Dvije susjedne zemlje, koje dijele vjeru, jezik i krvne veze, ali ne i povjerenje, ponovo su zarobljene u spirali nasilja čiji korijeni sežu sve do britanske kolonijalne ere

Nakon nekoliko godina relativnog zatišja, oružani sukobi duž granice između Afganistana i Pakistana ponovo su izbili, ostavljajući desetine mrtvih i ranjenih na obje strane. Dvije susjedne zemlje, koje dijele vjeru, jezik i krvne veze, ali ne i povjerenje, ponovo su zarobljene u spirali nasilja čiji korijeni sežu sve do britanske kolonijalne ere.

Granica između dvije zemlje, poznata kao Linija Durand, povučena je 1893. godine, kada je britanska kolonijalna uprava odlučila razdvojiti tadašnji Afganistan od tadašnjeg Britanskog Indijskog Carstva. Time je podijeljen narod Paštuna, najveća etnička grupa u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Dok Pakistan od svoje nezavisnosti 1947. smatra tu liniju legitimnom granicom, svi afganistanski režimi, uključujući i današnje talibane, odbijaju je priznati.

Taj neriješeni spor, koji se proteže na 2.600 kilometara planinskog terena Hindu Kuša, i dalje je poprište čestih sukoba, krijumčarskih ruta i uporišta militantnih grupa koje destabiliziraju obje zemlje.

Najnovije nasilje započelo je nakon što je Pakistan, prema tvrdnjama Kabula, izveo zračni napad na pijacu u Kabulu prošle sedmice, navodno ciljajući vođu pakistanskih talibana (TTP). Kao odgovor, afganistanske talibanske snage otvorile su vatru na više pograničnih tačaka, tvrdeći da su ubile 58 pakistanskih vojnika i zauzele tri granična položaja.

Pakistanska vojska uzvratila je artiljerijskom vatrom, tvrdeći da je „uništila više talibanskih uporišta i eliminisala više od 200 boraca“. Talibani su tu brojku odbacili kao „propagandu“, navodeći da su izgubili devet svojih ljudi. Tokom subotnjih sukoba korišteni su tenkovi, artiljerija i teško naoružanje, a borbe su se vodile cijelu noć.

„Afganistan se igra vatrom i krvlju“, izjavio je pakistanski ministar unutrašnjih poslova Mohsin Naqvi. Talibanski portparol odgovorio je da je „operacija odmazde završena“ i upozorio da će afganistanske snage „snažno odgovoriti ako Pakistan ponovo pređe granicu“.

U sukob su se uključile i treće strane. Katar, Saudijska Arabija i Iran, koji održavaju veze s obje zemlje, pozvali su na dijalog i diplomatsko rješenje. Regionalni analitičari upozoravaju da bi daljnja eskalacija mogla destabilizirati čitavu Južnu Aziju, posebno u svjetlu napetih odnosa Pakistana i Indije, koje su i same nedavno razmjenjivale vatru duž svoje granice u Kašmiru.

Ironično, novi talas nasilja događa se upravo dok je afganistanski ministar vanjskih poslova Amir Khan Muttaqi boravio u historijskoj posjeti Indiji, prvoj otkako su talibani ponovo preuzeli vlast 2021. godine. Vlada u New Delhiju tom prilikom je najavila ponovno otvaranje svoje ambasade u Kabulu, zatvorene još 2021.

Korijeni sadašnjih napetosti sežu i u period Hladnog rata, kada je Pakistan, uz podršku Sjedinjenih Država, naoružavao i obučavao afganistanske mudžahedine u borbi protiv sovjetske okupacije. Iz tih redova kasnije su se izrodili talibani koji su 1996. preuzeli vlast u Kabulu. No, to se pokazalo kao bumerang: nakon američke invazije 2001, Afganistan je postao utočište za pripadnike Tehrik-i-Taliban Pakistan (TTP), militantne organizacije koja već godinama vodi krvavu kampanju protiv Islamske Republike Pakistan.

Ovaj pokret, koji traži uvođenje još strožeg oblika šerijatskog prava, intenzivirao je napade nakon povratka afganistanskih talibana na vlast. Prema izvještaju Centra za sigurnosne studije u Islamabadu, 2024. je bila najkrvavija godina za pakistanske sigurnosne snage u gotovo deceniju, poginulo je 527 pripadnika vojske i 489 civila. Samo prošlog petka, u napadu koji je izveo TTP u provinciji Kiber Pakhtunkhwa, poginule su 23 osobe, među njima i brojni civili.

Sada, kada obje strane ponovo posežu za oružjem, postavlja se pitanje da li će se neprijateljstvo, staro više od stoljeća, ikada moći prevazići. Granica koju su povukli britanski kartografi i dalje dijeli ne samo teritoriju, nego i sudbine miliona ljudi, dok regija ostaje u sjeni nasilja, siromaštva i geopolitičkih rivalstava koja nikada nisu prestala tinjati ispod površine.

IZVOR: El Mundo