“Pitao nas je jesu li ljudi pronašli nešto za jelo. Nije se brinuo samo za kršćane, već za cijeli palestinski narod. Pitao je za svu djecu, sve majke, šta se događa u bolnicama, u školama, o svakom aspektu života. Zamislite papu, sa svime što se događa u svijetu, kako vas pita: ‘Jeste li danas jeli?'”

Svakog dana, oko 19 sati, grupica katoličkih izbjeglica u župi Svete Obitelji u gradu Gazi primala je telefonski poziv. Na drugom kraju linije, čak i tokom svojih posljednjih dana, bio je papa Franjo, koji je uvijek pronalazio trenutak da izrazi svoju zabrinutost za palestinski narod pod izraelskim napadima.

Ova skromna kamena crkva, jedina katolička crkva u Pojasu Gaze, pružila je utočište za oko 300 palestinskih kršćana od početka rata sedmog oktobra 2023. godine, koji su unutar njenih zidova tražili zaštitu od bombi koje su u enklavi već ostavile 51.240 mrtvih.

George Anton, predsjednik crkvenog odbora za hitne situacije, u razgovoru za agenciju EFE opisao je kako je papa svakodnevno pratio situaciju svojih župljana u Gazi i cijelog palestinskog naroda. “U 16 mjeseci nije propustio nijedan poziv u to vrijeme. Čak i kada je putovao avionom, morao je razgovarati s nama. Čak i ako je imao neku svečanost, morao je razgovarati s nama. ‘Poziv za Gazu’ bio je za njega jedna od onih esencijalnih rutina, poput jela ili pijenja vode. Nikada to nije zaboravio, nikada.“

Njegove riječi, kaže Anton, pomagale su im da izdrže rat. “Ne bojte se, ja sam s vama,” govorio im je papa, pokazujući ono što Anton opisuje kao “očinsku nježnost”, čak i dok je bio bolestan i na samrtnoj postelji. “Pitao nas je jesu li ljudi pronašli nešto za jelo. Nije se brinuo samo za kršćane, već za cijeli palestinski narod. Pitao je za svu djecu, sve majke, šta se događa u bolnicama, u školama, o svakom aspektu života. Zamislite papu, sa svime što se događa u svijetu, kako vas pita: ‘Jeste li danas jeli?'”

Posljednji papin poziv Gazi dogodio se u nedjelju, samo nekoliko sati prije njegove smrti, kada je ostvario svoj svakodnevni kontakt s katolicima u Pojasu Gaze. Prema Antonu, papa je rekao: “Kako ste? Molim za vas, molite za mene. Trebam vaše molitve.”

“Čak i u svojim posljednjim trenucima, rekao je: ‘Ja sam s vama.’ Iako je bio slab, davao nam je snagu,” prisjeća se Anton, dodajući kako je papa u svojoj posljednjoj poruci te nedjelje govorio u prilog primirju u Gazi.

“Njegove posljednje riječi bile su o Gazi, pa zamislite kako se danas osjećamo kao istinskiasiročad,” žali se Anton. Za ovu malu palestinsku zajednicu, papa “nije bio samo papa kojeg svijet vidi na televiziji ili u vijestima”, već “otac svake pojedine osobe prisutne u crkvi”. Anton se prisjeća kako je papa Franjo neprestano upozoravao na situaciju u palestinskoj enklavi, koja je ponovno bila na meti izraelske ofanzivu od 18. marta nakon dvomjesečnog primirja. “Bio je borac za nevine u Gazi. On je jedini glas koji nikada nije utihnuo. Ništa što se događa u Gazi nikada nije prešućeno,” smatra Anton.

Iako mu krhko zdravlje nije dopustilo da posljednji put izgovori svoje riječi, Gaza je bila središnja u njegovom posljednjem urbi et orbi. Nekoliko sati prije smrti, papa Franjo je u svojoj uskrsnoj poruci osudio “neprestano nasilje” Izraela nad palestinskom enklavom i njenu “dramatičnu i žalosnu humanitarnu situaciju”.

Ova izjava nije bila iznimka, već pravilo za vrhovnog poglavara, koji je tokom više od 18 mjeseci bio oštar kritičar izraelskih napada na Gazu, čak sugerirajući da se istraži jesu li ti napadi genocid. U svojoj božićnoj poruci kardinalima, nazvao je te napade ne “ratnim djelima”, već “okrutnošću”.

