S festivalima, izložbama i turama, Irska polako otkriva svog izgubljenog genija

Ako želite dublje upoznati život i djelo Oscara Wildea, preporučujem vam da posjetite London. Ove riječi ne dolaze od slučajnog prolaznika, već od zaposlenice Muzeja književnosti Irske (MoLI) u Dublinu, koja priznaje da, osim skromnog panoa s kratkim pregledom njegove karijere, trenutno nema puno informacija o jednom od najznačajnijih irskih pisaca i pjesnika 19. stoljeća.

Muzej, više usmjeren na druge slavne autore poput Jamesa Joycea – čija se prva izdanja Uliksa čuvaju u zbirci – svjestan je koliko je Wilde zapostavljen. Kako bi to ispravili, povodom 125. godišnjice Wildeove smrti, MoLI je pokrenuo inicijative za oživljavanje Wildeovog naslijeđa.

U ponedjeljak je, naprimjer, otvorena izložba De Profundis, projekcija u kojoj LGBTIQ+ aktivisti čitaju ono što se smatra jednim od najljepših ljubavnih pisama. Wilde ga je napisao tokom dvogodišnje zatvorske kazne u Readingu, upućujući ga svom ljubavniku Alfredu Douglasu, koji je, nenamjerno, njegov život doveo do tačke bez povratka.

Odnos između Wildea i Douglasa razbjesnio je markiza od Queensberryja, Douglasova oca, koji je Wildea uvrijedio porukom ostavljenom u klubu koji je često posjećivao: „Za Oscara Wildea, koji se hvali sodomijom“. Sukob je mogao završiti tu, no Wilde, uvjeren da će njegova popularnost nadvladati svaku prepreku, odlučio je tužiti markiza za klevetu. Nije ni slutio da će se situacija okrenuti protiv njega – optužen je za „tešku nepristojnost“, što ga je odvelo u zatvor i učinilo protagonistom jednog od najvećih skandala tog doba.

U konzervativnoj Irskoj nije iznenađujuće da je ova epizoda bila jedan od glavnih razloga za marginalizaciju Wildeove figure. „Nije pomoglo ni to što je od rane mladosti izražavao želju da ode iz Irske i pripadne londonskom društvu. Smatrao je da biti Irac znači pripadati nižoj kategoriji, što mu Irci dugo nisu oprostili“, objašnjava Loic Wright, stručnjak za irsku književnost s Trinity Collegea.

Na tom univerzitetu, gdje su studirali Samuel Beckett i Sally Rooney, svojedobno je boravio i Wilde, no u njegovoj impozantnoj biblioteci, gdje čuvaju čuveni Book of Kells, nema ni jednog njegovog poprsja. Od njegova trogodišnjeg boravka ostalo je tek nekoliko digitalnih tragova – QR kod koji vodi do internetskih publikacija o njemu.

Jedna studentica, koja povremeno radi kao vodič za turiste, priznaje da ne zna u kojem je dijelu fakulteta Wilde stanovao, dok bolje poznaje priče o drugim poznatim studentima, poput Jonathana Swifta ili Brama Stokera.

„Bio je to dio poznat kao Botany Bay“, pojašnjava Martin Burs, direktor Oscar Wilde House u Merrion Squareu, porodičnog doma u kojem je pisac proveo djetinjstvo uz majku, pjesnikinju Jane Wilde (poznatu kao Speranza), i oca, otorinolaringologa Williama Wildea, koji je takođe bio upleten u skandal zbog optužbi za silovanje.

Burs je ključna figura u nastojanjima da se Wildeova ostavština vrati u središte Dublina kroz festival Oscariana. „Volio bih ranije objaviti program, ali nemam javnu podršku pa sve organiziram u slobodno vrijeme“, kaže. Najavljuje, međutim, da će se nastaviti popularne pješačke ture Dublinom kojim je kročio Wilde, privlačeći i mještane i turiste.

Jedna od najfotografiranijih tačaka na turi je šareni spomenik Oscaru Wildeu, koji je dizajnirao Danny Osborne, smješten na stijeni u parku Merrion, s pogledom na njegov porodični dom. Panoi uz spomenik nude informacije o djelima poput priče Sebični div, inspirirane upravo tim parkom. „Mnogi ne znaju da je Wilde promatrao park iz svog prozora. Kad su djeca napokon dobila pristup parku, koji je nekada bio zatvoren, Wildeu se činilo da sve postaje zelenije i veselije“, objašnjava Burs. Još jedan značajan spomenik nalazi se ispred puba Kennedy’s, gdje je Wilde kao mladić radio kao prodavač u tadašnjoj trgovini.

Sjeverna Irska ide korak ispred. U Enniskillenu, gdje je Wilde živio od 10. do 17. godine, pripremaju se brojne aktivnosti pod vodstvom Seána Dorana, organizatora festivala In Our Dreams, koji će se održati od 16. do 19. oktobra. „Sjeverna Irska sve više podržava događanja na mjestima gdje je nekad bilo sukoba, a povezivanje s književnošću ima smisla“, kaže Doran. U Enniskillenu posjećuje nekadašnji internat Portora Royal School, danas Enniskillen Royal Grammar School, gdje je Wilde boravio. Iz prozora svoje sobe – danas zatvorenog iz sigurnosnih razloga – promatrao je spomenik generalu Lowryju Coleu, koji je inspirirao priču Sretni princ.

Na ulazu u školu, učenica iznenađena grupom novinara kaže da je Wilde dio nastavnog plana, ali sumnja da se njegovo djelo detaljno proučava izvan škole. Doran potvrđuje: „Još ima prostora za napredak.“ Ipak, s festivalima, izložbama i turama, Irska polako otkriva svog izgubljenog genija, čija istina, kako je sam napisao, „rijetko je čista i nikad jednostavna“. (IZVOR: La Vanguardia)