Mohammed bin Salman, četrdesetjednogodišnji saudijski prijestolonasljednik, trebao je graditi sutrašnjicu. Neom. Vještačka inteligencija. Skijanje u pustinji. Kolosalna arhitektonska kocka. Naftna monarhija preporođena u futuristički investicijski raj, sa dovoljno stakla, čelika i uvezenog optimizma da rasplače investitora iz Las Vegasa. Umjesto toga, on navodno putuje između utvrđenih palata dok projektili Huta preoblikuju arhitekturu međunarodnog aerodroma u Rijadu.

U Teksasu postoji žena koja vjeruje da tarot karte mogu riješiti slučaj četverostrukog ubistva. U Rijadu postoji princ koji vjeruje da se budućnost može kupiti za bilion dolara. A u Washingtonu postoji predsjednik uvjeren da se o svakoj međunarodnoj katastrofi može pregovarati kao o rasprodaji u mrtvačnici punoj svježih leševa.

U ovoj velikoj predstavi konstruisane stvarnosti, svako ima svoju priču, niko nema strategiju izlaska, a projektili ostaju uznemirujuće ravnodušni prema scenariju.

Dobrodošli na Bliski istok.

Od početka 2026. godine, prijavljeno je više od 8.500 poginulih u međusobno isprepletenim ratovima širom regije – od Gaze i Libana do Irana i Zaljeva. Stvarni broj žrtava je veći, a nijedan sveobuhvatan izvještaj ga još nije u potpunosti obuhvatio.

Ništa od ovoga nije bilo u brošuri. Mohammed bin Salman, četrdesetjednogodišnji saudijski prijestolonasljednik, trebao je graditi sutrašnjicu. Neom. Vještačka inteligencija. Skijanje u pustinji. Kolosalna arhitektonska kocka. Naftna monarhija preporođena u futuristički investicijski raj, sa dovoljno stakla, čelika i uvezenog optimizma da rasplače investitora iz Las Vegasa.

Umjesto toga, on navodno putuje između utvrđenih palata dok projektili Huta preoblikuju arhitekturu međunarodnog aerodroma u Rijadu.

U napadu tokom vikenda je poginulo najmanje 13 osoba, a stotine su povrijeđene. Aerodromski terminali postali su spomenici razlici između PowerPoint prezentacija i balističkih putanja.

Saudijci su osmislili genijalan odgovor na iransku blokadu Hormuza: pumpanje nafte na zapad, preko pustinje, prema Crvenom moru. Nažalost, geografija ima dva kraja.

Huti su shvatili ovu jednostavnu činjenicu mnogo brže od konsultanata koji su projektovali futurističke skijaške staze Saudijske Arabije.

Zaprijetite Bab el-Mandebu, ugrozite naftovod i napadnite aerodrome – i veličanstveni program diversifikacije Kraljevine počinje ličiti na izuzetno skup pregovor o taocima.

Saudijsko ministarstvo finansija navodno predviđa ekonomski pad od 3,6% u 2026. godini.

To je značajna doza ekonomske stvarnosti za vladu naviklu da kupuje alternativne verzije te stvarnosti. A tu je, u toj priči, i Donald Trump – sa zalizanom kosom, razmahanim laktovima i arogancijom kockara iz kazina – koji uvjerava prestolonasljednika da kuća uvijek pobjeđuje, čak i kad se rulet zapalio.

Washington želi saudijske investicije, stabilna tržišta nafte, vojni pristup i regionalnu stabilnost. Rijad želi američku zaštitu bez odricanja od autonomije. Teheran želi poluge moći bez kapitulacije. Huti žele opstanak, teritoriju i priznanje.

Svi žele pobjedu. Niko ne želi platiti račun.

Problem je u tome što Huti nisu samo iranske marionete opremljene raketnim bacačima. Oni imaju političke ambicije, teritorijalne kalkulacije i dugo pamte razornu intervenciju Saudijske Arabije u Jemenu.

Žestoko bombardovanje možda će rezultirati spektakularnim televizijskim snimcima. Ono ne mora nužno dovesti do kapitulacije.

A onda, kroz dim i diplomatske ruševine, korača turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, izgledajući sumnjivo kao jedini čovjek za stolom koji se potrudio pročitati propise o zaštiti od požara.

Dok ostali razmjenjuju prijetnje, fantazije i imaginarne pobjede, Erdogan stiže s nečim korisnijim od tarot karata: odbrambenom industrijom, moćnim vojnim aparatom i instinktima iskusnog političkog operativca koji može nanjušiti strateški vakuum čak i s udaljenosti od tri granice.

Turska, Saudijska Arabija i Pakistan potpisali su Zajednički sporazum o odbrani u Mekki, tretirajući oružani napad na jednu zemlju kao napad na sve njih.

Ankara to naziva odvraćanjem. Erdogan je najavio planove da sporazum uputi turskom parlamentu na ratifikaciju, ponovo potvrđujući solidarnost s Rijadom nakon napada Huta.

Trump više ne vodi glavnu riječ. Sada tri teško naoružane vlade kroje vlastita pravila, a jedna od njih posjeduje nuklearno oružje.

Erdogan osigurava vojnike, Rijad milijarde od nafte, a Islamabad nuklearni arsenal sposoban da pogranični sukob uroni u radioaktivnu historiju. Amerikanci više nisu jedini koji dijele karte.

Ali postoji nezgodna kvaka. Uzajamna odbrana zvuči sjajno sve dok projektil ne probije aerodromski terminal, razbacujući staklo, čelik i dijelove tijela.

Pravi problemi počinju kada se političke fantazije sudare sa fizičkom stvarnošću. Bliski istok je zarobljen u nečemu jako smrtonosnom: ljudima s projektilima koji vjeruju u vlastitu propagandu.

Nema tarot karata koje bi ih spasile, nema algoritama na koje bi svalili krivicu, niti dugmeta za brisanje kada bojeve glave pogode cilj.

Stvarnost je konačno pokucala na vrata. I donijela je vreće za leševe. 

Izvor: Turkiye Today