Vjerskoj zajednici osporava se gradnja harema pod obrazloženjem da se radi o državnoj imovini, dok se državna zemljišta istovremeno ustupaju stranim korporacijama za komercijalne projekte
U Stocu je usvajanje novog Prostornog plana otvorilo duboku političku i društvenu krizu. Dok gradska administracija tvrdi da rješava višegodišnji problem nedostatka prostora za ukop Bošnjaka, bošnjački predstavnici u Vijeću upozoravaju na nezakonitost i diskriminaciju. Slučaj je pokazao ono što se godinama ponavlja u Bosni i Hercegovini – zakoni se primjenjuju selektivno, u skladu s trenutnim političkim interesima.
Grad Stolac je u julu ove godine poništio građevinsku dozvolu Islamskoj zajednici za izgradnju gradskog harema na Radimlji, pozivajući se na Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom. U obrazloženju je navedeno da Grad nije nosilac prava upravljanja nad parcelama, što formalno-pravno jeste tačno. No, pravo pitanje glasi: zašto se isti zakon ne primjenjuje dosljedno u svim slučajevima?
Naime, kada su u pitanju veliki investicijski projekti, poput solarne elektrane na Komanjem brdu – vrijedne stotine miliona eura – isti taj zakon iznenada prestaje biti prepreka. Projekat, u kojem učestvuju kineska državna korporacija i privatni partner iz Banje Luke, dobio je punu političku i administrativnu podršku.
Razlika u tretmanu je očita. Vjerskoj zajednici osporava se gradnja harema pod obrazloženjem da se radi o državnoj imovini, dok se državna zemljišta istovremeno ustupaju stranim korporacijama za komercijalne projekte.
Upravno-pravne nepravilnosti u vezi s izgradnjom solarne elektrane već je potvrdila i inspekcija Hercegovačko-neretvanskog kantona. Utvrđeno je da nisu ispoštovani ni Zakon o građenju, ni Zakon o organizaciji uprave, niti osnovni pravilnici. Uprkos tome, gradnja je nastavljena, a ceremonije i promocije projekta održane su uz prisustvo političkog vrha.
Ova kontradikcija otkriva političku pozadinu odluka. Dok strani investitori i veliki kapital dobijaju zaštitu, prava manjinskih zajednica nailaze na birokratske i političke barijere. Bošnjaci u Stocu smatraju da se time nastavlja dugogodišnja praksa ponižavanja i potiskivanja njihovog prisustva u javnom prostoru. Lokacija u Dragovilju, gdje gradska uprava planira novi harem, doživljava se kao simbol isključivanja: nepristupačna, zabačena i na entitetskoj liniji.
Selektivna primjena zakona ne uništava samo povjerenje među zajednicama, nego ugrožava i sam pravni poredak države. Ako se zakon koristi da bi se blokirali zahtjevi vjerske zajednice, a zanemaruje u poslovima s međunarodnim kompanijama, šalje se poruka da je pravo relativna kategorija, a ne univerzalni okvir.
Takva praksa već je Bosnu i Hercegovinu koštala milione maraka u međunarodnim sporovima. Primjer Viaducta pokazuje šta se dešava kada se privatnim interesima pogoduje na račun zakona i državne imovine. Ako se slučaj solarne elektrane u Stocu jednog dana nađe pred međunarodnim arbitražama, posljedice će snositi svi građani BiH. U konačnici, pitanje harema u Stocu nije samo pitanje groblja, nego pitanje jednakopravnosti i odnosa prema manjinskim zajednicama. Ako jednoj zajednici ne može biti omogućeno dostojanstveno mjesto ukopa, dok se u isto vrijeme multinacionalnim kompanijama ustupaju zemljišta pod pravno sumnjivim okolnostima, time se šalje poruka da dostojanstvo jedne zajednice vrijedi manje od interesa investitora.
