Jasno je da Bećirović nema iskrenu podršku kompletnog SDP-a, dok će NIP i NS nakon Efendićeve najave, kao i zbog sve izraženijeg nepovjerenja unutar Trojke, dobro razmisliti da li da u izbornu utrku idu bez svog kandidata za Predsjedništvo jer biti bez te kandidature znači i značajno umanjiti šanse za zadovoljavajući rezultat na drugim nivoima vlasti.

Kako je bh. društvo zakoračilo u novu, izbornu godinu, tako se u svakodnevnici, posebno na političkoj sceni, sve više, iako se ta tema u zemljici Bosni nikad ne zanemaruje, govori o kandidaturama, partijama, skupštinama, listama, rezultatima, koalicijama, ministarstvima, kabinetima. Kako se oktobar bude približavao ova će priča sve više biti u fokusu, ali će se, bez obzira na procjene i analize, jasna slika vidjeti tek nakon prebrojavanja.

U tom je smislu kraj netom istekle godine obilježilo ozvaničenje kandidature za kolektivno predsjedništvo Slavena Kovačevića, potencijalnog nasljednika Željka Komšića i glavnog takmaca HDZ-ovom kandidatu ili kandidatkinji za poziciju koja u Predsjedništvu po Ustavu pripada Hrvatu. Na samom početku nove godine Stranka za BiH istakla je kandidaturu svog predsjednika Semira Efendića za potencijalnog nasljednika Denisa Bećirovića na mjestu člana Predsjedništva koje po Ustavu pripada Bošnjaku.

Ove su dvije kandidature, posebno ova Efendićeva, u javnosti izazvale značajnu pažnju pa su krenule razne špekulacije, analize, objave, rasprave, uglavnom na društvenim mrežama. Poluanonimni autori pretresaju uzroke i posljedice ovih kandidatura, a zvaničnih stavova predsjednika većine stranaka uglavnom još nema.

Zainteresirani dio javnosti postavlja nekoliko pitanja: može li Kovačević pobijediti HDZ-ovog kandidata, odnosno hoće li mu glasačko tijelo dati podršku sličnu Komšićevoj; hoće li kandidat HDZ-a biti Čović ili neko od njegovih saradnika; da li će Efendić biti samo svoj ili zajednički kandidat SDA i SBiH-a, odnosno da li je odluku o kandidaturi donio sam ili u dogovoru s Izetbegovićem; koga će u utrku poslati SDA; hoće li biti još kandidata za bošnjačku poziciju, poput Radončića, Zvdizdića, Hadžikadića, Isaka i sl.

Najavljivanje kandidatura nekoliko mjeseci prije roka valja posmatrati kao taktičke poteze, kojima se utvrđuje pregovaračka pozicija za predizborne nastupe i postizborne kombinacije. Rano otkrivanje karata uvijek je dvosjekli mač, ostavit će više prostora da se potencijalno naklonjeni glasači naviknu na imena kandidata što prije, istovremeno ostavljajući mnogo više prostora protivnicima za napade i pokušaje diskreditacije.

Do ljeta, kada sve kandidature zvanično trebaju biti potvrđene, a posebno do oktobra kada će narod glasati ostalo je još, sportski rečeno, proces zagrijavanja i čitava utakmica, tako da je rezultat teško predvidjeti, pogotovo ako imamo u vidu da veliki igrači, SDA i HDZ, još nisu istrčali na teren. Takođe, nije potpuno sigurno da će aktuelni Bošnjak u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, Denis Bećirović, biti kandidat SDP-a, a pogotovo da će biti kandidat cijele vladajuće sarajevske strukure. Sasvim je jasno da Bećirović nema iskrenu podršku kompletnog SDP-a, dok će NIP i NS nakon Efendićeve najave, kao i zbog sve izraženijeg nepovjerenja unutar Trojke, dobro razmisliti da li da u izbornu utrku idu bez svog kandidata za Predsjedništvo jer biti bez te kandidature znači i značajno umanjiti šanse za zadovoljavajući rezultat na drugim nivoima vlasti.

Kad je riječ o mjestu člana iz reda Hrvata u Predsjedništvu, moglo bi se reći da HDZ ima velike šanse da pobijedi u ovoj utrci, što bi u izvjesnoj mjeri trebalo (ne znači i da hoće) ublažiti inisistiranje na izmjenama Izbornog zakona koje bi podrazumijevale uspostavljanje druge, etnički omeđene izborne jedinice za ovaj nivo vlasti u Federaciji BiH.

Da će ovi izbori za člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka biti mnogo neizvjesniji od prethodnih, kada smo imali omjer jedanaest na jedan, pored ostalog govore i rezultati iz 2018. godine, kada su se na glasačkom listiću našla imena šest kandidata. Tada je kandidat SDA Šefik Džaferović sa oko 212 hiljada glasova pobijedio SDP-ovog kandidata Denisa Bećirovića.

Osim toga, imajući u vidu model po kojem funkcionira aktuelna američka politika, sasvim je izvjesno da intervencionizam sa Zapada, posebno iz Američke ambasade, neće biti tako snažan kao prije četiri godine, što će dodatno pojačati neizvjesnost utrke za bošnjačku poziciju u Predsjedništvu, a posljedično i na formiranje postizbornih koalicija za ostale razine vlasti, od kantonalnih većina do Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.