Kenan Uzunović, danas zvanično optužen da je lagao Tužilaštvu o navodnom pokušaju podmićivanja, bio je jedan od nosilaca medijskog narativa o korumpiranosti SDA pred izbore. Gostovao je kod Senada Hadžifejzovića u udarnim terminima Face TV-a, gdje je ispričao bombastične tvrdnje o torbi s “dva miliona keša” koju su mu, kako tvrdi, nudili nepoznati ljudi da ne glasa za novu vladu Federacije BiH

Optužnica protiv federalnog zastupnika Kenana Uzunovića zbog krivičnog djela davanja lažnog iskaza, koju je potvrdio Općinski sud u Sarajevu, mogla bi se na prvi pogled činiti kao tek još jedan slučaj iz svakodnevne hronike bosanskohercegovačke političke scene. Međutim, ovaj proces ima šire, dalekosežne implikacije jer razotkriva dublji problem: monstruoznu i prljavu predizbornu kampanju orkestriranu protiv Stranke demokratske akcije (SDA), a u kojoj je Uzunović bio jedan od ključnih izvođača radova.

Kenan Uzunović, danas optužen da je lagao Tužilaštvu o navodnom pokušaju podmićivanja, bio je jedan od nosilaca medijskog narativa o korumpiranosti SDA pred izbore. Gostovao je kod Senada Hadžifejzovića u udarnim terminima Face TV-a, gdje je ispričao bombastične tvrdnje o torbi s “dva miliona keša” koju su mu, kako tvrdi, nudili nepoznati ljudi da ne glasa za novu vladu Federacije BiH.

Danas, međutim, Tužilaštvo tvrdi da je sve to bila laž – da je lažno svjedočio, da je snimak navodnog događaja zapravo krio, a potom i uništio.

Ovo nas sve vraća na kampanju za prošle Opće izbore, najprljaviju, najbesramniju i najtoksičniju u novijoj političkoj historiji Bosne i Hercegovine. Kampanju u kojoj je SDA bila meta višemjesečnog medijskog, finansijskog i obavještajnog napada, uz masovno širenje nepouzdanih “istraživačkih” sadržaja, insinuacija i konstrukcija, često bez ijednog dokaza.

Na udaru su tada bili svi – od lidera stranke do lokalnih kandidata. A u prvim redovima “novinara” i “analitičara” našli su se već poznati medijski akteri kao i niz takozvanih istraživačkih portala i NVO organizacija, koje redovno pune redakcije grantovima USAID-a i sličnih stranih donatora. Ti mediji su, pod plaštom borbe za “pravdu i transparentnost”, zapravo služili kao PR mašinerija jedne političke grupacije i njihovih sponzora – s ciljem da razore povjerenje građana u SDA i na toj destrukciji osvoje vlast.

Slučaj Uzunović je svojevrsna kulminacija tog udruženog projekta. Optužen je da je lagao Tužilaštvu, da je sakrivao dokaze i da je uništio ključni materijal koji bi, ako išta od njegovih tvrdnji jeste bilo tačno, potvrdio njegovu verziju. Ako se optužbe dokažu, bit će jasno da je taj “dokaz” nikada nije ni postojao – jer nije bilo ni pokušaja podmićivanja.

Ono što je još poraznije jeste šutnja onih koji su tada njegovu priču uzdigli u vrhunac izborne manipulacije. Danas, iz medija koji su ga promovirali i koji su ga koristili kao oglednog kunića u svom projektu “SDA mora da ode, makar bilo gore” nema nikakvog komentara. “Istraživački” portali koji su svakodnevno punili svoje stranice i budžete dramatičnim pseudootkrićima, ne osjećaju potrebu da preispitaju sopstvenu ulogu u ovom političko-medijskom teataru.

USAID i slične organizacije, koje godinama sponzoriraju upravo takve “istraživačke” napade, dugoročno su suodgovorne za stvaranje medijske klime u kojoj je diskreditacija političkih neistomišljenika postala poželjan metod rada. Sve pod plaštom demokratskog razvoja i “transparentnosti”.

Sada kada se sve više pokazuje da su ključne premise kampanje protiv SDA bile fabrikovane, režirane ili bazirane na lažnim iskazima, postavlja se pitanje: ko će preuzeti odgovornost? Hoće li iko reći – pogriješili smo? Ili ćemo, kao i obično, nastaviti kao da se ništa nije dogodilo?

Jer, ako Uzunović nije govorio istinu, ako je njegova priča o “torbi sa dva miliona” bila samo dio šire političke manipulacije – to nije samo individualna krivica. To je dokaz o organiziranoj kampanji obmane.

I to mora imati epilog. I u sudnicama ali i u redakcijama.