Arhiv Hercegovačko-neretvanskog kantona organizira obilježavanje godišnjice smrti Hivzije Hasandedića (1915–2003), u znak sjećanja na njegov život i izuzetan doprinos istraživanju i očuvanju kulturne i historijske baštine Mostara i Hercegovine. Obilježavanje će biti upriličeno na gradskom groblju Sutina u Mostaru sutra, 19. oktobra u 12 sati
U arhivskim depoima, gdje papir miriše na stoljetnu prašinu i zaboravljene ljudske sudbine, rijetko nastaju djela koja uspiju natkriliti vlastito vrijeme i postati nezaobilazno utočište za generacije istraživača. Jedan od onih čiji je životni put bio u potpunosti posvećen upravo takvom, neprimjetnom, ali monumentalnom neimarskom radu jeste Hivzija Hasandedić. Obilježavanje godišnjice njegove smrti, koje 19. oktobra 2026. godine na gradskom groblju Sutina u Mostaru organizira Arhiv Hercegovačko-neretvanskog kantona, nije samo protokolarni čin odavanja počasti. To je prilika za dublje sagledavanje grandioznog opusa čovjeka koji je, bilježeći podatke iz sačuvane dokumentarne građe, od zaborava otrgao kulturni i historijski identitet Mostara i čitave Hercegovine.
Hivzija Hasandedić rođen je 1915. godine u Jablanici, u porodici koja je odranije njegovala duboko poštovanje prema tradiciji, pismenosti i duhovnim vrijednostima. Odgojen u duhu klasičnog obrazovanja, formalno školovanje i vokaciju usmjerio je prema orijentalnoj filologiji, teologiji i arhivistici. Svoj javni i intelektualni rad započeo je skromno, radovima u periodici i poetskim prvijencima još u međuratnom periodu, kada se u časopisu Hikjmet javio pod pseudonimom Muhamed Hivzi. Međutim, njegov pravi životni poziv uobličit će se izravnim susretom s arhivskim fondovima, rukopisima i epigrafskim spomenicima.
Radni vijek proveo je kao dugogodišnji službenik i istraživač u Arhivu Hercegovine u Mostaru, instituciji u kojoj je decenijama sistematski pregledavao, prevodio, katalogizirao i dešifrirao turske, arapske i perzijske dokumente. U vremenu kada nisu postojali digitalni pretraživači, elektronske baze podataka niti savremena tehnička pomagala, Hasandedić je građu savladavao u potpunosti ručno, pedantno i strpljivo. Njegova metodologija bila je jednostavna, ali izuzetno zahtjevna: pješačio je hercegovačkim kršem, obilazio mahale, džamije, tekije, stara groblja, čitao zapise s kamenih bašluka i spomenika, te ih spajao s podacima iz osmanskih sidžila, katastarskih popisa i vakufnama.
Iz takvog predanog rada izrastao je impozantan naučno-istraživački opus. Najznačajnija djela Hivzije Hasandedića danas čine temelj spoznaje o urbanom, društvenom i vjerskom razvoju Hercegovine pod osmanskom i austrougarskom upravom. Njegove kapitalne monografije, Spomenici kulture osmanskog doba u Mostaru, Muslimanska baština Bošnjaka u južnoj i srednjoj Hercegovini, Spomenici kulture osmanskog doba u istočnoj Hercegovini, te Kulturno-historijski spomenici u zapadnoj Hercegovini, predstavljaju cjelovit, sistematičan i izuzetno detaljan pregled graditeljske i duhovne baštine. Pored toga, izuzetno je značajan njegov rad na obradi i priređivanju dragocjene građe poput Sidžila mostarskog kadije, koji historičarima pruža autentičan uvid u svakodnevni život, pravni sistem i ekonomsko stanje Hercegovine u prošlim stoljećima.
Savremenici i kasniji historičari jednodušni su u ocjeni da je Hasandedićev rad bio jedinstvena pojava u bosanskohercegovačkoj historiografiji. Hafiz Mahmud Traljić opisivao ga je kao nepokolebljivog i odanog naučnog radnika, dok ga je mostarski pjesnik Alija Kebo upečatljivo nazvao “kopačem zlata u riznici bošnjačkoj” i “čitačem poruka s kamenih spavača”. Orijentalist i historičar Ahmed Aličić u više je navrata isticao neprocenjivu vrijednost Hasandedićeve sposobnosti da iz obimne arhivske građe izvuče najrelevantnije historijske činjenice i predoči ih javnosti na jasnom, razumljivom i naučno utemeljenom jeziku.
Ipak, kritičko sagledavanje njegovog opusa ukazuje i na specifičnosti njegove metodologije. Hasandedić nije bio teoretičar kabinetskog tipa koji je postavljao opsežne historiografske hipoteze ili konstruisao kompleksne društvene teorije. Njegov primarni cilj bio je pozitivistički: prikupiti, dešifrirati, tačno locirati i zabilježiti fakte. Kritika ističe da su njegovi tekstovi primarno deskriptivni i dokumentarni, ali da upravo u toj osobini leži njihova najveća snaga. Dok su se politički i teorijski okviri u historiografiji tokom decenija mijenjali, Hasandedićevi prikupljeni podaci ostali su neporeciv materijal, imuni na ideološke promjene i dnevnopolitička tumačenja. Univerzitet “Džemal Bijedić” u Mostaru prepoznao je tu neprolaznu vrijednost, dodijelivši mu titulu počasnog doktora nauka.
Značaj Hasandedićevog rada posebno je došao do izražaja u ratnim godinama s kraja 20. stoljeća, kada su mnogi objekti o kojima je pisao, džamije, mostovi, hanovi, kule i stare stambene cjeline, pretrpjeli teška razaranja ili bili potpuno uništeni. Da Hasandedić decenijama ranije nije detaljno popisao njihovu arhitekturu, natpise, vakufname i genealogije osnivača, ogroman dio kulturne memorije Hercegovine zauvijek bi nestao. Njegove knjige tako su postale ne samo historijski zapisi, nego i ključna dokumentacijska osnova za poslijeratnu obnovu i restauraciju spomeničke baštine.
Predstojeće obilježavanje godišnjice njegove smrti, koje priprema Arhiv Hercegovačko-neretvanskog kantona, prilika je da se naglasi zajednička odgovornost prema očuvanju te baštine. Arhiv upućuje poziv predstavnicima institucija kulture i obrazovanja, muzeja, biblioteka, naučnih ustanova, vjerskih zajednica, te istraživačima i medijima da se sutra, 19. oktobra, u 12 sati okupe na gradskom groblju Sutina u Mostaru. Odavanje počasti na mjestu gdje Hivzija Hasandedić počiva simboličan je, ali važan gest. Očuvanje uspomene na njegov život i rad ostaje trajni putokaz budućim generacijama istraživača koji u njegovim djelima i danas nalaze pouzdan i nezaobilazan izvor.
