Riječ hanap označava specifičnu vrstu plitke posude ili pehara za piće, često s poklopcem, koja se koristila na svečanim gozbama. Hanapi su bili simboli statusa, a onaj ko je pio iz njih, pripadao je društvenoj eliti.
Mnogo je našeg arheološkog i historijskog blaga koje se nalazi izvan Bosne i Hercegovine. Tako se u bogatoj riznici muzeja Metropolitan u New Yorku, tačnije u odjelu The Cloisters, čuva jedan od najdragocjenijih predmeta srednjovjekovne metalurgije povezanih s prostorima jugoistočne Evrope – Sankova zdjela ili hanap.
Ova srebrna posuda, datirana u razdoblje između 1350. i 1375. godine, nije samo vrhunski primjerak umjetničkog obrta, već i izravna veza s moćnom plemićkom porodicom Sankovića i dvorom srednjovjekovne Bosne.
Riječ hanap označava specifičnu vrstu plitke posude ili pehara za piće, često s poklopcem, koja se koristila na svečanim gozbama. Hanapi su bili simboli statusa, a onaj ko je pio iz njih, pripadao je društvenoj eliti.
Ono što ovaj hanap čini posebnim je natpis na bosančici koji se proteže rubom posude. U prijevodu on glasi: “U ime Oca i Sina i Svetoga Duha, neka Bog podari radost onome ko iz nje pije, ali neka ne zaboravi siromašne.”
Ova poruka savršeno oslikava srednjovjekovni duh – uživanje u ovozemaljskim radostima, ali uz stalni podsjetnik na poniznost i milosrđe.
Historičari ovaj predmet povezuju s kaznacom Sankom Miltenovićem, utjecajnim bosanskim vlastelinom iz 14. stoljeća. Porodica Sanković upravljala je Humskom zemljom (današnja Hercegovina), a Sanko je bio ključna figura na dvorovima bosanskih vladara, uključujući kralja Tvrtka I Kotromanića. Porodica Sankovića bila je jedna od najmoćnijih plemićkih porodica u Humu (današnja Hercegovina). Oni su generacijama bili čvrsto vezani uz Crkvu bosansku. Poznato je da su na svojim posjedima štitili “krstjane” (vjernike Crkve bosanske) i da su njihovi porodični odnosi i političko djelovanje bili duboko isprepleteni s ovom institucijom.
Tehnički gledano, hanap je pravo remek-djelo. Izrađen je od srebra s pozlatom, koristeći tehnike iskucavanje, graviranje i cizeliranje. Unutrašnjost je ukrašena hibridnim zvijerima i fantastičnim bićima koja podsjećaju na drolerije – šaljive i bizarne crteže na marginama onodobnih francuskih rukopisa. Iako je posuda vjerojatno nastala u lokalnim radionicama (moguće u Dubrovniku ili Kotoru, koji su tada radili za bosansku vlastelu), stilski ukrasi snažno odražavaju tadašnju francusku i zapadnoevropsku modu.
Sankova zdjela je materijalni dokaz visoke kulture srednjovjekovne Bosne. Ona nam pokazuje da bosanski dvorovi nisu bili izolovani, već mjesta gdje se cijenila vrhunska umjetnost i gdje su se pratili evropski modni trendovi. Činjenica da se danas nalazi u New Yorku govori o njenoj univerzalnoj umjetničkoj vrijednosti.
Danas, dok stoji u vitrini njujorškog muzeja, ovaj hanap ostaje tihi svjedok jedne prohujale ere i podsjetnik na to da se prošlost najbolje čita kroz predmete koji su preživjeli stoljeća.
Predmet se u Metropolitanu vodi pod kataloškim brojem 47.101.42 i dio je prestižne zbirke The Cloisters, koja je posvećena isključivo srednjovjekovnoj umjetnosti. Nažalost, hanap se vjerovatno nikada neće vratiti u Bosnu i Hercegovinu, objavljeno je na Facebook stranici Arheologija Bosne i Hercegovine.