Franjo je bio dosljedan zagovornik stvaranja palestinske države, a njegova podrška Palestincima nije počela s ovim ratom. Tokom posjete Betlehemu 2014. godone, molio je pred zidom izraelskog sistema odvajanja, što je postala ikonska slika za palestinske kršćane. Čak i tokom svoje posljednje hospitalizacije, navodno je zvao kršćanske vođe u Gazi kako bi ponudio podršku i osudio napade na djecu, škole i bolnice.

Godine 2006., papa Benedikt XVI izazvao je buru reakcija u muslimanskom svijetu svojim govorom u Regensburgu, gdje je aludirao na islam kao religiju koja sadrži “loše i nehumane” elemente. Njegov kasniji poziv na zaštitu kršćana u Egiptu nakon napada na koptsku crkvu u Aleksandriji prvog januara 2011. doživljen je u Egiptu kao miješanje u unutarnju politiku. Univerzitet Al Azhar u Kairu, ključni autoritet sunitskog islama, prekinuo je tada odnose s katoličkim institucijama.

Muslimanski intelektualci kritizirali su Benedikta zbog površnog govora o islamu, a trideset i osam učenjaka iz dvadeset zemalja odgovorilo mu je opsežnim pismom u časopisu Islamica. U njemu su naglasili potrebu za tolerancijom i međusobnim poštovanjem, ispravljajući pogrešno korištene pojmove poput “džihada”. Glavni urednik časopisa istaknuo je kako je slika islama na Zapadu iskrivljena zbog terorističkih grupa, dok pozitivne inicijative muslimanskih autoriteta, poput odbacivanja nasilja nad civilima, prolaze nezapaženo.

Za razliku od svog prethodnika, papa Franjo je od početka svog pontifikata 2013. godine gradio mostove s muslimanskim svijetom, izbjegavajući medijske skandale. Njegov pristup osvojio je simpatije arapske javnosti i društvenih mreža – njegov Twitter račun na arapskom jeziku imao je više od 200 hiljada pratilaca. Fotografije tokom jednog od Uskrsa, na kojima se vidi kako papa Franjo kleči i pere noge migrantima, uključujući muslimane, obišle su arapski i muslimanski svijet, izazvavši rijetko viđeni entuzijazam.

Tokom posjete Istanbulu 2014. godine, papa Franjo naglasio je da je Kur'an knjiga mira, što su mnogi muslimanski komentatori pohvalili. Muslimanski portal Oumma podsjetio je na njegov govor iz 2013., gdje se predstavio kao “graditelj mostova, posebno s islamom”. Simboličan čin bio je i njegov dolazak u Rim s tri muslimanske porodice nakon posjete otoku Lesbosu, što je dodatno učvrstilo njegov ugled.

Ne treba zaboraviti ni posjetu imama Al Azhara, Ahmeda al Tayyeba Vatikanu, koja je dočekana s oduševljenjem. Jordanski dnevnik Al Ghad opisao ju je kao historijski događaj, dok je libanski Al Manar, glasilo Hezbollaha, istakao važnost susreta a libanki list An Nahar posebno je pohvalio skromnost pape Franje u pogledu tumačenja vjere.

Novine su citirale njegove riječi iz intervjua za katolički list La Croix: “Ne vjerujem da danas postoji strah od islama kao takvog, već od Islamske države i njenog osvajačkog rata, koji djelimično crpi inspiraciju iz islama. Ideja osvajanja inherentna je duši islama, istina je. No, s istom idejom osvajanja moglo bi se protumačiti i finale Evanđelja.”

Ovaj pristup, pun poštovanja i razumijevanja, učinio je papu Franju ključnom figurom u obnovi dijaloga između katoličanstva i islama. Bio je poznat po svom otvorenom pristupu prema muslimanima, što je izazivalo kritike konzervativnih kršćana i desničarskih skupina. Otvarao je vrata umjerenim muslimanima, videći ih kao saveznike u borbi protiv terorizma. Tokom posjete Egiptu 2017. godine, naglasio je potrebu za rješavanjem siromaštva i zaustavljanjem trgovine oružjem kao korijena sukoba, odbijajući jednostavna rješenja koja islam označavaju kao neprijatelja.

Njegovi govori nikada nisu asimilirali islam s ekstremizmom, što je izazivalo bijes među onima koji su u svim muslimanima vidjeli prijetnju. Unatoč kritikama, uključujući i optužbe za “nelegitimnost” njegova papinstva, Franjo je ostao čvrst u svojoj viziji dijaloga i mira