evropske komisije, posebno same von der Leyen, koja je bila nevoljna da pošalje tako snažan signal Izraelu. Njemačka predsjednica ipak nije otišla toliko daleko da ono što se dešava u Gazi nazove genocidom, što je prošle sedmice učinila njena zamjenica, potpredsjednica Teresa Ribera. Špankinja je i u srijedu bila odjevena u crveni sako.

Dan je započeo viješću da su brojni ruski dronovi preletjeli poljski zračni prostor i da ih je Varšava oborila. To je nagovijestilo govor o stanju EU u Evropskom parlamentu, koji je u velikoj mjeri bio posvećen ratu u istočnoj Evropi, za razliku od onoga što se moglo očekivati još dan ranije, kada se najburnija rasprava u parlamentu odnosila na rezoluciju o Gazi koja će biti na glasanju u četvrtak.

Gotovo trećina von der Leyeninih riječi na početku jednosatnog i po govora bila je posvećena Ukrajini i evropskoj sigurnosti – ukratko, potrebi za ponovnim naoružavanjem radi suočavanja s ruskom prijetnjom. Bilo je vremena i da se izrazi „puna podrška“ Poljskoj zbog „neodgovornog i neviđenog kršenja“ njenog zračnog prostora od strane „više od 10 ruskih Shahed dronova“.

„Evropa se bori“, upozorila je von der Leyen. „Evropa se mora boriti“, dodala je. I pitala: „Ima li Evropa snage za ovu borbu?“ Ove fraze bile su usmjerene na ujedinjenje kontinenta koji nema jednako osjećanje hitnosti kad je riječ o ratu u Ukrajini. U Poljskoj i Estoniji osjećaj je drugačiji nego u Španiji i Portugalu. Osjećaj hitnosti slabi što je veća udaljenost od napadnute zemlje. Sve te poruke, razne mjere za jačanje naoružanja, uz dirljivu priču o ukrajinskom dječaku kojeg je ruska vojska otela, a koji je nakon dugog putovanja preko Poljske, Litvanije, Latvije, Rusije i konačno okupirane Ukrajine spašen zahvaljujući svojoj nani, obilježile su uvodni dio govora.

Korak naprijed u osudi situacije na Bliskom istoku uslijedio je tek nakon početnog fokusa na invaziju Ukrajine. Iako tom pitanju nije posvećeno mnogo vremena u riječima njemačke predsjednice, potez je bio snažno simboličan: po prvi put predložena je suspenzija trgovine s Izraelom. Dan ranije već je bilo jasno da dramatična situacija u Pojasu Gaze dobija sve veći značaj u aktivnostima Evropskog parlamenta. Postajalo je očito i da stav predsjednice, uvijek suzdržane prema Izraelu, postaje neodrživ – posebno pred progresivnim grupama.

„Ono što se događa u Gazi potreslo je savjest svijeta. Ljudi ubijeni dok su tražili hranu. Majke koje drže mrtve bebe […]. Ovo mora stati“, zahtijevala je. Iako to nije prvi put da to kaže  a da se ništa ne dogodi i da iz Brisela ne uslijedi reakcija. Upravo zbog toga je rasla pritisak na Komisiju, posebno na njenu predsjednicu, zbog nedostatka inicijativa i prijedloga sankcija. Tek je u junu predložila obustavu saradnje s Izraelom u jednom naučnom programu, što do sada nije bilo moguće provesti jer države članice to nisu odobrile.

„Svjesna sam da će biti teško postići većine. I znam da će svaka mjera biti previše za neke. A nedovoljna za druge“, izjavila je, priznajući koliko je ovo pitanje podijeljeno među članicama. No, prijedlog je pokušaj da se pokaže liderstvo pred katastrofom i da se izbjegne slika Evropske komisije koja je paralizirana pred kršenjem međunarodnog prava od strane Izraela i njegovim strašnim posljedicama.

