Zaključci usvojeni na ovoj sjednici mijenjaju ton i narativ ranijih odluka. Dok je u avgustu Skupština tvrdila da bi učešće na izborima značilo „poništavanje Republike Srpske kao strane Dejtonskog sporazuma“, sada se ipak ostavlja prostor partijama da samostalno odluče. To pokazuje pomak u političkoj strategiji SNSD-a, koji se suočava sa realnošću da bi potpuni bojkot izbora mogao donijeti više štete nego koristi

U sjeni najnovijih političkih turbulencija, Narodna skupština Republike Srpske održava 26. posebnu sjednicu na kojoj se raspravljalo o odluci Centralne izborne komisije BiH da raspiše prijevremene izbore za predsjednika entiteta. Odluka CIK-a donesena je nakon što je Sud BiH potvrdio prestanak mandata Miloradu Dodiku, a to je otvorilo lavinu političkih reakcija i podjela unutar RS-a.

Predsjednik NSRS-a Nenad Stevandić istakao je da je sjednica sazvana kako bi se spriječile podjele unutar Republike Srpske. „Ovo nije pitanje jedne partije niti pojedinca, već ukupne političke stabilnosti u Srpskoj“, poručio je Stevandić.

Dnevni red obuhvatio je nekoliko tačaka: zauzimanje stava Skupštine o raspisanim prijevremenim izborima, odluku o razrješenju potpredsjednika parlamenta Mirsada Duratovića, izbor njegovog nasljednika iz reda Bošnjaka, te imenovanje potpredsjednika Vlade RS. Time je sjednica dobila širi politički značaj, jer se pitanje Dodikovog mandata spojilo sa kadrovskim promjenama unutar institucija.

Vladajuća većina predložila je set od jedanaest zaključaka kojima se osporava legitimitet odluka CIK-a i Suda BiH, kao i uloga visokog predstavnika. U njima se naglašava da je Milorad Dodik izabran na „slobodnim i demokratskim izborima“, te da se presuda protiv njega zasniva na odlukama „neizabranog stranca Kristijana Šmita“.

Posebno je naglašeno odbacivanje „kolonijalne uprave“ u BiH, što je termin kojim se označavaju intervencije međunarodnih institucija i visokog predstavnika. Skupština je naglasila da je Republika Srpska „ugovorna strana“ Dejtonskog sporazuma i da ima obavezu da brani njegov okvir.

Jedan od zaključaka nalaže i pripremu rezolucije o „samoupravljanju srpskog naroda i Republike Srpske“, čime se najavljuje dodatno zaoštravanje odnosa sa institucijama BiH.

CIK BiH ranije je donio odluku da se prijevremeni izbori za predsjednika RS održe 23. novembra. Za organizaciju izbora planirano je 6,4 miliona KM, od čega najveći dio odlazi na naknade članovima biračkih odbora. Izborni rokovi već su definisani – prijave političkih subjekata traju do kraja septembra, dok je rok za prijavu kandidata od 10. do 14. oktobra.

Ovakav kalendar stavio je političke partije u RS pred težak izbor: da li učestvovati u procesu koji je Skupština proglasila nelegitimnim, ili bojkotovati izbore uz rizik dodatnog političkog marginaliziranja.

Najviše pažnje privuklo je izlaganje Srđana Mazalice, šefa kluba poslanika SNSD-a, koji je otvoreno priznao dilemu vlasti. On je naglasio da bi izlazak na izbore mogao značiti suprotstavljanje ranijim zaključcima Skupštine, ali i da bi bojkot mogao izazvati pravnu i institucionalnu krizu.

„Najmanji problem je da mi ne damo zakletvu lažnom predsjedniku. Ali šta je sa ljudima u odborima, školama, policiji? Zar da ih dovedemo u opasnost? Ako treba, bićemo nedosljedni, ali moramo zaštititi interese Republike Srpske“, rekao je Mazalica.

Dodao je i da bi izbor predsjednika RS sa „manjim legitimitetom“ mogao produbiti sukobe između entitetskih i državnih institucija, što je, po njemu, neprihvatljivo.

U raspravi su se jasno vidjele podjele između vladajuće većine i opozicije. Dok SNSD i njegovi partneri nastoje manevrisati između bojkota i učešća na izborima, opozicija optužuje vlast za politiku koja vodi RS u izolaciju.

Poslanica SNSD-a Ranka Perić Romić otišla je korak dalje, tvrdeći da je „narod poručio da SNSD mora izaći na izbore i pomesti izdajnike“. Ovakva retorika izazvala je burne reakcije opozicionih predstavnika, koji su upozorili na opasnost od daljeg produbljivanja političke krize.

Osim teme Dodikovog mandata, sjednica je obuhvatila i odluku o razrješenju Mirsada Duratovića, potpredsjednika NSRS iz reda bošnjačkog naroda. Njegovo mjesto sada je otvoreno, a SNSD je predložio novog kandidata, što dodatno komplikuje političke odnose sa bošnjačkim predstavnicima.

Stevandić je najavio da će rasprava o razrješenju i izboru potpredsjednika biti objedinjena, naglašavajući da je cilj da se „institucionalna pitanja rješavaju u paketu“. Kritičari pak smatraju da je smjena Duratovića politički motivisana, u funkciji homogenizacije vlasti u trenutku krize.

Zaključci usvojeni na ovoj sjednici mijenjaju ton i narativ ranijih odluka. Dok je u avgustu Skupština tvrdila da bi učešće na izborima značilo „poništavanje Republike Srpske kao strane Dejtonskog sporazuma“, sada se ipak ostavlja prostor partijama da samostalno odluče. To pokazuje pomak u političkoj strategiji SNSD-a, koji se suočava sa realnošću da bi potpuni bojkot izbora mogao donijeti više štete nego koristi.

Odluka CIK-a ostaje na snazi, rokovi teku, a političke partije u RS pred sobom imaju samo nekoliko sedmica da odluče hoće li izaći na izbore i s kojim kandidatima. Iako se čini da je većina spremna da ipak uđe u izbornu utrku, to ne znači da će se sporovi smiriti. Naprotiv, sve upućuje na to da će predstojeća kampanja biti obilježena oštrim porukama, pravnim sporovima i stalnim nadmetanjem između entitetskih i državnih institucija.