Mađarski premijer Viktor Orbán širi svoj političko-sigurnosni utjecaj na Balkanu otvaranjem baze elitne antiterorističke jedinice u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, u trenutku kada je politička scena u Bosni i Hercegovini posebno nestabilna. Potez dolazi u osjetljivom periodu za Milorada Dodika i njegovu stranku, te se uklapa u širi obrazac savezništava koja povezuju Budimpeštu, Beograd i Moskvu. Stručnjaci upozoravaju da takva saradnja nadilazi tehničku sigurnosnu pomoć i predstavlja dio autoritarnog umrežavanja u jugoistočnoj Evropi, uz otvoreno dovođenje u pitanje evropskih mehanizama vladavine prava i bliske veze s režimom Vladimira Putina

Službena posjeta Moskvi, barem od ruske invazije na Ukrajinu, postala je snažna politička poruka. Od 2022. godine samo je šest šefova država i vlada iz Evropske unije i zemalja kandidata posjetilo Vladimira Putina. Tadašnji austrijski kancelar Karl Nehammer pokušao je u aprilu 2022. uvjeriti Putina da promijeni kurs; bez uspjeha. Recep Tayyip Erdoğan također je dolazio u Moskvu na pregovore. Uz njih, u Kremlju su se pojavila i četvorica političara koje se može opisati kao izrazito proruske figure: Viktor Orbán iz Mađarske, Robert Fico iz Slovačke, Aleksandar Vučić iz Srbije te lider bosanskih Srba Milorad Dodik. U posljednje vrijeme, njihove veze poprimaju sve jasnije konture.

Krajem januara Orbánova elitna policijska jedinica, „Antiteroristički centar“ (TEK), otvorila je svoju prvu stalnu kancelariju u inostranstvu: u Bosni i Hercegovini, preciznije u Republici Srpskoj. Riječ je o prostoru u kojem je Dodik godinama, kao predsjednik, koncentrirao političku moć i u kojem Vučić vidi širenje takozvanog „srpskog svijeta“, pojma koji neizbježno podsjeća na Putinov koncept „ruskog svijeta“. U isto vrijeme, Dodikova stranka SNSD nalazi se pod snažnim političkim pritiskom. Jedan stručnjak upozorava da se radi o opasnoj igri i govori o djelovanju „autoritarne mreže“ okupljene oko Orbána i Putina.

Pozadina cijele priče dodatno produbljuje zabrinutost. Ovo nije prvi put da se TEK pojavljuje u Bosni i Hercegovini. U februaru 2025. Dodik je osuđen na godinu zatvora zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika Ujedinjenih nacija i upravo tada su, gotovo istovremeno, u zemlju stigli pripadnici mađarske jedinice. Četrdeset članova TEK-a ušlo je u Bosnu i Hercegovinu u civilnoj odjeći, a potom učestvovalo u vježbi, uniformisani i naoružani, objasnila je direktorica bosanskohercegovačkog ogranka Društva za ugrožene narode. U tom trenutku pojavili su se i ozbiljni strahovi od mogućeg oružanog sukoba između državnih sigurnosnih snaga i policije Republike Srpske, uz podršku Orbánovih specijalnih jedinica, ukoliko bi Dodik bio uhapšen.

Do toga, ipak, nije došlo. „Milorad Dodik nije uhapšen. Pristao je da izbjegne jednogodišnju zatvorsku kaznu plaćanjem novčane kazne i da se povuče s funkcije predsjednika Republike Srpske“, komentira Belma Zulčić, direktorica bosanskohercegovačkog ogranka organizacije Društvo za ugrožene narode, međunarodne nevladine organizacije koja se bavi zaštitom ljudskih prava, praćenjem kršenja prava manjina i ranim upozoravanjem na političke i sigurnosne rizike.

Ipak, Dodik se nije povukao iz javnog i političkog života. Nedavno je posjetio Izrael, a potom je ponovo, u televizijskim nastupima, zagovarao nezavisnost Republike Srpske. Takvi zahtjevi u Bosni i Hercegovini oduvijek nose snažan destabilizirajući potencijal. Rat u Bosni tokom 1990-ih odnio je oko 100.000 života.  U tom kontekstu Zulčić posmatra i saradnju s Orbánom. „Ovo je novi pokušaj slabljenja organa i institucija države, jačanja institucija entiteta Republika Srpska i time sve intenzivnijeg rada na secesiji Bosne i Hercegovine.“ Vanjska i sigurnosna politika, podsjeća ona, ustavna su nadležnost države kao cjeline.

Zvanično se, prema riječima Zulčić, saradnja predstavlja kao čisto „tehnička mjera“. U Republici Srpskoj naglašava se mađarska stručnost u oblastima „borbe protiv terorizma, migracija i sigurnosnih rizika“. No, ona ističe da Bosna i Hercegovina trenutno ne suočava s realnom migrantskom krizom. Umjesto toga, rukovodstvo Republike Srpske koristi „propagandu o prijetnji islamskog terorizma“ u svakodnevne političke svrhe. Državne sigurnosne agencije, kako navodi, ne raspolažu dokazima o stvarnoj prijetnji. Ipak, politički osjetljiv trenutak tek slijedi.

U nedjelju, osmog februara, bit će ponovljen dio predsjedničkih izbora u Republici Srpskoj. U novembru je za Dodikovog nasljednika izabran njegov stranački kolega Siniša Karan, no posmatrači su ukazali na niz nepravilnosti. Zulčić smatra da postoji „ne beznačajna vjerovatnoća“ da bi sada opozicioni kandidat Branko Blanuša mogao imati realne šanse za pobjedu. Upravo zato je, prema njenom mišljenju, važno da vladajući krugovi oko Dodikove stranke „signaliziraju snagu, uspjeh i postojanje vanjske prijetnje“. Pravna upitnost saradnje s Orbánovom jedinicom, međutim, čini da država u cjelini djeluje slabo i ranjivo.

Ostaje pitanje zašto Orbán tako otvoreno pruža podršku. Analitičar Adnan Ćerimagić, nekadašnji zvaničnik Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, još je 2024. godine pisao o „bratstvu u trouglu Budimpešta–Beograd–Banja Luka“, glavnom gradu Republike Srpske. Dodik je, kako je poznato, s Putinom razgovarao o prednostima u odnosima s Evropskom unijom.

Orbán, s druge strane, kroz ovakve poteze može demonstrirati da je „lider“ sposoban izvoziti vlastiti model vladavine. Deutsche Welle je u tom kontekstu spekulisao da mađarski premijer gaji simpatije prema etnonacionalističkim konceptima, pri čemu mu je, između ostalog, u fokusu i mađarska manjina u Ukrajini.

Zulčić, međutim, upozorava da je riječ o mnogo širem planu. Saradnju u Republici Srpskoj ne vidi kao izolovan potez, već kao „dio geopolitički problematičnog obrasca autoritarnog umrežavanja i hibridnog utjecaja u jugoistočnoj Evropi“. Veza između Orbána i Dodika, ističe ona, „posebno je alarmantna“. Osim međusobne političke podrške, zajedničko im je i „otvoreno dovođenje u pitanje ključnih evropskih mehanizama vladavine prava i kontrole“. Uz to, obojica održavaju „bliske veze s rukovodstvom Ruske Federacije pod Vladimirom Putinom“.

IZVOR: Frankfurter Rundschau