U svojim bilješkama fra Anto zaključuje kako se mortalitet s godinama smanjivao, zahvaljujući razvoju medicine, higijene i prehrane. No, istodobno se smanjivao i natalitet. Kao razloge navodi ono što bi se i danas moglo čuti u mnogim raspravama: „Komotan život, sebičnost, nedostatak pouzdanja u Boga i osjećaja za žrtvu, te teški životni uvjeti.“
Tokom sređivanja arhivske građe u Muzeju Franjevačkog samostana Tolisa Vrata Bosne, osoblje je naišlo na iznimno zanimljiv dokument koji svjedoči o društvenim promjenama i demografskim kretanjima u prošlom stoljeću. Riječ je o ručno pisanom statističkom prikazu koji je, prema svemu sudeći, sastavio fra Anto Nedić, svećenik poznat po svojoj pedantnosti, marljivosti i zanimanju za društvene teme.
Fra Anto je usporedio mortalitet i natalitet u župi Tolisa u razdobljima 1920.–1932. i 1970.–1982., prateći koliko se mijenjao broj rođenih, umrlih i godišnji prirodni priraštaj. Njegova je bilješka naslovljena jednostavnim, ali snažnim pitanjem: „Treba li se zamisliti nad ovim?“
U prvoj polovici 20. stoljeća župa Tolisa bilježi zavidan broj novorođenih – pojedinih se godina rađalo i preko 400 djece, dok se sedamdesetih godina prošlog stoljeća taj broj prepolovio, a krajem sedamdesetih pao i ispod 200.
Fra Anto je precizno pratio i godišnji priraštaj – razliku između rođenih i umrlih. Sve do 1976. godine priraštaj je bio troznamenkast, no nakon toga brojke postaju dvoznamenkaste, što pokazuje jasan pad nataliteta.
U svojim bilješkama fra Anto zaključuje kako se mortalitet s godinama smanjivao, zahvaljujući razvoju medicine, higijene i prehrane. No, istodobno se smanjivao i natalitet. Kao razloge navodi ono što bi se i danas moglo čuti u mnogim raspravama: „Komotan život, sebičnost, nedostatak pouzdanja u Boga i osjećaja za žrtvu, te teški životni uvjeti.“
U vrijeme kada je pisao svoje zabilješke, fra Anto je upozoravao da župa Tolisa broji preko 12.000 stanovnika, ali da „ovaj priraštaj govori o preranoj smrti našega naroda“. Gotovo pola stoljeća kasnije, njegove riječi zvuče proročki.
Danas, kad su brojke novorođenih još niže nego sedamdesetih, a prirodni priraštaj je u debelom minusu, teško je ne postaviti isto pitanje koje je i on zapisao na vrhu svoje bilješke: „Treba li se zamisliti nad ovim?“
Prema podacima iz Franjevačkog samostana Tolisa u Župi Tolisa 2018. godine živio je 6.871 stanovnik. Broj stanovnika 2018. godine smanjio se za 373 u odnosu na 2017. Do smanjenja je došlo zbog negativnog prirodnog prirasta ( više umrlih nego rođenih ), te zbog iseljavanja.
U vremenu digitalnih projekata i novih tehnologija, ovakav dokument podsjeća nas da su brojevi više od statistike – oni su svjedočanstvo života, nade, i promjena kroz koje prolazi svaka zajednica. Također nas podsjećaju da arhivi čuvaju i dokumente koji nisu samo povijest – nego i poziv da promislimo o sadašnjosti, navode iz ovog Muzeja.