U dugom govoru von der Leyen, građenom više da zadovolji saveznike koji su je podržali u potvrdi za drugi mandat predsjednice Komisije (socijaldemokrate, zelene i liberale) nego njenu vlastitu političku porodicu (Evropsku narodnu stranku), bilo je dosta prostora i za najave mjera kojima će se nastojati produbiti jedinstveno tržište, potaknuti ulaganja u tehnološku i energetsku tranziciju, okončati zavisnost od ruskog gasa ili rješavati rastuće probleme s pristupom stanovanju u mnogim državama članicama.

Nakon gotovo šest godina na čelu Komisije, bivša njemačka ministrica iz Merkelinog kabineta sve češće se doživljava kao oličenje evropske slabosti. Posebno posljednja dva mjeseca ogolila su duboke krize u EU, koja je stiješnjena između ruskog ekspanzionizma, kineske komercijalne ofanzive i američkog protekcionizma.

Godišnji parlamentarni ispit došao je ove godine u trenutku rastućeg preispitivanja von der Leyen. U proteklim sedmicama, katastrofa u Gazi i njen stav od ponovnog izbijanja sukoba na Bliskom istoku u oktobru 2023. godine nanijeli su joj ozbiljnu političku štetu. Kritike da se ponaša više kao njemačka konzervativna političarka nego kao predsjednica evropske izvršne vlasti sve su glasnije, baš kao i optužbe da održava dvostruke standarde na međunarodnoj sceni: oštra prema Rusiji zbog invazije na Ukrajinu, blaga prema Izraelu zbog njegovog sistematskog kršenja međunarodnog prava u Pojasu.

Von der Leyen je tokom ljeta konačno dočekana u Bijeloj kući, 18. augusta, nakon što ju je Donald Trump mjesecima ignorisao. Na sastanku su bili i Volodimir Zelenski, Emmanuel Macron te drugi evropski lideri. Bio je to trenutak priznanja, ali i početak novih kritika: EU se na međunarodnoj sceni pokazala nesposobnom da govori i djeluje kao jedinstvena sila.

U središtu polemike nalazi se trgovinski sporazum koji je Komisija zaključila s Washingtonom 27. jula. Prema njemu, američki industrijski proizvodi ulaze u EU bez carina, dok se na evropske proizvode uvodi tarifa od 15 %. Kritičari ocjenjuju da je riječ o nebalansiranom ugovoru, simbolu evropske nemoći.

Mario Draghi, bivši predsjednik Evropske centralne banke, rezimirao je: „Sporazum označava kraj iluzije da ekonomska dimenzija Unije može garantovati bilo kakvu geopolitičku moć.“ Njegove riječi odjeknule su u trenutku kada je EU, pod pritiskom Trumpa, pristala da 5 % BDP-a izdvaja na odbranu.

Nimalo nije pomoglo što su pregovori okončani u Trumpovom golf-kompleksu Turnberry u Škotskoj. Tamo je Ursula von der Leyen hvalila američkog predsjednika kao „vještog pregovarača“. „To je bio spektakl poniženja – simbol evropske elite koja ne shvata šta je u igri“, rekao je publicista Giuliano da Empoli. On je dodao da je Von der Leyen postala „simbol evropske pokornosti“.

Predsjednica Komisije brani sporazum: garantuje „stabilnost i predvidljivost“ i sprječava „eskalaciju nepotrebnog trgovinskog sukoba“. Njen stav dijeli njemački kancelar Friedrich Merz, koji strahuje za automobilsku industriju. Emmanuel Macron, međutim, poručuje: „Evropa se još uvijek ne doživljava kao sila. Da bismo bili slobodni, moramo biti i predmet straha. Mi to nismo.“

Sporazum je dodatno kompromitovan Trumpovom prijetnjom od 26. augusta da ga neće poštovati ako EU ne promijeni zakonodavstvo u digitalnom sektoru. „Trump vodi ekonomski rat protiv Evrope, ali i kulturni rat. On neće popustiti“, ocijenio je europoslanik Pascal Canfin.

