Unutar Crkve već se osjeća podjela. Dio hijerarhije žali za tradicionalnom, povučenom Crkvom koja se bavi svojim sakramentima, dok drugi dio – onaj koji dijeli Franjinu viziju “terenske bolnice” – vidi nadu u nastavak njegovih reformi. To su oni koji svakodnevno pomažu siromašnima, koji bez pompe hrane gladne i liječe ranjene, koji su oduševljeno prigrlili Franjinu poruku Crkve otvorene za sve, osobito za one koje su tradicionalne strukture često isključivale.
Više od 250.000 ljudi okupilo se na sprovodu pape Franje, koji je preminuo u ponedjeljak, ispunivši danas Trg svetog Petra i okolne rimske ulice tjeskobom i tugom. Nakon mise zadušnice, kovčeg s njegovim tijelom, izrađen od jednostavnog drveta i obložen cinkom, bio je nošen kroz Rim do bazilike Santa Maria Maggiore, mjesta koje je Franjo odabrao za svoje posljednje počivalište.
Pokop će se održati iza zatvorenih vrata, daleko od očiju javnosti, u skladu s papinom željom za skromnošću.
Na ceremoniji su sudjelovale delegacije iz 148 zemalja i teritorija, uključujući Palestinu i Kosovo, kao i predstavnici 10 monarhija te 10 međunarodnih organizacija. Među prisutnima bili su i američki predsjednik Donald Trump i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji su iskoristili priliku za „vrlo produktivan” 15-minutni sastanak te izrazili nadu da će se ponovno susresti u subotu u Rimu.
U deset sati ujutro, nakon što su posljednji zaposlenici Vatikana oprostili svoje tiho “zbogom” zatvorenom kovčegu s tijelom argentinskog svećenika Jorgea Maria Bergoglia, koji je kao Franjo bio posljednji papa Katoličke crkve, počela je sprovodna misa. Pred okupljenim mnoštvom stajao je dekan Kardinalskog zbora, Giovanni Battista Re, star 91 godinu, čvrst kao mramor, koji je u jednostavnoj i sažetoj homiliji odao počast njegovu životu i pontifikatu.
Franjo je, vjeran svom stilu, još za života ostavio naputak da želi sprovod bez kiča i ceremonijalnog sjaja. Njegov život i rad prikazani su izravno i skromno, baš kako bi on želio. Kardinal Re istaknuo je kako je Franjo, i u trenucima svoje teške bolesti, odlučio ostati blizu naroda, sišavši na trg kako bi udijelio posljednji blagoslov. “Unatoč svojoj krhkosti i završnim patnjama, papa Franjo odlučio je ići putem predanosti sve do posljednjeg dana svoga zemaljskog života,” rekao je Re.
Dana 13. ožujka 2013., nakon samo pet krugova glasanja, Bergoglio je izabran za papu, dolazeći „s kraja svijeta”, kako je tada rekao. Odluka da uzme ime Franjo odmah je protumačena kao programska smjernica njegovog pontifikata: Crkva bliska siromašnima i marginaliziranima, Crkva bez suvišnog luksuza i samodostatnosti. Re je istaknuo kako je Franjo imao “snažnu osobnost” te da je odmah uspostavio izravnu komunikaciju s ljudima i zajednicama, osobito onima u nevolji.
Iako su Reove riječi bile jednostavne, one su, izrečene u ovom povijesnom trenutku, dobile novu težinu. Posebno zbog činjenice da su mnogi u kardinalskom zboru, osobito ultrakonzervativni krugovi, tokom Franjinog pontifikata pokušavali usporiti ili zaustaviti njegovu reformsku agendu. Danas su ti isti protivnici, iako u tišini i s poštovanjem, prisustvovali njegovu oproštaju.
Re je nastavio: “Bio je Papa među narodom, s otvorenim srcem za sve. Pozorno je pratio što se događa u društvu i što Duh Sveti pokreće u Crkvi.” Prisjetio se i Franjine spontane, jednostavne komunikacije, zbog koje su ga često više voljeli ateisti nego tradicionalni katolici.
Mnoštvo okupljeno na Trgu svetog Petra, koje je slušalo u tišini, bilo je snažan dokaz da Franjo ipak nije bio sam u svom nastojanju da Crkvu približi svima. Pitanje koje sada visi u zraku jest: hoće li kardinali na predstojećem konklavu izabrati nasljednika koji će nastaviti taj put ili će Crkva ponovno skrenuti u konzervativnije vode?
Kardinal Re podsjetio je na Franjinu predanost migrantima, počevši od njegova prvog putovanja na otok Lampedusu, simbol tragedije migracija. Franjo je neumorno branio prava izbjeglica i migranata, što mu je donijelo prezir konzervativnih krugova, osobito onih bliskih političkim strujama koje su zagovarale izgradnju zidova umjesto mostova. “Izgradnja zidova nije kršćanski čin,” rekao je Franjo tokom prvog mandata predsjednika Trumpa, koji je sada, kao prisutni američki predsjednik, slušao riječi koje nisu bile u skladu s njegovim uvjerenjima.
Papina predanost međureligijskom dijalogu, zaštiti okoliša te mirovnim inicijativama također je bila spomenuta. Ipak, Franjo je, unatoč velikoj upornosti, ostvario skromne rezultate u vanjskoj politici, osobito u kontekstu rata u Ukrajini i složenih odnosa s Kinom.
Ovo je bio posljednji put da je Franjo, makar u kovčegu, prešao Trg svetog Petra. Svake nedjelje, s prozora svoga ureda, predvodio je molitvu Anđeoskog pozdravljenja, često govoreći jednostavnim riječima i pozivajući vjernike da pomognu potrebitima. Sada, dok ga ispraćaju prema njegovu posljednjem počivalištu, kardinal Re molio je: “Dragi pape Franjo, sada te molimo da moliš za nas i s neba blagosloviš Crkvu, Rim i cijeli svijet.”
S papinom smrću, započinje tradicionalno razdoblje žalovanja poznato kao Novendiale – devet dana misa, molitava i obreda za pokoj njegove duše. Nakon završetka ovog razdoblja, kardinali će se okupiti kako bi započeli konklavu. Tokom ovih dana, kardinali će se sastajati na Općim kongregacijama, upoznavati jedni druge i raspravljati o profilu budućeg pape.
Unutar Crkve već se osjeća podjela. Dio hijerarhije žali za tradicionalnom, povučenom Crkvom koja se bavi svojim sakramentima, dok drugi dio – onaj koji dijeli Franjinu viziju “terenske bolnice” – vidi nadu u nastavak njegovih reformi. To su oni koji svakodnevno pomažu siromašnima, koji bez pompe hrane gladne i liječe ranjene, koji su oduševljeno prigrlili Franjinu poruku Crkve otvorene za sve, osobito za one koje su tradicionalne strukture često isključivale.
Franjo nije obećavao laka rješenja. Ali otvorio je vrata mogućnosti Crkve koja više prašta nego što osuđuje. Na Sinodi 2014. godine pokušao je uvesti promjene, no naišao je na žestok otpor. Sada, dok njegovo tijelo počiva, pitanje koje ostaje jest: hoće li nada koju je posijao preživjeti njega?
Predstojeća konklava, koji će okupiti 133 kardinala s pravom glasa, najmlađa i najinternacionalnija u historiji, odlučit će hoće li Crkva nastaviti putem otvorenosti ili će se vratiti korijenima tradicionalizma. Odluka je pred vratima, a svijet gleda s nadom – i strahom – što će budućnost donijeti.
