JANAF je objavio da je na njihovom Terminalu Omišalj u toku iskrcavanje tereta sirove neruske nafte za potrebe partnera MOL Grupe, a do početka aprila u dolasku je ukupno još sedam tankera za istog korisnika Janafovog naftovodnog sustava.
Jadranski naftovod (JANAF) ovih dana je top tema u srednjoj Evropi. Mađarska energetska kompanija MOL pozvala je Jadranski naftovod (JANAF) da hitno garantuje kako će omogućiti transport nesankcioniranih pošiljki ruske sirove nafte koje stižu morskim putem. MOL od hrvatske kompanije očekuje direktan odgovor danas, 27. februara 2026. godine. U slučaju odbijanja, MOL je najavio mogućnost obraćanja Evropskoj komisiji i pokretanja postupka za naknadu štete, navodi se u saopćenju MOL Grupe.
MOL dakle tvrdi da može uvozti rusku naftu bez obzira na sankcije Evropske unije i SAD-a, jer su Mađarska i Slovačka izuzete iz sankcija upravo zato što im je jedini pravac opskrbe naftovod Družba koji prolazi kroz Ukrajinu.
JANAF je objavio da je na njihovom Terminalu Omišalj u toku iskrcavanje tereta sirove neruske nafte za potrebe partnera MOL Grupe, a do početka aprila u dolasku je ukupno još sedam tankera za istog korisnika Janafovog naftovodnog sustava.
Iz Hrvatske poručuju da neće pristati da ih bilo ko ucjenjuje. JANAF je spreman za isporuku nafte Mađarskoj i Slovačkoj po fer cijenama, ali ne ruske nafte.
Sve je počelo ruskim napadom na ukrajinski teritorij u kojem je oštećen naftovod Družba, čime je zaustavljen dotok ruske nafte prema Mađarskoj i Slovačkoj. Time je otvorena nova energetska kriza u srednjoj Evropi.
Inače, Družba jedan je od najdužih i najvažnijih naftovodnih sustava na svijetu, izgrađen još u doba SSSR-a kako bi povezao ruska naftna polja s rafinerijama u srednjoj i istočnoj Evropi preko dva velika kraka – sjevernog i južnog.
Umjesto da iskoriste priliku za stvarnu diversifikaciju i okretanje neruskim izvorima, Budimpešta i Bratislava refleksno su se opet okrenule – Moskvi, samo s novom rutom.
Ključna razlika je što bi ta nova ruta vodila preko Hrvatske. Mađarska i Slovačka nisu tražile alternativnu naftu nego alternativan koridor za isti ruski Urals, sada preko Jadranskog naftovoda (Janaf). Time su pokušale pretvoriti hrvatski teritorij i infrastrukturu u tehnički bypass za političko razvodnjenje evropskih sankcija.
Današnji JANAF sagrađen je na temelju odluke Izvršnog biroa CK SKJ iz maja 1973. godine i posebnog ugovora o izgradnji koji su u julu 1974. godine sklopili sarajevski Energoinvest, Ina i Naftagas, odnosno njihove rafinerije u Sisku, Lendavi, Bosanskom Brodu, Novom Sadu i Pančevu.
Sve tri kompanije uložile su po 15 miliona dolara osnivačkoga kapitala, a cijeli projekt koštao je 1,5 milijardi dolara. Stvar je išla brzo. Nakon početnih svađa o trasi – Bosna je htjela da naftovod ide preko te republike – stvar je navodno presjekao predsjednik Tito, koji se odlučio za hrvatsku trasu. Stvar je bila i logična. Kroz Hrvatsku je mnogo manje prirodnih prepreka naftovodu, pa je gradnja bila brža, lakša i jeftinija. Gradnja naftovodno-skladišnog sustava na terminalu Omišalj počela je 23. decembra 1975. Četiri godine kasnije, 25. oktobra 1979., u Omišlju je prihvaćen i iskrcan prvi tanker sa sirovom naftom, a 22. decembra 1979. – na Dan Armije – bio je pušten u rad. U augustu 1989. na dionici Sisak – Gola omogućen je transport nafte i reverzibilnim pravcem, iz smjera Mađarske.
JANAF se danas sastoji od luke Omišalj i 759 km kopnenog naftovoda koji ide do Srbije i Mađarske. To se poduzeće bavi i skladištenjem nafte i naftnih derivata te prekrcajem nafte. U Hrvatskoj se nalazi ukupno 610 kilometara cijevi.
Iako je Energoinvest bio jedan od partnera u tom poslu izgradnje naftovoda, nakon raspada Jugoslavije njegov udio u tom poslu je nestao. Naime, udio se vodio da Energoinvestovoj firmi Rafineriji nafte Bosanski Brod, koja nije zaštitila svoje vlasništvo.