U takvim okolnostima, i najvjerniji saveznici priznaju da je percepcija evropske snage ozbiljno oslabila. „Gaza i genocid koji se tamo dešava ogolili su nesposobnost Evrope da reaguje i govori jednim glasom“, rekla je četvrtog septembra potpredsjednica Komisije Teresa Ribera, otvoreno priznavši frustraciju dijela komesara zbog pasivnosti prema Izraelu.

Posebno oštre kritike Ursula von der Leyen primila je zbog rata u Gazi. Od samog početka izraelske ofanzive, predsjednica Komisije pokazala je bezrezervnu podršku vladi Benjamina Netanyahua, često iznoseći stavove koji nisu bili usaglašeni s institucijama Unije niti s većinom država članica. Njeno javno isticanje „solidarnosti s Izraelom“ u prvim sedmicama sukoba, bez spominjanja civilnih žrtava u Gazi i proporcionalnosti vojne sile, u evropskoj javnosti i među mnogim vladama doživljeno je kao sramotan čin političke pristrasnosti.

Brojni evropski komesari i diplomate tada su otvoreno izrazili nezadovoljstvo, naglašavajući da Von der Leyen ne govori u ime cijele Unije. Potpredsjednica Komisije Teresa Ribera izjavila je da „genocid u Gazi pokazuje potpuni neuspjeh Evrope da reaguje i govori jednim glasom“. Dodala je da se i sama ubraja među komesare „frustrirane“ nedostatkom akcije prema Izraelu.

Dok je čak 14 članica Vijeća sigurnosti UN-a pozvalo na trenutni prekid vatre, Evropska komisija pod vodstvom Von der Leyen nije zauzela jasnu poziciju. Takva šutnja o masovnim civilnim žrtvama i blokadi humanitarne pomoći nanijela je ozbiljnu štetu kredibilitetu Unije na međunarodnoj sceni. Protesti od Berlina do Pariza, od Rima do Brisela, gdje su hiljade građana zahtijevale prekid masakra u Gazi, nisu naišli na politički odjek u Briselu.

Kritičari tvrde da je Von der Leyen ovim postupcima dodatno osnažila sliku Evrope kao potčinjenog partnera američko-izraelske politike. „Njeno ćutanje o civilnim žrtvama i humanitarnim zločinima u Gazi je politički i moralno nedopustivo“, poručuju iz redova evropske ljevice i dijela liberalnih zastupnika. Čak su i pojedine vlade, poput irske i španske, upozorile da predsjednica Komisije nije imala mandat da govori u ime svih 27 članica.

Za mnoge, upravo je njen stav o Gazi postao simbol trenutne evropske nemoći: Unija se prikazuje kao moralna autoritetkinja na globalnoj sceni, a u praksi podržava jednu od najkrvavijih vojnih kampanja u ovom stoljeću. Sastanak Vladimira Putina i Donalda Trumpa u Aljasci, 15. augusta, o Ukrajini, samo je dodatno potisnuo EU na margine.

Politički pejzaž u Evropskom parlamentu dodatno komplikuje situaciju. Krajnja desnica nikada nije imala više zastupnika. Evropska narodna partija (EPP), kojoj pripada i Ursula von der Leyen, čas sarađuje s nacionalistima, čas sa socijalistima i liberalima. Njen stil „vertikalnog upravljanja“ izaziva nezadovoljstvo.

Dodatno je narušilo povjerenje otkriće da je Komisija 1. septembra odgodila kaznu za Google, kako ne bi uznemirila Washington. „Time pokazujemo slabost i ohrabrujemo američke korporacije da vrše pritisak“, komentarisao je jedan visoki zvaničnik Komisije. Pod političkim pritiskom, Von der Leyen je petog septembra ipak objavila kaznu od tri milijarde eura. Trump je na svom Truth Socialu odmah zaprijetio kontramjerama: „EU mora ODMAH prestati sa ovakvim praksama protiv američkih kompanija.“